Značajan teret zakonodavne i kontrolne funkcije je na skupštinskim odborima i oni su u tom zadatku uglavnom podbacili u prethodnom periodu. Problemi u radu Skupštine uslovljeni su i njenim učestalim neuvažanjem od strane predstavnika izvršne vlasti i nezavisnih institucija.
Ovo su neki od zaključaka koje je Institut alternativa podijelio sa poslanicima i poslanicama i ostalim učesnicima iz Vlade, nezavisnih institucija i nevladinog sektora na konferenciji, koja je danas održana u Podgorici pod nazivom „Koliko se Skupština miješa u svoj posao?“ uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED).
„Svi smo svjedoci da je proteklih godinu dana u Crnoj Gori obilježio dinamičan politički život, koji se najbolje ogleda u činjenici da su tokom ove godine, u periodu od svega nešto više od šest mjeseci, dvije vlade izgubile povjerenje“, kazala je Milena Muk iz Instituta alternativa, uz podsjećanje da višegodišnji zastoj i nemoć postizanja dogovora o ključnim imenovanjima u pravosuđu najbolje pokazuje koliko se malo Skupština miješa u svoj posao. Ona je predstavila nalaze iz izvještaja o radu pet odbora (Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, Odbora za ljudska prava i slobode, Odbora za antikorupciju, Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, Odbora za bezbjednost i odbranu), i sveukupnog praćenja zakonodavnih i kontrolnih aktivnosti poslanika/-ca.
Ona je ukazala da aktivno praćenje rada pet odbora pokazuje da oni u prethodnom periodu nisu bili na visini zadatka, podsjećajući da odbori naročito nedovoljno koriste kontrolne mehanizme i da rijetko predlažu zaključke i preporuke nakon održanih saslušanja i razmotrenih izvještaja. Ipak, u tom smislu izdvaja se Odbor za ljudska prava i slobode, koji je u periodu od 1. oktobra 2021. godine do 1. oktobra 2022. godine predložio 111 zaključaka i preporuka.
Problemi u radu Skupštine uslovljeni su i njenim učestalim neuvažanjem od strane predstavnika izvršne vlasti i nezavisnih institucija, ukazala je Milena Muk, ističući, između ostalog, primjer usvajanja Predloga zakona o obeštećenju bivših korisnica naknada po osnovu rođenja troje ili više djece, za koji uopšte Vlada nije dostavila mišljenje. „Ukazali smo i da poslanici ne koriste u dovoljnoj mjeri administrativne kapacitete i stručnu podršku, dostupnu kroz Službu Skupštine. To najbolje ilustruje činjenica da je Odbor za antikorupciju dodatno pasivizirao svoj rad, a da je u međuvremenu zaposleno tri samostalna savjetnika u službi ovog Odbora“, dodala je Milena Muk i podsjetila da je nastavljen trend intenzivnije zakonodavne inicijative poslanika i poslanica, koji su prethodnih godinu dana predložili oko 40 odsto ukupnog broja zakona koji su ušli u skupštinsku proceduru. Ti predlozi su uglavnom praćeni tankim obrazloženjima.
Na kraju, ona je ukazala i na prioritetne oblasti kojima se odbori uopšte nisu bavili. Među njima se izdvaja uporna nezainteresovanost Odbora za bezbjednost i odbranu da razmatra posebne polugodišnje izvještaje direktora Uprave policije o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Milosava Paunović, poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) i donedavna koordinatorka Radne grupe za izradu Zakona o Skupštini, podsjetila je da je nova Radna grupa za izradu ovog važnog akta formirana krajem jula, dok je prethodno Služba Skupštine spremila radnu verziju nacrta zakona.
Ključne dileme koje su se otvorile tokom rada Radne grupe su zarade zaposlenih, učešće žena u radnim tijelima, ali i odnos aktuelnog Poslovnika Skupštine i Zakona o Skupštini.
„Nedostatak Zakona o Skupštini je izgovor za to kada se pojavi neki problem u Skupštini. Rijetko koja zemlja ima i zakon i Poslovnik“, podsjetila je ona, uz naglasak da ipak očekuje da se nastavi rad na Zakonu o Skupštini, iako trenutni politički ambijent nije dobar za njegovu izradu.
Daliborka Pejović, poslanica i predsjednica Odbora za antikorupciju je podsjetila da se već u kontinuitetu loša ocjena veže za taj Odbor, što je bio slučaj i u prošlom sazivu. Međutim, ona je ukazala da je ranije bilo mnogo urednije prisustvo predstavnika Agencije za sprječavanje korupcije.
