Državna revizorska institucija nikoga ne može natjerati da uradi bilo šta – nema izvršna ovlašćenja i njene preporuke nisu izvršni nalozi već neobavezujući savjeti i smjernice, o koje se subjekti revizije mogu oglušiti bez ikakvih zakonskih posljedica.
Jedini način da DRI ostvari uticaj i promjenu je da njeni izvještaji budu čitani, da ključne poruke na pravilan način dođu do zainteresovanih i donosilaca odluka, kao i da postoji jasno razumijevanje njene uloge u sistemu.
U dosadašnjem radu i prvoj deceniji postojanja, ključni napori DRI bili su usmjereni na izgradnju kapaciteta za reviziju javnog sektora, tačno i objektivno vršenje revizije i izgradnju odnosa sa subjektima revizije, Skupštinom i Vladom. Ključno je bilo proizvesti analitički materijal čija će tačnost biti neupitna, a objektivnost i nepristranost garantovani. Na koji način će javnost primiti objavljene nalaze i kako će mediji o njima izvještavati, nisu bili među prioritetima DRI. Stoga su odnosi sa medijima, nevladinim organizacijama i građanima bili u velikoj mjeri zapostavljeni.
Namjera ovog izvještaja je da pruži početnu ocjenu stanja u nekim od ključnih oblasti odnosa sa javnošću DRI u dosadašnjem periodu, uz primjere najboljih praksi vrhovnih revizorskih institucija širom svijeta, kao i da predloži elemente koji treba da čine okosnicu buduće komunikacione strategije DRI.
