Kontrolna i konsultativna saslušanja su najznačajniji mehanizmi koji stoje na raspolaganju poslanicima i poslanicama Skupštine Crne Gore sa ciljem vršenja parlamentarnog nadzora, prikupljanja dodatnih infromacija, razjašnjenja pitanja koja izazivaju nejasnoće u radu državnih organa i drugih nadležnih institucija.
Sprovođenje ovih parlamentarnih saslušanja ne ide uvijek kako je i propisano Poslovnikom Skupštine Crne Gore. Od usvajanja inicijative do održavanja samog saslušanja često se čeka i po više mjeseci što ugrožava kontrolnu funkciju i čini je u velikoj mjeri zavisnom od „dobre volje” predstavnika vlasti da li će se pojaviti na zakazanoj sjednici. Čak i kad se saslušanja održe, izostaje suštinski uticaj zbog problema u praćenju zaključaka, odnosno ocjena i stavova koji predstavljaju vid preporuka upućenih ka izvršnoj vlasti.
Ovaj saziv obilježilo je i stalno preispitivanje prava opozicije na „manjinsku” inicijativu – neke inicijative su odbijene, o nekima se nije glasalo, a mali broj njih je doveo do kontrolnih saslušanja. Posljednje izmjene Poslovnika dovele su do toga da opozicija sada to pravo može da koristi u manjoj mjeri, odnosno jednom umjesto nekadašnjih dva puta u toku redovnog zasijedanja.
Prema našim saznanjima, praćenje sprovođenja usvojenih zaključaka izostaje. Ne postoji jasna poslovnička obaveza za odbore da prate zaključke, niti se održavaju naknadne sjednice u kojima se raspravlja o epilogu zaključaka. Čak i kada se odbori obavežu da će nakon šest mjeseci izvršiti evaluaciju sprovođenja zaključaka, kao što je to u slučaju Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, vidimo da ne postoje javno dostupne informacije na sajtu Skupštine o ishodu zaključaka.
Kako bi se osnažio parlamentarni nadzor, potrebno je unaprijediti postojeće mehanizme kroz sprovođenje saslušanja sa jasno definisanim rokovima, obaveznim usvajanjem zaključaka i redovnim informisanjem o njihovom sprovođenju. Ključno je omogućiti automatsko prihvatanje “manjinske” inicijative i vratiti raniji obim njenog korišćenja – dva puta tokom redovnog zasijedanja. Neophodno je i uspostaviti javno dostupan registar saslušanja, koji bi sadržao sve ključne informacije: podnijete inicijative i odluke o njima, datume zakazanih i održanih saslušanja, zapisnike, zaključke i ocjene, kao i podatke o praćenju njihove realizacije. Time bi saslušanja postala efikasan mehanizam parlamentarnog nadzora.