„Odbor je u jednom trenutku bio zatrpan inicijativama od grupe građana koji su bili povrijeđeni u smislu određenih prava sa sumnjom na postojanje korupcije. Te informacije smo podijelili sa članovima Odbora i tražili od Agencije za sprječavanje korupcije da nam pomognu da izađemo iz situacije“, objasnila je ona uz naglasak da nikada nisu dobili odgovor, kao ni na inicijativu za održavanju dva saslušanja o pojedinim aspektima rada Agencije.
Ona je ukazala da je normativno neophodno unaprijediti obaveze Agencije za sprječavanje korupcije da se odazove na poziv i učestvuje u radu Odbora za antikorupciju.
Boris Marić, generalni sekretar Vlade kazao je da je jedno od čarobnih rješenja da se donesu zakoni o Skupštini i Vladi za odnos zakonodavne i izvršne vlasti.
“Došlo se do nacrta Zakona o Vladi koji će sigurno doživjeti mnoge izmjene do konačnog teksta. Momenat kad stigne Zakon o Vladi u Skupštinu je momenat i da se uporedi sa mogućim tekstom Zakona o Skupštini, jer su to dva kompatibilna zakona koja će pratiti jedan drugog“, dodao je on i naglasio da Poslovnik Skupštine ima snagu zakona, ali nije zakon.
„Kod donošenja ova dva zakona imaćemo problema zbog određenih ustavnih rješenja“, naglasio je Marić i dodao da, između ostalog, Ustav ne prepoznaje „vladu u tehničkom mandatu“.
On se saglasio da jeste loša praska da Vlada ne dostavlja mišljenja na zakonske prijedloge koje iniciraju poslanici i poslanice, i da bi mogle da se propišu određene posljedice, poput pokretanja interpelacije.
Tokom diskusije Marija Vesković iz Akcije za ljudska prava pitala je paneliste da li smatra da treba vratiti odredbu prema kojoj bi se poslanici i poslanice sankcionisali zbog nedolaska na sjednice. Ona je podsjetila da kada se glasalo o Sudskom savjetu, 65 poslanika i poslanica je glasalo, dok je izostala informacija gdje su bili ostali.
Poslanik Boris Mugoša se saglasio da su neophodne kaznene odredbe, jer i uporedna iskustva podrazumijevaju i gubitak mandata za poslanike i poslanice, koji su neaktivni u dužem periodu.
On je takođe naglasio da se mišljenje Vlade na neke zakonske predloge poslanika čeka i po tri mjeseca, nakon čega se zakon usvoji bez traženog mišljenja.
„Nije normalno da poslanici predlažu veći broj zakonskih predloga od Vlade, jer nemaju istu količinu informacija“, dodao je on, i podsjetio je da tokom manadata 43. Vlada prošlo četiri mjeseca, a da Vlada nije predložila nijedan zakon Skupštini.
Milena Muk je tokom diskusije podsjetila da Vlada nema obavezu da podnosi izvještaje ministarstava Skupštini i saglasila se da treba razmišljati o uvođenju kazneznih odredaba kako bi se unaprijedio odnos između grana vlasti, pa potencijalno i kroz Zakon o Vladi, koji je trenutno na javnoj raspravi.
Boris Marić je podsjetio da mišljenja Vlade na zakonske predloge nisu obavezujuća i da im se daje preveliki značaj. „Potrebna je detaljna analiza i razmjena informacija koji će da pomogne poslanicima“, zakljulio je on.
Milosava Paunović se saglasila sa ocjenom da poslanici ne koriste u dovoljnoj mjeri stručnu Službe Skupštine, ali je i naglasila da je nemoguće u svemu izbjeći politiku: „Došli su novi ljudi nakon trideset godina koji su željni svega i tu se stvorio populizam. Treba voditi računa da se u tom populizmu ne pretjera, kao što je bilo za vrijeme 42. Vlade“
Daliborka Pejović je naglasila da je kroz međusboni odnos zakona o Vladi i o Skupštini neophodno naći mjeru u regulisanju procedure izrade zakona od strane poslanika i poslanica.
Poslanica Božena Jelušić je tokom diskusije naglasila da je Odbor za rodnu ravnopravnost, kojim predsjedava, imao 25 sjednica i pokušao je da pronađe alate za rodnu perspektivu. U tom smislu, tražena je i pomoć od Službe Skupštine i iskazala zadovoljstvo njihovim radom.
„Od ove godine postoji i obaveza rodno odgovornog budžetiranja i tražićemo pomoć Državne revizorske institucije da to pratimo“, naglasila je ona, uz kritiku prakse neodazivanja članova Vlade na pozive Odbora da učestvuju u njegovom radu.
Tim Instituta alternativa
Snimak konferencije možete pogledati na linku:
