U crnogorskom sistemu javnih nabavki teško je unapređivati praksu, kad se „pravila igre“ stalno mijenjanju. Pretposlednji dan 2019. godine donio je novi Zakon o javnim nabavkama s puno novih pravila i svega šest mjeseci da ih „igrači“ nauče.
Nova pravila nisu zaobišla ni sektor bezbjednosti, ali je Vladina Uredba o listi vojne opreme i proizvoda, postupku i načinu sprovođenja javnih nabavki u oblasti odbrane i bezbjednosti samo u manjem dijelu ograničila dosadašnju samovolju naručilaca. Sistem planiranja i izvještavanja o ovim nabavkama nije značajno unaprijeđen. Planiranje nije uslovljeno strateškim ciljevima u sektoru bezbjednosti i odbrane, dok je predviđeno izvještavanje o bezbjednosnim nabavkama samo prema Ministarstvu finansija. Druge kontrolne instance, poput Vijeća za nacionalnu bezbjednost i, naročito, skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu nisu integrisane u sistem nadzora.
Prema javno dostupnim godišnjim izvještajima o javnim nabavkama, četiri institucije – Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), Uprava policije (UP), Ministarstvo odbrane (MO) i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB), potrošile su za javne nabavke tokom 2018. ukupno skoro 30 miliona eura, dok je 2019. godine samo MUP potrošio toliko. Ukupna potrošnja za javne nabavke ove četiri institucije u 2019. godini iznosi skoro 42,5 miliona. Međutim, koliki je u ovome udio potrošnje bezbjednosnih nabavki ili koliko je za njih dodatno potrošeno, najčešće je nepoznanica.
Tokom trogodišnjeg pravnog vakuuma nastalog usljed izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama 2017. godine, te nedovršenosti i nedorečenosti regulatornog okvira, naručioci su bezbjednosne nabavke sprovodili hibridno. Služili su se otvorenim postupkom javne nabavke, uz zaštitu pojedinih podataka, poput tehničke specifikacije nabavke, ugovora i slično. Naručioci su ovakve postupke nastavili da sprovode i nakon usvajanja novog Zakona i Uredbe, što se negativno odrazilo na sistem zaštite prava u postupcima javnih nabavki.
ANB nastavlja da bude najtajanstvenija institucija u sistemu bezbjednosti i odbrane – ne samo da je njena potrošnja za bezbjednosne nabavke tajna, već i akt na osnovu kog ih sprovodi. Jedini svjedok nepravilnosti prilikom potrošnje za bezbjednosne nabavke ostaje Državna revizorska institucija, čije revizije u sektoru bezbjednosti nisu dovoljno učestale.
