Iza nas su dvije godine 27. saziva Skupštine Crne Gore, koji je ušao u istoriju kao prvi saziv konstituisan nakon promjene vlasti na izborima i tri decenije vladavine Demokratske partije socijalista i koalicionih partnera.
Te dvije godine obilježili su brojni presedani. Među njima se posebno izdvajaju izglasavanja nepovjerenja dvijema vladama (42. i 43. Vladi Crne Gore), preuzimanje veće zakonodavne inicijative od strane poslanika i poslanica, i česte prekompozicije parlamentarne većine. U ovogodišnjem osvrtu na ostvarivanje kontrolne funkcije parlamenta, ukazujemo na trendove u korišćenju osnovnih kontrolnih mehanizama: interpelacija, poslaničkih pitanja, parlamentarnih saslušanja, parlamentarnih istraga i razmatranja izvještaja. Pri procjeni korišćenja ovih kontrolnih mehanizama vodili smo se dobrim parlamentarnim praksama i naučenim lekcijama iz dosadašnjeg parla- mentarnog života u Crnoj Gori.
Značajnija uloga Skupštine u Crnoj Gori ogleda se u činjenici da su u periodu od svega nešto više od šest mjeseci dvije Vlade izgubile povjerenje poslanika i poslanica, i da su donijete dvije odluke o pokretanju parlamentarnih istraga, nakon „pauze“ od sedam godina.
Ipak, ovo jačanje uloge Skupštine u političkom sistemu ne ide ruku pod ruku sa kvalitativnim i održivim pomacima u parlamentarnoj kontroli izvršne vlasti.
