Za sprovođenje mjera iz Akcionih planova za poglavlja 23 i 24 su potrebna sredstva koja je neophodno blagovremeno planirati u godišnjem budžetu države. Da bi se osiguralo da se sredstva planiranju sveobuhvatno, potrebno je revidirati same Akcione planove u dijelu koji se odnosi na rokove i preciziranje budžeta mjera.
Akcioni planovi za poglavlja 23 i 24 predstavljaju novinu u oblasti izrade strateških dokumenata u Crnoj Gori jer je u njima po prvi put učinjen sistematski napor da se za svaku planiranu mjeru pruži i procjena finansijskih sredstava potrebna za njihovo sprovođenje kao i izvor iz kojeg će se ta sredstva obezbijediti. Ovo je detaljnije urađeno za mjere planirane za 2013 i 2014. godinu, dok su za naredne godine mahom date okvirne sume.
Troškovi u akcionom planu se odnose na honorare za različite radne grupe, zapošljavanje novih službenika ili plate postojećih zaduženih za sprovođenje mjera, kupovinu opreme, finansiranje obuka, studijskih putovanja i kampanja, ali i izgradnju ili obnovu infrastrukturnih objekata.
Ipak, detaljnijim uvidom u način na koji je izvršeno budžetiranje mjera iz Akcionih planova za poglavlja 23 i 24, nailazimo na brojne nedostatke.
- Najviše je problema kod vremenskog određenja kada će se trošak izvršiti i za koji period ga treba predvidjeti. Posebno je problematično određivanje periodičnosti ponavljanja troškova (kvartalno, godišnje, kontinuirano i sl.) koja je na više mjesta nelogična, ne odgovara suštini aktivnosti na koju se odnosi ili nedovoljno jasno određena.
- Na određenim mjestima nije usklađen rok koji stoji u opisu mjere iz same mjere i rok za koji je potrebno obezbijediti sredstva.
- Podjela troškova po godinama je na nekim mjestima nejasna jer nije definisan iznos sredstava po godinama: iako je očigledno da će sprovođenje mjere izazvati trošak u svakoj godini sprovođenja plana, često su troškovi dati samo za prvu godinu sprovođenja aktivnosti. Ovaj problem je posebno učestao kod mjera koje podrazumijevaju budžetiranje novih zapošljavanja. Kod takvih mjera, u preovlađujućoj većini je budžetirana samo prva godina u kojoj je zasnovan radni odnos, što daje utisak da će ispunjavanje ove mjere izazvati trošak samo u prvoj godini zaposlenja.
- Na određenim mjestima se kao budžet mjera samo navodi formulacija “redovna sredstva iz budžeta”.
- U pojedinim mjerama, pogrešno je određeno koja će institucija snositi troškove određene mjere (npr. navodi se da će Ministarstvo pravde snositi troškove rada Skupštine na razmatranju prijedloga zakona).
- U nekim slučajevima je kao bužet mjere data formulacija “budžet određenog organa”, bez preciziranja stvarnih troškova za sprovođenje mjere. Npr. rečeno je da će troškove sprovođenja određene mjere snositi Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali nije definisano koliko će ta mjera koštati.
Na nekim mjestima se daje ukupni trošak mjere koja se sastoji od više aktivnosti, dok je očigledno da cifre koje se odnose na pojedinačne mjere nisu tačno sabrane. - Kod određenih složenijih mjera, dat je budžet samo za jedan dio mjera (npr. budžetirana je izrada plana obuka ali ne i održavanje obuka.)
- Takođe, kod većeg broja mjera nije učinjen napor da se procijeni suma koja će biti potrebna za sprovođenje mjere, već je jedino naznačen izvor, i to kao “budžet” ili “donacija”.
- Za više mjera je navedeno da će za njihovo sprovođenje tražiti donatorska pomoć, ali se ne precizira potreban iznos. Kada je riječ o donatorskoj podršci, u većini slučajeva nije navedeno da li su sredstva koja se pominju zaista obezbijeđena ili će se tek tražiti.
Da bi Akcioni planovi mogli poslužiti kao smjernica za izradu budžeta za narednu godinu, moraju biti jasne dvije stvari: koje mjere će se sprovesti u narednoj godini i koja su sredstava potrebna državnim organima za njihovo sprovođenje.
Stoga je neophodno je izvršiti reviziju Akcionih planova tako što će se revidirati rokovi za mjere sa kojima se kasni i precizirati procjene potrebnih sredstava za sprovođenje mjera u narednoj godini.
Marko SOŠIĆ
Istraživač javnih politka
Čitajte još:
