U ponovljenom postupku po nalogu Upravnog suda, Agencija za sprječavanje korupcije donijela je novu Odluku i utvrdila da je aktuelni poslanik u Skupštini Crne Gore, a bivši ministar odbrane Predrag Bošković, prekršio član 12 stav 5 Zakona o sprječavanju korupcije jer je kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije 2017. godine prihodovao iznos od 24.000,00 eura, a kao potpredsjednik Izvršnog odbora Evropske rukometne federacije i član Odbora Svjetske rukometne federacije u 2018. godini prihodovao iznos od 24.999,96 eura. Ovaj slučaj je pred Agencijom još 2018. godine pokrenuo Institut alternativa jer je članom 12 Zakona o sprječavanju korupcije propisano da javni funkcioner može biti predsjednik ili član organa upravljanja i nadzornog organa, između ostalog i sportskih udruženja, ali da po tom osnovu ne može ostvariti prihod, ili drugu naknadu.
Naš komentar za Dnevne novine Vijesti na Odluku Agencije dostupan je u nastavku u cjelosti.
Obeshrabruju duge i iscrpljujuće procedure
Odluka Agencije potvrdila je, konačno, ono na šta smo prvi put ukazali prije više od dvije godine i time smo, naravno, zadovoljni. Međutim, ne možemo biti zadovoljni dugim i iscrpljujućim procedurama i pred Agencijom i pred Upravnim sudom koje su dovele do toga da se prihodi koje Bošković kontinuirano ostvaruje, sada znamo – protivzakonito, uvećavaju, a da u našem sistemu nema mehanizma koji će ga natjerati da vrati nezakonito stečen novac. Podsjećam da je prošlo ukupno 29 mjeseci otkad smo se prvi put obratili Agenciji zahtjevom da istraži ovaj slučaj, što je prvobitno odbijeno od strane tadašnjeg rukovodstva Agencije za sprječavanje korupcije. Tada je, zaključno sa 2018. godinom, vrijednost prihoda funkcionera Boškovića po osnovu angažmana u Evropskoj i Svjetskoj rukometnoj organizaciji iznosio 62.000 eura.
Crnogorski antikorupcijski sistem još uvijek bez adekvatnog odgovora na nezakonito bogaćenje
U međuvremenu, Bošković je za 2019. godinu prijavio prihod po istom osnovu od oko 33.000 eura, i isto toliko za 2020. godinu. Još uvijek nije objavljen njegov imovinski karton za 2021. godinu, ali pretpostavka je da je i u toj godini ostvario približno isto prihod, pa se vrijednost njegovog kršenja Zakona o sprječavanju korupcije povećava na preko 150.000 eura.
Zakon o sprječavanju korupcije, s druge strane, njegovo postupanje tretira kao prekršaj i u najboljem slučaju može ga kazniti kaznom od 2.000 eura, i to samo za vrijeme za koje nije nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka, koja nastaje u roku od godinu dana od dana kad je prekršaj izvršen.Agencija bi sada, dakle, morala djelovati brzo da prekontroliše Boškovićeve prihode u prethodnoj godini kako bi izrekla kaznu od 500 do 2.000 eura, koja je, u poređenju sa tim koliko je prihodovao, zanemarljiva.
Crnogorski sistem, dakle, za sve ove godine nije pripremio odgovor na nezakonite prihode javnih funkcionera, a ne čini se ni da nova nastojanja idu u tom pravcu. Primarno mislim i na Nacrt Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, jer u ovom predmetu nije u pitanju kriminalna djelatnost, ali jeste riječ o nezakonitom bogaćenju. Ovaj slučaj pokazuje i na sve slabosti Zakona o sprječavanju korupcije koji je vrlo načelno definisao mnoge situacije, pa se na isti način sankcioniše i 150 nezakonito stečenih hiljada, i 50 eura.
Neznanje?
Možda i najzanimljivi dio iz Rješenja ASK je onaj u kome se navodi da je poslanik Predrag Bošković smatrao da ovakvim postupanje ne krši Zakon „jer se na pravila poslovanja Evropske i Svjetske rukometne federacije ne primjenjuju zakoni Crne Gore“. On je, kao dugogodišnji javni funkcioner morao znati da se na njega, kao crnogorskog javnog funkcionera po slovu Zakona o sprječavanju korupcije, primjenjuju domaći propisi i sva ograničenja s tim u vezi. Iako mi je teško da povjerujem da je u pitanju zaista neznanje, ukoliko dugogodišnji visoki javni funkcioneri ne poznaju svoje obaveze i ograničenja u vršenju javne funkcije ni punih šest godina od primjene Zakona, Agencija za sprječavanje korupcije nešto definitivno loše radi u pogledu prevencije i edukacije javnih funkcionera.
Sa druge strane, ukoliko je u pitanju zaista neznanje poslanika, na njemu je da nađe zakonit način da ispravi posljedice nezakonitog ponašanja i pokaže lični i profesionalni integritet u obavljaju javne funkcije.
Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa i članica Radne grupe za Poglavlje 23
Povezani tekstovi:
ASK odbio da pokrene postupak protiv Boškovića: Zakon ne važi kad stranci plaćaju
