Osnivanje javnih preduzeća: između politike i potreba

Javna preduzeća u Crnoj Gori se osnivaju u skladu sa opštim Zakonom o privrednim društvima koji propisuje postupak, uslove i način osnivanja, nezavisno od toga da li je osnivanje preduzeća predviđeno posebnim zakonom ili drugim propisom, dok se kao subjekti osnivanja javnih preduzeća mogu javiti država, opštine, javna preduzeća i javne ustanove.

Osnivanje javnih preduzeća može pratiti višegodišnje planiranje i pripremanje terena za njihovo uspješno uspostavljanje, u kojem se sagledavaju pozitivne i negativne finansijske implikacije i unaprijed se zna koliko će sredstava biti utrošeno, ali osnivanje može biti i reaktivno na osnovu proizvoljnih informacija i analiza, a država to najčešće opravdava povoljnim momentom za napredak društva.

Na osnovu dosadašnje prakse u Crnoj Gori, može se zaključiti da su razlozi osnivanja javnih preduzeća prevashodno ekonomske prirode, dok se u nekim situacijama pojavljuju i politički i socijalni razlozi. Takođe, javne politike mogu igrati važnu ulogu u cilju poboljšanja privrede i kreiranja boljih radnih mjesta ukoliko su dobro isplanirane. Međutim, zabrinjavaju podaci da se u nekim slučajevima ne posvjećuje previše pažnje analizama i procedurama prije osnivanja javnih preduzeća, što vodi do loših odluka u kojima država, odnosno građani, mogu izgubiti značajna sredstva, a koje se može izraziti padom standarda. Na kraju, proces osnivanja javnih preduzeća bi trebao biti transparentan i inkluzivan za javnost, jer se na taj način mogu smanjiti greške donosilaca odluka, a i štetne posljedice po građane.

Sektor energetike kao pokretač nacionalne ekonomije

Crna Gora, obavezana sprovođenjem Zelene agende u procesu pristupanja Evropskoj uniji, koja uključuje Pariški sporazum, Sporazum sa Evropskom zajednicom i Deklaraciju iz Sofije o Zelenoj agendi za zapadni Balkan, je u punom zamahu sprovođenja energetske tranzicije, koja se jednim dijelom odnosi na smanjenje proizvodnje električne energije dobijene iz uglja. Iako bez jasnog plana, Crna Gora je već načinila odgovarajuće korake ka dekarbonizaciji i povećanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, a oni se odražavaju kroz osnivanje javnih preduzeća u sektoru energetike.

U prvom redu, u 2021. godini osnovana je DOO EPCG-Solar-gradnja (Solar gradnja), a nakon nje i DOO EPCG-Željezara (Željezara) u 2023. godini. Subjekat osnivanja ovih preduzeća je AD Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), koja je ujedno i sama javno preduzeće. Takođe, u procesu osnivanja (preuzimanja) od strane EPCG je i DOO Green Gvozd, koja će upravljati vjetroelektranom Gvozd u Nikšiću. Sva pomenuta preduzeća ubrajaju se u projekte koje doprinose energetskoj tranziciji, odnosno smanjenju emisije štetnih gasova i povećanja korišćenja obnovljivih izvora energije.

Crna Gora je jedna od država koja dobija visok nivo električne energije eksploatacijom uglja, a s obzirom na to da je najavila ukidanje njegovog korišćenja do 2035. godine, osnivanjem ovih preduzeća teži se zaštiti životne sredine, ali i pospješivanju ekonomije. Naime, gašenjem Termoelektrane u Pljevljima, potrebne su značajne investicije u energetskom sektoru da bi se nadomijestili njeni proizvodni kapaciteti, posebno ako se uzme u vidu da TE Pljevlja proizvodi oko 50% električne energije u Crnoj Gori. Njen značaj najbolje opisuje to da je električna energija najviše zastupljen proizvod u strukturi izvoza Crne Gore za 2023. godinu. Prema podacima Monstata, ukupan izvoz Crne Gore u 2023. godini vrijedio je više od 674 miliona eura, dok je izvoz električne iznosio više od 206 miliona eura, što znači da je udio električne energije iznosio više od 30% u odnosu na ukupan izvoz Crne Gore.

Ekspanzija solarne energije

Učešće solarnih elektrana u elektroenergetskom miksu u 2022. godini je činilo samo 0,49%, što je ukazivalo na neiskorišćenost solarne energije, s obzirom na to da broj časova insolacije iznosi od 2.000 do preko 2.500 sati godišnje za teritoriju Crne Gore, dok se broj sunčanih dana u godini kreće između 235-250 . Pokretanjem projekta Solari od strane EPCG koji podrazumijeva postavljanje solarnih panela na krovove individalnih domaćinstava i poslovnih objekata, otvorila se mogućnost za proširenje kapaciteta solarne energije, a za sprovođenje projekta osnovano je i javno preduzeće Solar gradnja.

