Nezadovoljstvo zbog najave novih zabrana pristupa informacijama

Uvođenje „zloupotrebe prava na slobodan pristup informacijama“ u Zakon o SPI značilo bi davanje diskrecionog prava organu da cijeni motive podnosioca zahtjeva za pristup informacijama, poručila je Bajramspahić na okruglom stolu „Da javno ne bude tajno!“

Dina Bajramspahić, istraživačica javnih politika u IA, učestovala je na okruglom stolu „Da javno ne bude tajno!“, koji je organizovala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) sa ciljem razmjene znanja i iskustava na temu slobodnog pristupa informacijama, a povodom formiranja i rada Vladine radne grupa za izradu Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

Tom prilikom ona je istakla da je slobodan pristup informacijama glavni alat za rad istraživačkog centra, a da je praksa da iz godine u godinu IA ima sve manji pristup, čak i onome što je ranije bilo dostupno.

 

Nedostatak meritornog odlučivanja od strane Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, neažurnost Agencije, nedostatak meritornog odlučivanja od strane Upravnog suda, neažurnost Upravnog suda, neažurnost državnih organa u rješavanju zahtjeva za slobodan pristup informacijama i ćutanje administracije, samo je dio problema u vezi za Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, navodi Bajramspahić.

Bajraspahić se osvrnula i na uvođenje „zloupotrebe prava na pristup informacijama“ za koje smatra da bi bilo davanje diskrecionog prava organu da cijeni motive podnosioca zahtjeva za pristup informacijama. Iako ovo još uvijek nije formalno uvedeno, budući da se o tome uveliko priča, državni organi su već to počeli da primjenjuju.

Govoreći u „mitu o zatrpanosti zahtjevima“, Bajramspahić je napomenula da je Institit alternativa u prošloj godini napravio pregled rješenja i informacija po zahtjevima za slobodan pristup informacijama koja ministarstva objavljuju proaktivno na svojim zvaničnim stranicama. Nakon ukrštanja tih informacija sa podacim AZLP, došlo se do podatka da deset ministarstava, koji proaktivno objavljuju informacije na svom sajtu, prosječno odbore pristup za tri informacije.

Kao još jedan problem Bajramspahić je navela to što organi odbijaju pristup informacijama tvrdeći da je tvorac te informacije neki drugi organ, što nije u skladu sa Zakonom jer on definiše da faktičko posjedovanje informacije predstavlja posjed informacije. Problem u radu predstavlja i to što organi pribjegavaju prikrivanju kompletne informacije, umjesto onih djelova koji sadrže lične podatke ili sadrže tajni podatak.

Institut alternativa je pripremio 23 preporuke za Zakona o slobodnom pristupu informacijama kojima će pokušati da da doprinos unaprijeđenju zakona.

Cijelo izlaganje možete poslušati na snimku ispod:

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.