Obesmišljena javna rasprava: Odbijeno 80% komentara na Nacrt Zakona o javnim nabavkama

Tokom nedavno organizovane javne rasprave o Nacrtu Zakona o javnim nabavkama pristiglo je skoro 450 komentara od preko 20 različitih subjekata – ponuđača, naručilaca, civilnog sektora, udruženja i biznis asocijacija, od čega je skoro 80% odbijeno od strane Uprave za javne nabavke i Ministarstva finansija. Odbijena je i naša ključna primjedba kojom smo tražili da se izbrišu prekršajne kazne za organe vlasti, kako za greške naručilaca ne bi plaćali građani, a da se odgovornost za kršenje Zakona utvrdi na individualnom nivou odgovornih lica u institucijama.
 

Nedavno održana javna rasprava o Nacrtu Zakona o javnim nabavkama nije imala puno efekta, jer su Ministarstvo finansija i Uprava za javne nabavke odbili većinu komentara, uz vrlo nejasna i problematična obrazloženja.

 Prema podacima iz Izvještaja o javnoj raspravi, ovim institucijama pristiglo je blizu 450 komentara, od čega je skoro 80% odbijeno. Svega 4.5% komentara je prihvaćeno u potpunosti, nepunih 13% je djelimično prihvaćeno, dok će se 67 komentara, ili oko 15% “dodatno razmotriti”.
Od 13 komentara koje je Institut alternativa podnio u pisanoj formi, čak devet uopšte nije prihvaćeno, dok će se četiri “dodatno razmotriti”, što ne znači da će u krajnjem biti prihvaćeni.
U komentarima smo kritikovali vrlo visoke prekršajne kazne za kršenja Zakona o javnim nabavkama za ogane vlasti, a niske za odgovorna lica u organima vlasti. Naime, predviđene kazne za utvrđenu prekršajnu odgovornost naručilaca kao pravnih lica iznose od 5.000 do 20.000 eura, što će plaćati građani – poreski obveznici. Sa druge strane, za odgovorno lice u organi vlasti predviđene su kazne od 200 do 2.000 eura. Smatramo da ovako propisane kazne neće dovesti do stvarnog utvrđivanje odgovornosti, jer će kazne naručilaca plaćati građani, dok institucije neće trpjeti bilo kakvu štetu ili odgovornost. Odgovornost za propuste i kršenje Zakona o javnim nabavkama treba utvrditi na individualnom nivou, te kazne zadržati i povećati za odgovorna lica naručilaca, a izbrisati za organe vlasti, kako bi se izbjeglo da građani plaćaju za greške naručilaca. Međutim, ovaj naš predlog je odbijen, uz obrazloženje da je rješenjima iz Nacrta Zakona “ukazano na pojačanu odgovornost i fizičkog lica u pravnom licu u obavljanju poslova javnih nabavki”.
Smatrali smo i da Zakonom o javim nabavkama treba propisati da će podaci iz Elektronskog glasnika javnih nabavki (EGJN) biti javno dostupni, te da će se zainteresovanoj javnosti omogućiti pretraživanje i prikupljanje podataka koji se nalaze u ovoj evidenciji, bez novčane naknade. Elektronski glasnik će zamijeniti Portal javnih nabavki, a njegovo uspostavljanje ima za cilj da unaprijedi transparentnost javnih nabavki, što će imati značaja jedino ako građani i zainteresovana javnost budu u mogućnosti da besplatno koriste ovu bazu podataka. Međutim, i ova naša primjedba je odbijena, uz obrazloženje da će “samo prva objava na EGJN biti besplatna, dok je svaka sledeća objava uvrštena u cjenovnik za objavljivanje akata”.
U komentarima smo, takođe, kritikovali što Zakonom nije propisana obaveza objavljivanja izvještaja o realizaciji zaključenog ugovora. Imajući u vidu da je oblast kontrole izvršenja ugovora o javnim nabavkama najmanje regulisana i najmanje transparentna, smatrali smo da ovi izvještaji treba da budu javno dostupni na način što će se propisati obaveza njihovog objavljivanja u Elektronskom glasniku. Smatramo da Zakonom treba propisati i kazne za naručioce ukoliko ne budu poštovali tu obavezu. Međutim, u Izvještaju o sprovedenoj javnoj raspravi odgovoreno nam je da je “praćenje realizacije ugovora predmet nadzora inspektora za javne nabavke”, pa primjedba nije prihvaćena.
Nacrtom Zakona propisano je i ograničenje da se samo predmeti nabavke čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od 3.000 eura unose u Plan javnih nabavki. Ukazali smo na to da je ovakva odredba suprotna članu 84, stav 1 Nacrta zakona o javnim nabavkama, kojim su propisani uslovi za pokretanje postupka javne nabavke: «Naručilac može da pokrene postupak javne nabavke ako ima obezbijeđena finansijska sredstva budžetom ili na drugi način u skladu sa zakonom i ako je nabavka predviđena planom nabavki naručioca.»
Predloženo rješenje praktično znači da, s obzirom da se ne nalazi u planu javnih nabavki, nijedna nabavka manja od 3.000 eura neće se moći sprovesti, a da to ne bude suprotno Zakonu. U Upravi za javne nabavke i Ministarstvu finansija, međutim, ne vide razloge za brisanje ove odredbe i u Izvještaju o javnoj raspravi navode da je “predloženo brisanje ograničenja nepotrebno”.
Jedino će se naši komentari na dio Zakona kojim se uređuju nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane “dodatno razmotriti”, kako piše u Izvještaju sa javne rasprave. Međutim, naša ključna sugestija da se ove nabavke detaljno urede Zakonom, a ne podzakonskim aktom, nije prihvaćena. Ministarstvo finansija i Uprava za javne nabavke ostaju pri stavu da će se ove nabavke “detaljno urediti Uredbom o odbrani i bezbjednosti”, iako smo više puta ukazali da je to suprotno Direktivi Evropske unije kojom se uređuju nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane.
U okviru javne rasprave, predložili smo da se Zakonom detaljno urede i propišu procedure koje se mogu primijeniti na nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane, način prikupljanja i vrednovanja ponuda, kao i kriterijumi za vrednovanje ponuda. Smatrali smo i da treba detaljno urediti sistem planiranja i izvještavanja o ovim nabavkama, sa propisanim minimumom informacijama koje plan i izvještaj treba da sadrži. Imajući u vidu tajnost koja karakteriše ove nabavke, ali i nizak stepen njihove kontrole, predložili smo i da se Zakonom propiše obaveza da se izvještaji i planovi nabavki za bezbjednost i odbranu dostavljaju Odboru za bezbjednost i odbranu na upoznavanje i mišljenje, a Vladi na usvajanje.
Ana Đurnić
Istraživačica javnih politika

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.