– Previše nula za napredak –
”Crna Gora mora da pokaže mjerljive rezultate u borbi protiv korupcije”, čuje se u crnogorskom političkom diskursu, gotovo kao mantra, od predstavnika evropskih institucija, političara, civilnog društva. A, nema ih zato što nema političke volje da se državne institucije izbore s ovom pojavom – univerzalan je odgovor na sve teme i dileme. Šta se krije iza tih floskula?
Nedavno sam u Berlinu sa kolegama iz regiona učestovala na radionici o strateškom prognoziranju koju je organizovao Njemački savjet za spoljne poslove (DGAP). Radionica je imala za cilj da ponudi moguće scenarije i odgovori na pitanje gdje će zemlje Zapadnog Balkana biti za deset godina. Zaključak je bio pomalo iznenađujući, a po njemu do 2025. godine se neće promijeniti ništa bitno ni u Crnoj Gori koja, popularno rečeno ”prednjači u reformama”, niti u ostalim zemljama. Potencijalni i kandidati za članstvo u EU će nastaviti da fingiraju reforme. Kao rezultat takve politike, integrisanje ovih zemalja neće biti prioritet Unije. Bez okvira politike uslovljavanja, društva i države će stagnirati.
Ovaj pesimistički scenario rezultat je apatije regiona a odgovara i dosadašnjoj dinamici procesa demokratizacije u Crnoj Gori. Tokom prošle godine ostvaren je ukupan napredak u pregovorima za članstvo u EU, ali u ključnom poglavlju za borbu protiv korupcije nisu zabilježeni bitni pomaci. Ili, rječnikom Evropske komisije “korupcija je i dalje zastupljena u mnogim oblastima i predstavlja ozbiljan problem, zahtijevajući efektivnu primjenu dubokih i dugotrajnih reformi”. Bez konkretnih rezultata u suzbijanju ove pojave blokiraju se pregovori. To je suština klauzule balansa koju je Evropska komisija je već nagovijestila u ovogodišnjem izvještaju o napretku Crne Gore, a koja će biti primijenjena ukoliko se ovakav trend ”borbe protiv korupcije” bude nastavio.
Koji je ukupan bilans konkretnih rezultata? Još uvijek nema pravosnažne odluke za korupciju na visokom nivou. Nema utvrđene odgovornosti za kršenje Zakona i lažiranje podataka o javnim nabavkama na koje Državna revizorska institucija ukazuje u svojim izvještajima. Tokom prošle godine nije zabilježeno novo privremeno oduzimanje imovine stečene kriminalnom djelatnošću, trajnog oduzimanja do sada nije bilo. Previše nula i premalo volje.
Kolike su razmjere problema? Svaki četvrti građanin u Crnoj Gori kaže da je od njega zatražen mito od strane državnog službenika. Tek svaki drugi građanin bi korupciju prijavio, jer nema povjerenja u institucije sistema, odnosno ne vjeruje da će institucije postupiti po pristigloj prijavi. Transparency International koji ”mjeri” percepciju korupcije rangira Crnu Goru kao 76 od ukupno 175 zemalja svijeta, što je za devet mjesta lošije u odnosu na 2013. godinu.
A šta se to onda uradilo tokom prošle godine? Pripremljen je čitav set antikorupcijskih zakona. Ovo se, takođe, uklapa u dosadašnju dinamiku reformi. Najveći dometi su ostvareni na polju harmonizacije zakonodavstva s pravnom tekovinom EU, dok su problemi bili prisutni u njegovom sprovođenju. Postojeće institucije za borbu protiv korupcije su nejake, sa nedovoljno kapaciteta, nadležnosti i autonomije. Problematično je i to što nadležni 2015. godinu već sada posmatraju kao ”prelaznu” gdje će svi kapaciteti biti usmjereni na pripremu strateških mjera i institucionalizaciju novih tijela. I tako nam izmiče godina za godinom.
Šta bi trebalo da budu prvi mjerljivi rezultati u 2015. godini? Izbor je širok, a pomenimo neke od zadataka. Grupa država protiv korupcije (GREKO) u izvještaju objavljenom ovog mjeseca zahtijeva razrješenje ”afere Snimak” i ostalih zloupotreba javnih resursa u izborne svrhe. Evropski parlament u svojoj rezoluciji o Crnoj Gori navodi da je politika države prema Kombinatu aluminijuma protivna pravilima državne pomoći. Evropska komisija traži okončanje procesa o potencijalnim zloupotrebama službenih položaja. Amerikanci očekuju konačan odgovor na pitanje da li je bilo korupcije u slučaju privatizacije ”Telekoma”. Odgovor na sve ovo bi bio nagovještaj prevazilaženja postojećeg nedostatka volje.
U protivnom, nema mjesta pothranjivanju lakog optimizma o uspjehu u pregovorima koji potenciraju crnogorski zvaničnici. Građanima nije do šesnaest otvorenih poglavlja, kvota i štrikova, mjera i brojeva. Potrebna je promjena društvene svijesti i kulture. Neophodna je nezavisnost pravosudnih organa, depolitizacija uprave i dosledna primjena zakonskih normi. Samo tako se može vratiti povjerenje u institucije sistema i unaprijediti kvalitet života građana.
dr Jovana MAROVIĆ
Koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa i članica radne grupe za poglavlje 23
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
