Predmet ovog istraživanja je Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, institucija koja je počela s radom 2010. godine sa zadatkom da zastupa državne organe u sporovima i daje mišljenja državnim organima o imovinsko-pravnim pitanjima. Upravo zbog toga, ona bi trebalo da štiti državnu imovinu i javne finansije, ali, istovremeno da bude i jedan od indikatora efikasnosti državne uprave. Podaci, međutim, ne idu u prilog našoj državnoj upravi: državu mnogo više tuže nego što ona tuži druge. Na osnovu predmeta okončanih u 2014. i 2015. godini, državne organe, kao tužene, Zaštitnik je zastupao u ukupno 6.194 sporova, a kao tužioce – u svega 27 sporova.
Pozicija Zaštitnika u crnogorskom sistemu nije jasna. Iako je formalno pod nadzorom Ministarstva finansija, Zaštitnik nije posebna organizaciona jedinica u okviru ovog Ministarstva. To za posljedicu ima i “šumove u komunikaciji” s Ministarstvom i Vladom. Naime, na Vladi uopšte nisu razmatrani izvještaji o radu ove institucije za dvije godine (2012. i 2013), iako je to zakonska obaveza.
Nejasni su kriterijumi za postavljenja i razrješenja Zaštitnika i ukupno 10 zamjenika. Tokom 2015. godine, svako od njih pojedinačno je, u prosjeku, postupao u 1.406 parničnih predmeta, što upućuje na njihovu veliku opterećenost. Umjesto da izbjegava dugotrajne sudske postupke, prema odlukama objavljenim na sajtu Vrhovnog suda, u prvih šest mjeseci 2016. godine, Zaštitnik je čak 11 puta uložio i nedozvoljene revizije presuda pred Vrhovnim sudom. Vansudsko rješavanje spora Zaštinik koristi rijetko i neuspješno. Ipak, tokom 2016. godine, napravljeni su pozitivni pomaci u tom smislu, jer je na osnovu inicijative Zaštitnika značajan broj sporova riješen pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova.
Zaštitnik nema posebnu internet prezentaciju niti vodič za slobodan pristup informacijama. Izvještaji o radu svedeni su na tabelarni prikaz postupaka, bez informacija o najvrjednijim sporovima i načinu rješavanja spora. U potpunosti nedostaju informacije o mišljenjima datim na zahtjev drugih organa. Državnim organima, na drugoj strani, nedostaje proaktivnost u saradnji i konsultovanju predstavnika institucije Zaštinika. S izuzetkom Ministarstva finansija, u čijem domenu se nalazi, Zaštitnik je dao svega 26 mišljenja državnim organima za šest godina funkcionisanja.
Neophodno je unaprijediti transparentnost Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, kroz sadržajnije i proaktivno izvještavanje i pokretanje internet prezentacije. Zakonskim izmjenama treba unaprijediti postavljenja i razrješenja Zaštitnika i zamjenika, na osnovu javnog konkursa. Preventivna uloga institucije treba da se osnaži kroz ovlašćenje da samoinicijativno daje pravna mišljenja i pokreće postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti u odnosu na značajna imovinska-pravna pitanja. Resursi institucije treba da budu usklađeni s analizom opterećenosti zaposlenih.
Publikacija na albanskom jeziku je dostupna ovdje.
Ova analiza je nastala u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!” koji finansira Evropska unija, a sprovode ga Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj analize predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
