Gotovo četiri godine od početka pregovora za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, i nešto više od dvije od otvaranja poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava, Crna Gora čeka da Evropska komisija (pr)ocijeni uspješnost ispunjavanja zadataka koje je stavila pred nju. Ovi zahtjevi, kojima EK ”mjeri” nivo spremnosti države za pridruživanje, formulisani su široko. Samim tim i napredak u njihovom ispunjavanju, prisutan u svakodnevnoj retorici predstavnika državnih institucija, uglavnom proizilazi iz preuveličavanja važnosti sprovedenih administrativnih i tehničkih poslova. Boljitak u ovim oblastima nije opipljiv. U iščekivanju ocjena sa nadnacionalnog nivoa, evo kako do sad učinjeno u borbi protiv korupcije izgleda u našoj bilježnici.
Komisija kaže: ”ojačati i preispitati institucionalni okvir za borbu protiv korupcije”. Spajanje nekoliko institucija u jednu, uz kontroverzan izbor rukovodećih lica, kao i kršenje zakona na svakom mogućem koraku, bili su odgovor na ovaj zahtjev Evropske komisije. Agencija za sprečavanje korupcije nije bila nezavisna i nepristrasna, a još manje funkcionalna i od povjerenja kad smo je dočekali početkom godine. Iako je u međuvremenu kadrovski ojačala, još uvijek nije dovoljno transparentna. Još manje vjerujemo njenim organima upravljanja.
”Osnažiti nadzor nad primjenom dodijeljenih ugovora o javnim nabavkama”. Tokom prošle godine inspektori su kontrolisali realizaciju 25 ugovora. U Crnoj Gori se na godišnjem nivou zaključi preko 5.000 ugovora o javnim nabavkama i više od 70.000 neposrednih sporazuma koji nisu javni. Nema prijava niti presuda za korupciju u javnim nabavkama. Ukratko, tek svaki 200. ugovor je kontrolisan, dok direktne pogodbe ostaju u potpunosti van kontrole. Izbor ugovora koje će kontrolisati inspekcija vrši po sopstvenom nahođenju. Predlozi i pritisak ne pomažu.
”Razviti mjere za sprječavanje korupcije u posebno osjetljivim oblastima”. Trenutno je na javnoj raspravi Operativni dokument za sprečavanje korupcije u oblastima od posebnog rizika koji tretira sedam sektorskih politika, uključujući i lokalnu samoupravu. Ne ulazeći detaljnije u kvalitet ovog dokumenta, jer još uvijek može biti poboljšan tokom javne rasprave, plan ne sadrži ključne probleme i rizike identifikovane tokom evaluacije sprovođenja prethodnog strateškog okvira, a koji su morali biti osnov za definisanje mjera. Transparentnost u tolikoj mjeri napreduje da smo 2012. godine znali da je najmanje 10.508 zaposlenih na lokalnom nivou (uvećan za gotovo petinu dvije godine kasnije), a sada je taj podatak – tajan. Ministarstvo finansija je dokument o stanju lokalnih finansija, koji uključuje i broj službenika, proglasilo internim. Racionalizacija je, dakle, nevidljiva golim okom.
”Ojačati ulogu Skupštine u borbi protiv korupcije kroz intenziviranje kontrole izvršne vlasti”. Tokom prošle godine tek u jednom odboru je realizovano kontrolno saslušanje na inicijativu trećine članova. Odbor za antikorupciju u drugoj polovini godine nije održao niti jednu sjednicu. Višemjesečnu političku krizu uzimam kao loše opravdanje za nevršenje poslova zbog kojih je neko i dobio poslanički mandat. Bilo kako bilo, loš stepen realizacije zaključaka, manjak inicijativa opozicije, uz nemogućnost pozicioniranja Odbora za antikorupciju, utiče da kontrolna uloga parlamenta ne jača već slabi u odnosu na borbu protiv korupcije.
”Obezbijediti nezavisne, učinkovite, specijalizovane organe za istragu/gonjenje”. Specijalno tužilaštvo je za relativno kratko vrijeme od uspostavljanja sredinom prošle godine uspjelo da se istakne svojim rezultatima. U toj mjeri da i policija traži premijerov zagrljaj zaštite. Međutim, proaktivnost i dalje ne mijenja činjenicu da preko 80% krivičnih prijava Specijalnom tužilaštvu podnose građani, NVO i pravna lica. Veliki slučajevi, sporazumi o priznanju krivice, svjedoci saradnici, vraćanje novca u budžet, nisu promijenili bilans: nema pravosnažne odluke za korupciju na visokom nivou 2016. isto kao ni 2012. godine.
”Unaprijediti jednoobrazne statističke podatke o korupciji”. Još uvijek nije uspostavljen sistem za praćenje koruptivnih predmeta od krivične prijave do optužnice.
Sudeći po ovolikom broju loših ocjena, uspjeh sa početka priče je relativna stvar. Brojke ne lažu. Ali i one su podložne različitim interpretacijama u zemlji u kojoj se korupcija najuspješnije prilagođava fazama evropske integracije.
Jovana MAROVIĆ
Saradnica Instituta alternativa
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
