Vlada do 2020. godine planira da smanji broj zaposlenih u javnom sektoru za 5.000 ljudi, a politički uticaj u javnoj administraciji je nemoguće izbjeći, jer ključnim institucijama – ministarstvima, rukovode političke ličnosti, kazala je u razgovoru za „Dan“ istraživač javnih politika u Institutu alternativa Milena Milošević. Ona je upozorila da zapošljavanje po osnovu strogih kriterijuma i po zaslugama nije zaživjelo, te da reforma predviđa samo „kozmetičke mjere“.
Miloševićeva je navela da stav o glomaznosti javnog sektora uglavnom proizilazi iz činjenice da ovaj sektor, prema poslednjim dostupnim podacima, zapošljava oko 56.000 ljudi, ističući da je u potpunosti opravdan.
Ipak, Institut alternativa je često morao da zamijeni državne organe u zahtjevnom poslu prebrojavanja zaposlenih u javnoj upravi i u javnom sektoru uopšte. Primjera radi, ne postoje zvanični podaci o broju zaposlenih u tzv. agencijama i u javnim preduzećima.
Informacije o zaposlenima na lokalnom nivou takođe su proglašavane tajnom. To govori samo o razmjerama problema, za čije rješavanje mi nemamo pouzdane početne podatke – ukazala je ona.
Dodaje da se politika zapošljavanja u Crnoj Gori uglavnom temelji na razmjeni radnih mjesta za određenu korist, te da samim tim nije utemeljena na analizi potreba i stvarnom opsegu poslova određenih institucija i ustanova.
– Otud i čuveni primjeri lokalnih centara za kulturu koji su zapošljavali i po nekoliko desetina zaposlenih, više nego čitava ministarstva – podsjetila je ona.
Uprkos očitoj glomaznosti javnog sektora, Milošević ukazuje da s druge strane imamo situaciju da je u državnoj upravi predviđeno radnih mjesta za više od 2.000 izvršilaca, nego što ih je trenutno zaposleno.
– Dakle, uprkos tome što često čujemo da je naša uprava glomazna, Vlada i Uprava za kadrove odobravaju pravilnike kojima je predviđeno više radnih mjesta nego što je moguće popuniti – ističe ona.
Milošević dodaje da ovakva praksa dugoročno nije održiva.
– Sadašnje namjere Vlade su da se, na nivou čitavog javnog sektora, broj zaposlenih do 2020. godine smanji za 4.000 do 5.000. Pod pritiskom javnog duga, do nekog smanjenja će vjerovatno morati da dođe, ali ostaje nejasno kako će se to smanjenje sprovesti, sporazumno ili ukidanjem radnih mjesta. Da li ćemo ponovo biti uskraćeni za kvalitetan kadar onamo gdje nam je potreban, da radi na razvojnim zadacima i primjeni ključnih reformi – konstatovala je Milošević.
Podsjeća da se sa reformom javne uprave i donošenjem prvog strateškog dokumenta krenulo još 2003. godine. Smatra da je vremena i do sada bilo na pretek, ali da se odugovlačilo sa primjenom određenih mjera.
– To se očitava i u Strategiji za reformu javne uprave do 2020. godine, koja je „prepisala“ ili preuzela neke mjere, koje su ranije ostale nerealizovane. Do sada je sprovedena samo jedna aktivnost. Usvojen je Zakon o upravnom sporu, što je više nametnuto potrebom usklađivanja zakonodavnog okvira sa novim zakonom o upravnom postupku, nego samom strategijom. Takođe, formiranje Ministarstva javne uprave imalo je za posledicu „otezanje“ realizacije određenih mjera – kazala je ona.
Milošević ističe da strogo poštovanje rokova nije najbitnije u ovoj priči, koliko je bitno da se napokon krene u realizaciju određenih ciljeva, a da se ne prave koraci unazad, naročito u politički najosjetljivijim područjima, kao što su zapošljavanje i racionalizacija javne uprave.
– Upravo su to najproblematičnije oblasti, u kojima, čak ni samom strategijom, nijesu predviđeni naročito ambiciozni ciljevi. Zapošljavanje na osnovu strogih kriterijuma i po zaslugama nije zaživjelo, a reformom su, za sada, u ovoj oblasti, predviđene samo kozmetičke mjere. Takođe, racionalizacija uprave je jedan izazov, koji ima implikacije po ukupno ekonomsko upravljanje u zemlji. Međutim, kako je Institut alternativa nekoliko puta upozoravao, u proteklih nekoliko godina, umjesto predviđenog smanjenja, došlo je do povećanja broja zaposlenih u javnom sektoru, naročito na lokalnom nivou. Lokalne uprave su, u načelu, naročito zanemarena oblast. One nijesu u dovoljnoj mjeri uključene u reformu. Još nijesu predviđene sveobuhvatne mjere u pogledu unapređenja upravljanja ljudskim resursima, računopolaganja, integriteta i upravljanja javnim finansijama na lokalnom nivou – istakla je ona.
Milošević navodi da je politički uticaj u javnoj administraciji nemoguće izbjeći, s obzirom da ministarstvima rukovode političke ličnosti.
– Nakon određenog nivoa, politički uticaj bi trebalo da bude minimalan, što u Crnoj Gori nije slučaj. Naprotiv, na pozicijama koje bi trebalo da zauzimaju profesionalci, nalaze se ličnosti koje su direktno eksponirane ispred pojedinih političkih partija. To se, naravno, najviše odnosi na DPS, koji u svom savjetu za praćenje realizacije izbornog programa ima brojne državne službenike na rukovodećim pozicijama. Ali, i druge partije, po osvajanju vlasti, smatraju da im prirodno pripada pravo prekrajanja administracije i zapošljavanja. U opštinama, smjene vlasti takođe prate smjene rukovodilaca, što je sve pokazatelj da je politički uticaj i dalje sveprisutan – ocijenila je ona.
Potrebna koordinacija
Komentarišući nedavno osnivanje Ministarstva javne uprave, Milošević je kazala da je još rano ocijeniti da li se njegovim formiranjem može očekivati suštinski novi pristup u sprovođenju reforme javne uprave. Da bi do toga došlo, kako cijeni, važno je da se rad ove institucije ne svede na puko preuzimanje ranijih poslova koje su obavljali nadležni direktorati u MUP-u i nekadašnjem Ministarstvu za informaciono društvo i telekomunikacije.
– Pozitivno je što je predviđeno da za razvoj i reformu lokalne i državne uprave sada bude zaduženo nešto više zaposlenih nego ranije. Međutim, nijedno ministarstvo samo ne može iznijeti ovako zahtjevnu reformu. Zato je važno da koordinacija različitih institucija bude učinkovitija nego što je to bio slučaj do sada – napomenula je ona.
Milošević podsjeća da je Vlada prošle godine obrazovala Savjet za reformu javne uprave.
–Nakon dužeg vremena, to je prvi put da Crna Gora ima jedinstveno tijelo za upravljanje ovom reformom. Međutim, predstavnici nevladinog sektora nijesu u Savjetu, što takođe ne ide u prilog otvorenijem pristupu u sprovođenju reforme. To nije u skladu sa ključnim standardima dobrog upravljanja, koji su definisani Evropskim principima javne uprave – ukazala je ona.