Javno-privatna partnerstva i koncesije

Predložena rješenja rizična za korupciju

Izuzimanje javno-privatnih partnerstava manje vrijednosti iz Zakona i uspostavljanje dva registara za javno-privatna partnerstva, umjesto jednog u kom će biti dostupni svi podaci, kao i brojnost razloga zbog kojih je moguće izbjeći javni oglas za koncesije ne uliva povjerenje da bi predložena rješenja zaista doprinijela sprječavanju korupcije u ovim osjetljivim oblastima.

Institut alternativa je uputio komentare na Nacrt zakona o javno-privatnom partnerstvu i na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama.

Oba nacrta stavljena su na javnu raspravu bez pratećih obrazloženja, pa nije jasno zbog čega su se predlagači zakona opredijelili za pojedina rješenja. U njima ima još uvijek puno prostora za unapređenje i za usaglašavanje sa drugim propisima, naročito sa Zakonom o javnim nabavkama i Zakonom o državnoj upravi.

Javno-privatno partnerstvo

Nacrt zakona o javno-privatnom partnerstvu sadrži nekoliko vrlo problematičnih rješenja.

U prvom redu, predloženo je rješenje da se ovaj Zakon ne primjenjuje na projekte javno-privatnog partnerstva do pet miliona eura. Poučeni lošim iskustvom i posljedicama uvođenja nabavki male vrijednosti u Zakon o javnim nabavkama, vjerujemo da će se ovakvo rješenje negativno odraziti i u oblasti javno-privatnog partnerstva. Nacrtom Zakona o JPP predviđeno je da će projekte ove relativno manje vrijednosti Vlada urediti posebnim aktom. Time se ostavlja mogućnost da opšta načela transparentnosti i konkurentnosti u budućnosti “trpe” na račun široke diskrecije javnih naručilaca, kako se desilo i sa nabavkama male vrijednosti.

Nacrt Zakona predviđa uspostavljanje dva registra – Registar projekata javno-privatnog partnerstva i Registar ugovora javno-privatnog partnerstva. Međutim, kako bi transparentnost zaista bila obezbijeđena, potrebno je uvezati ova dva registra u jedinstveni registar, da bi se sa lakoćom za svaki JPP projekat mogao pronaći i zaključeni ugovor, kao i drugi podaci u vezi sa projektom, obavezama javnog i privatnog partnera i slično.

Izvor: Investitor.me

Problem ovog Nacrta Zakona jeste i to što on ni u najmanjoj mogućoj mjeri nije povezan sa Zakonom o javnim nabavkama. Tu prvenstveno mislimo na procedure u vezi sa sastavom tenderskih komisija, ali i postupke javnih nabavki koji se mogu primijeniti kako na javne nabavke, tako i na javno-privatna partnerstva.

U krajnjem, u nacrtu Zakona ima još uvijek prostora da se brojna pitanja u vezi sa centralizovanjem nadležnosti u vezi sa javno-privatnim partnerstvom u jednoj instituciji – Agenciji za investicije, bolje urede. U trenutnom nacrtu Zakona, položaj Agencije nije do kraja jasan i potrebno je dodatno razmotriti kako da se unaprijedi kontrola u ovoj oblasti. Posebno treba obratiti pažnju na sistem odgovornosti, odnosno kome će ova institucija polagati račune i podnositi izvještaje, te ko će kontrolisati njen rad. Imajući u vidu da je priprema novog Zakona o državnoj upravi u toku, dobar je trenutak da se ovi propisi do kraja usklade.

Koncesije

Predloženim rješenjima u Nacrtu zakona o koncesijama predviđa se da javnost učestvuje samo u raspravi o koncesionom aktu. Prateća dokumentacija, poput analize opravdanosti ostvarivanja javnog interesa davanjem koncesije, ne upućuje se na javnu raspravu, čime se zainteresovanoj javnosti i građanima ograničava učešće u odlučivanju o svim aktima o dodjeli koncesija.

Izvor: EPCG

Dodatno, nacrtom je predviđen vrlo širok spektar razloga kada se može izbjeći javni oglas u postupku dodjele koncesije. Jedan od izuzetaka propisuje da se javni oglas ne mora raspisati ako država dobije “ponudu koja sadrži projekat tehničko-tehnološkog rješenja i druge elemente na osnovu kojih se može sagledati javni interes i ekonomska opravdanost realizacije infrastrukturnih i drugih potreba od strateškog značaja za Crnu Goru (…), a davanje koncesije na ovaj način bi ubrzalo realizaciju projekta”.

Ova vrlo komplikovana formulacija praktično znači da se svaki ponuđač može obratiti organima vlasti predlogom projekta, a država mu dodijeliti koncesiju, bez bilo kakvog javnog oglašavanja, planiranja, transparentnosti i konkurentnosti procesa i slično.

***

Pozivamo predlagače zakona – Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomije, ali i Vladu i Skupštinu da još jednom razmotre rješenja iz nacrta oba zakona, prije nego ona budu usvojena. Pozivamo i Agenciju za sprječavanje korupcije da da mišljenje na ove propise o tome u kojoj su mjeri ona podložna korupciji, što je jedna od njenih nadležnosti.

Institut alternativa u okviru projekta “Money Watch: Civilno društvo, čuvar budžeta” uz finansijsku podršku Evropske unije prati reformu upravljanja javnim finansijama u Crnoj Gori. Transparentnost javne potrošnje i namjensko trošenje javnog novca je jedan od osnovnih mehanizama sprječavanja korupcije.

Podsjećamo da je unapređenje oblasti javno-privatnog partnerstva prepoznato kao oblasti od specifičnog rizika za korupciju, u Operativnom dokumentu koji je aneks Akcionom planu za Poglavlje 23 u okviru pregovora sa Evropskom unijom.

Samim tim, primarni cilj donošenja ovih sistemskih zakona na koje se dugo čekalo, treba da bude unapređenje transparentnosti i sprječavanje korupcije, a ne pojednostavljivanje i ubrzavanje procedura na štetu integriteta primjene zakona.

Komentari, primjedbe i sugestije Instituta alternativa na Nacrt Zakona o javno-privatnom partnerstvu

Komentari, primjedbe i sugestije Instituta alternativa na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama

Tim Instituta alternativa

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.