Agencija za sprečavanje korupcije bi trebalo da bude funkcionalna do 1. januara 2016. godine. Niz je preduslova za operativnost ove institucije ”u nastajanju”, a kako izgleda njihovo traženje u praksi testirali smo u okviru njih četiri.
Legalnost. Nastanak ključne institucije za prevenciju zloupotreba zakona obilježilo je njihovo flagrantno kršenje. Član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije postao je državni revizor iako je Zakon o Državnoj revizorskoj instituciji izričit da ovaj ne može biti član organa upravljanja pravnog lica. Interes je iznad zakona, pa je revizor sa kumovskim vezama u vrhu DPS-a i Vlade nažalost bio bolja opcija od nezavisnih kandidata. Čak i ovako konstituisanom Savjetu Agencije hronično se opstruira rad. Tako je ovo tijelo razmatralo predlog budžeta Agencije nakon što ga je Vlada formalno usvojila. Bez mogućnosti, dakle, da na bilo koji način utiče na njegov konačan izgled, a zakonom i statutom je prepoznato kao tijelo koje utvrđuje nacrt. Budžet predviđa značajna sredstva za opremanje kancelarija Agencije, za šta je potrebno sprovesti procedure javnih nabavki. Međutim, kako rok za uspostavljanje ove institucije koji predviđa zakon curi, sve češće se mogu čuti predlozi da se javni poziv zaobiđe i kupovina sprovede bez tendera, što je kršenje Zakona o javnim nabavkama. Osim ako se opet neko ne sjeti da se ”ne mogu stvarati uslovi za sprovođenje jednog zakona kršenjem drugog”. Predlog Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru ne prati tu logiku pa ne predviđa isti koeficijent za direktora Agencije kao za zaštitnika ljudskih prava i sloboda, iako Zakon o sprečavanju korupcije nalaže tako. Suma summarum, dva prekršena zakona do sada i dva kršenja u najavi.
Princip zasluga. Direktor je centralna figura Agencije. On po slovu zakona zastupa, predstavlja, donosi odluke, daje mišljenja, predlaže budžet i ostale akte Agencije. Za ove ozbiljne nadležnosti traži se minimum pet godina radnog iskustva iz oblasti borbe protiv korupcije. Međutim, novoimenovani direktor se ne sjeća da je bilo koji funkcioner osuđen za korupciju dok je on bio čelnik policije. Štaviše, dostavljajući komentare na Poslovnik o radu Savjeta Agencije direktor je u nedoumici kako član ovog tijela uopšte može biti u sukobu interesa. To pita prijatelj onog istog kuma sa početka teksta.
Efikasnost Agencije u velikoj mjeri zavisi od opredijeljenih resursa za njen rad. Vlada je u tu svrhu utvrdila sredstva koja iznose tačno 0,2% ukupnog predloženog budžeta za sledeću godinu. Dakle, određen je najmanji mogući budžet, ni cent manje ili više od onoga što je bila projekcija budžeta Agencije u Zakonu o sprečavanju korupcije. Iznos je štelovan kapitalnim izdacima. Budući da još uvijek nije usvojen Akt o sistematizaciji i unutrašnjoj organizaciji Agencije, nejasno je kako se došlo do 50 zaposlenih koji će biti na platnom spisku u 2016. godini. Osim što je lijepa cifra, okrugla. Tako su se bez analize potrebnih profila službenika koji će biti angažovani za rad u ovoj instituciji planirali iznosi za ugovore o djelu za ”deficitarna stručna znanja”, obuke, usavršavanja i konsultantske usluge. Od ukupnog broja zaposlenih polovina tek treba da bude angažovana. Niti jedan konkurs do sada nije raspisan.
Javnost rada. Direktor Agencije nije dozvolio da intervju za funkciju za koju je konkurisao bude otvoren za javnost. Kandidat za budućeg nosioca javnih ovlašćenja koji bi trebalo da ubijedi javnost u svoje kapacitete i viziju za rad na ovako odgovornom mjestu nije želio da se čuje šta ima da kaže. Kada je kasnije izabran pokušao je da zatvori i sjednice Savjeta Agencije. Obrazloženje je ”uvjerljivo”: ”ja sam protiv javnosti rada kakva se sad traži i kakva se zahtijeva. Javnost rada nije zastupljena ako član Savjeta iznosi u javnost … ono što ja kao direktor razgovaram sa članovima Savjeta o mjerama, projektima, planovima. … Obavještenje javnosti preko sajta i davanje saopštenja da …, ali javnost rada putem direktnog prisustva ne. Morate shvatiti da u ovakvim agencijama koje se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala … da mi ovakve sastanke tonski snimamo i da pojedini članovi to negdje iznose, to je nemoguće. Tako se ne može raditi, tako se rezultat ne može postići.”
“Priča teče dalje i pričanju kraja nema.”
Četiri koraka u uspostavljanju Agencije ukratko izgledaju ovako: Kršenje zakona. Sukob interesa. Proizvoljno određivanje rashoda. Netransparentnost. Kad uz novogodišnje želje presječemo crvenu vrpcu nove institucije, da li ćete vjerovati ovoj i ovakvoj Agenciji?!
dr Jovana Marović
Koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa i članica radne grupe za poglavlje 23
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” portala Vijesti
