Novim odlaganjem početka primjene Zakona o upravnom postupku građani su za korak dalje od uprave koja će im biti na usluzi, a i dalje ostaju izloženi dugotrajnim procedurama kojima ne uspjevaju da zadovolje svoja prava.
Prvobitno je Zakon o upravnom postupku (ZUP) trebalo da počne sa primjenom u januaru ove godine, ali je to odloženo za šest mjeseci, da bi na posljednjoj sjednici Vlade bilo predloženo još jedno odlaganje početka primjene ovog Zakona za 1. januar 2017. godine.
Ova situacija ukazuje na tromost crnogorskih institucija, koje od decembra 2014. godine, kada je Zakon usvojen, nijesu uspjele da obezbijede osnovne preduslove za njegovu primjenu i izvrše međusobno usklađivanje propisa.
Podsjećamo, novi Zakon bi trebalo da unaprijedi servisnu orijentisanost uprave, i da, između ostalog, prati načelo aktivne pomoći građanima koji pokrenu postupak protiv organa uprave, da unaprijedi elektronsku komunikaciju između uprave i građana, i da unaprijedi pravnu zaštitu u slučaju ćutanja administracije.
Iako je za sistemske zakone, poput ovog, neophodno obezbijediti solidne osnove, dosadašnji nedostatak koordinacije između institucija ne uliva optimizam da će šestomjesečno odlaganje suštinski unaprijediti stanje u ovoj oblasti. Dodatno, osim tehničkog usklađivanja propisa, institucije nijesu uradile dovoljno da približe nova zakonska rješenja građanima, niti je planirano uspostavljanje službe za pomoć korisnicima upravnih usluga.
Jedna od novina Zakona je i ta što se njime ohrabruje drugostepeni organ da, ukoliko po drugi put odlučuje o predmetu, donese meritornu, odnosno konačnu odluku o samoj stvari.
Time bi trebalo da se preduprijedi tzv. ping-pong efekat između organa uprave, drugostepenih organa i Upravnog suda. Ovaj efekat se, između ostalog, ogleda u nedoglednom vraćanju predmeta prvostepenim organima kako bi se otklonile bitne povrede upravnog postupka. Građani, na drugoj strani ostaju uskraćeni za krajnju odluku o tome da li su njihova prava suštinski ili samo proceduralno povrijeđena. Samim tim, mehanizmi koji bi trebalo da štite njihova prava, zapravo ih otuđuju od uprave koja bi trebalo da im služi.
Zakon o upravnom sporu je naličje ovog problema, jer se njime uređuje sudska zaštita prava i pravnih interesa građana u odnosu na postupanje organa uprave i ostalih tijela koja vrše javna ovlašćenja. Međutim, ovaj propis je i dalje “na čekanju” u Skupštini Crne Gore.
Naročito ako se ima u vidu da se u reformu upravnih postupaka krenulo još 2011. godine, iako djelimičnu, uz izgovor da je neophodno premošćavanje ranijih loših rješenja, može se izvući zaključak da je našim institucijama sveukupno nephodno 5 godina da pripreme teren za jedan Zakon. Samim tim, za očekivati je da će dugo čekani početak primjene novog Zakona biti efikasan, i što je naročito važno, da će na učinkovitiji način odgovoriti na potrebe građana i zaštitu njihovih prava.
Milena Milošević
Istraživačica javnih politika