Ciljevi projekta su bili usmjereni prema domaćinstvima i privrednim subjektima kako bi, ugradnjom solarnih panela, smanjili mjesečne izdatke za električnu energiju, kao i prema očuvanju životne sredine. Ugradnjom solarnih panela kod domaćinstava rješavaju se tri problema. Prvi se odnosi na smanjenje potrošnje električne energije, jer je u 2022. godini potrošnja električne energije u sektoru domaćinstava iznosila 48,9% u odnosu na ukupnu potrošnju, tako da se ona može preusmjeriti za druge namjene. Drugi problem je vezan za životnu sredinu, a on se rješava tako što ugradnjom solarnih panela na krovovima se izbjegava devastacija zemljišta, kao i tako što se povećava proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora. Treći problem je ekonomske prirode, jer se ugradnjom solarnih panela na već postojećim objektima izbjegava plaćanje naknada zbog eksprorijacije.

Dodatno, osnivanjem Solar gradnje planirano kreiranje 500 novih radnih mjesta, dajući doprinos nacionalnoj ekonomiji smanjenjem broja nezaposlenih lica u državi. S obzirom na to da projekat Solari ima svoja ponavljanja (Prvi je bio Solari 3000+ i 500+, drugi je bio 5000+, a najavljen je i Solari 10000+), može se naći i opravdanje da se za sprovođenje projekta, umjesto unajmljivanja radne snage, zaposli i obučava sopstveni kadar.

Solarna Željezara

Početkom rata u Ukrajini 2022. godine i naglim skokom cijena na tržištu električne energije, izvjesno je bilo gašenje proizvodnje u Željezari, koja je i prije toga imala poteškoća da nastavi poslovanje, budući da je akumulirani gubitak te kompanije iznosio više od 61 miliona eura. Međutim, usljed neminovnog gašenja Željezare, radnici te kompanije su počeli sa štrajkom zahtijevajući da država preuzme Željezaru.

U priču oko preuzimanja Željezare uključila se i EPCG, koja je dobila zeleno svijetlo od Vlade za pregovaranje. U toku pregovora je zaključeno da Željezara posjeduje preduslove za proizvodnju električne energije s obzirom na to da se njena imovina prostire na više od 500.000 kvadratnih metara, a takođe u okviru kompleksa postoji i priključak snage 60 MW, čime se pretpostavilo da bi Željezara mogla svoje kapacitete staviti u funkciji proizvodnje električne energije ugradnjom solarnih panela, što ukazuje na ekonomske razloge za kupovinu Željezare.

Pregovori su zaključeni tako što je kupljena imovina Željezare za 20 miliona eura, a sredstva za kupovinu su obezbjeđena iz budžeta države kupovinom akcija EPCG i iz sopstvenih prihoda EPCG. Način na koji je imovina Željezare kupljena ukazuje na prevashodno političke razloge, odnosno politički dogovor, a to se može potkrijepiti činjenicom da je 42. Vlada prvobitno odbila predlog EPCG za kupovinu akcija, dok je 43. Vlada promijenila mišljenje i rebalansom budžeta obezbijedila 15 miliona za kupovinu akcija. Uz to je posebno problematično bilo i ponašanje predstavnika 43. Vlade na Skupštini akcionara EPCG, nastupajući sa stavom da Vlada nema stav i ne može da se izjasni po tom pitanju, iako je dala novac građana za kupovinu Željezare, i pri tom ostavila Odboru direktora EPCG mogućnost da donese odluku. Neopredijeljenost Vlade povodom realizovanja ovog posla ukazuje na izbjegavanje odgovornosti. S obzirom na to da Odbor direktora EPCG ima operativnu nezavisnost da donosi odluke o raspolaganju imovinom do 10% vrijednosti osnovnog kapitala društva, EPCG je pristupila zaključivanju ugovora o kupovini i osnivanju nove kompanije. Na političke razloge se mogu nadovezati i socijalni razlozi budući da je prekidom štrajka izbjegnuta situacija da 190 radnika ostane bez posla, te je time vladajuća koalicija ubrala značajne političke poene. Takođe, sve ovo je urađeno samo na osnovu biznis plana, koji je još uvijek nedostupan javnosti. Nedostatak podrobnijih analiza može naškoditi kompaniji dugoročno, a to se može potkrijepiti time da je već pokrenut postupak za utvrđivanje potencijalne državne pomoći od strane Agencija za zaštitu konkurencije, koji bi mogao da negativno utiče na Željezaru.

Jačanje privrede sprovođenjem inovacione politike

Počeci planiranja uspostavljanja naučno-istraživačkih i inovacionih javnih preduzeća sežu još od 2008. godine usvajanjem Strategije naučno-istraživačke djelatnosti Crne Gore, koja je jednom od preporuka predvidjela i osnivanje tehnoloških parkova i biznis inkubatora kako bi podržavali privredu Crne Gore “prateći svjetske trendove tehnologije i inovacija”. Uspostavljanje ovih preduzeća pratile su i detaljne prethodne analize, a u prvom redu je sačinjena Studija izvodljivosti za uspostavljanje Naučno-tehnološkog parka u Crnoj Gori iz 2011. godine, koja je analizirala cjelokupnu privredu i resurse Crne Gore, kao i strateške prioritete i viziju budućeg razvoja Crne Gore. Nakon studije, izrađen je i Strateški plan uspostavljanja NTP u Crnoj Gori, na osnovu Međunarodnog konkursa za izradu biznis plana za uspostavljanje NTP u Crnoj Gori. Strateški plan je predviđao da je poslovni model NTP-a održiv samo uz neophodnu finansijsku podršku, tako da se unaprijed moralo razmišljati o izdvajanju sredstava za njegovo pokretanje. Strateškim planom je utvrđeno i da se NTP u Crnoj Gori koncipira kao umrežena struktura koja će imati svoje sjedište u Podgorici i tri decentralizovane jedinice – impulsna centra, i to u: Nikšiću, Baru i Pljevljima.

Do sad su osnovani DOO Inovaciono-preduzetnički centar Tehnopolis u Nikšiću i DOO Naučno-tehnološki park u Podgorici, koji pružaju podršku u stvaranju i rastu kompanija baziranih na inovativnosti kroz proces inkubacije, pružajući im pomoć i infrastrukturu kako bi njihove ideje pretočili u opipljive rezultate. Takođe, država stvara podsticajno okruženje za naučnoistraživačku djelatnost s obzirom na to da ona pomaže u kreiranju boljih radnih mjesta za građane, pa je i tu djelatnost proglasila kao djelatnost od javnog interesa. Radi efikasnog sprovođenja inovacione politike osnovan je i DOO Fond za inovacije sa ciljem obezbjeđivanja i usmjeravanja finansijskih sredstava ka razvoju inovacija i podsticanja saradnje između naučnog i privrednog sektora. Takođe, ekspanziji javnih preduzeća u naučno-istraživačkoj i inovacionoj djelatnosti doprinosi i javna ustanova, Univerzitet Crne Gore, koji ima pravo da osniva ova preduzeća na osnovu Zakona o visokom obrazovanju, pa je u toj svrsi osnovan i DOO Unispektrum.

Avanturizam u osnivanju javnog preduzeća za nadzor

Nadzor javnih preduzeća je jedan od glavnih problema u Crnoj Gori s obzirom na to da nema uspostavljen centralizovani organ za monitoring javnih preduzeća. Osnivanjem DOO Montenegro Works, 42. Vlade Crne Gore je pokušala da doprinese rješavanju ovog problema. Montenegro Works je trebalo da služi za nadzor, praćenje i analiziranje finansijskog stanja u javnim preduzećima, kao i podrške u sprovođenju reformi u cilju efikasnijeg upravljanja istim. Međutim, proces osnivanja Montenegro Works-a je protekao veoma brzo i odrađen je bez podrobnih analiza, kao i bez uključivanja javnosti, uz neformalne planove da će Montenegro Works postati holding kompanija  koja će upravljati ostalim javnim preduzećima.

Rad ovog preduzeća obilježile su samo dvije analize, koje su sačinjene na osnovu javno dostupnih podataka, a budući da osnivački ulog iznosio 490.000 eura, trošak njegovog osnivanja je nesrazmjerno visok u odnosu na ono što je to preduzeće moglo da pruži. Padom 42. Vlade, Montenegro Works nije naišao na naklonost naredne Vlade, pa je jedna od prvih odluka bila likvidacija ovog preduzeća. Likvidacija je uslijedila nakon analize Ministarstva finansija, koja je pokazala da status preduzeća Montenegro Works nije održiv i da bi trebalo dvije do tri godine da se ono uvede u zakonodavni okvir Crne Gore. Montenegro Works je za manje od godinu prošlo postupak osnivanja i postupak gašenje preduzeća, ne ostavljajući bilo kakav doprinos u poboljšanju nadzora javnih preduzeća.

Zadovoljenje potreba lokalnog stanovništva

Javna preduzeća se u opštinama osnivaju, po pravilu, radi pružanja javnih usluga na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi. To su preduzeća koja obavljaju komunalnu i stambenu djelatnost, bez kojih lokalnom stanovništvu nije moguće obezbijediti kvalitetne uslove života i rada. Međutim, i opštine mogu osnivati tip preduzeća koji su svojstveni državi i privatnim investitorima, a jedan od primjera je DOO Benergo, koje upravlja malom hidroelektranom izgrađenom na cijevima vodovoda u Beranama i primarno se bavi proizvodnjom električne energije. Iako su opštine ograničene da osnivaju javna preduzeća samo radi obezbjeđivanja vršenja poslova iz svoje nadležnosti, ovo je jedan od rijetkih primjera u kojima i one mogu valorizovati svoje objekte za druge namjene.

Tekst je nastao u okviru projekta “Civilno društvo za zdrava, djelotvorna, održiva i transparentna javna preduzeća (BEST SOEs)”, koji je finansijski podržan od strane Evropske unije, uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Instituta alternativa, i nužno ne odražava stavove Evropske unije i/ili Ministarstva javne uprave.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *