Povodom reakcije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) kojom pokazuje da ne odustaje od najavljenih izmjena Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, ali i dalje bez konkretnih argumenata, Institut alternativa upozorava da svakoj izmjeni zakonskih propisa, a pogotovo onoj kojom se smanjuje obim ljudskih prava, treba pristupiti tek nakon temeljne analize stanja i efekata propisa na snazi.
Zbog nedostatka takve analize, ne možemo da prihvatimo tumačenje MUP-a da je ugroženo pravo na slobodu kretanja i slobodu preduzetništva građana koji nisu učesnici javnih okupljanja. Takođe, javnost nije upoznata da su zbog održavanja mirnih javnih okupljanja građani ostali uskraćeni za hitnu medicinsku pomoć, iako MUP navodi da su zaštita građana i rad službi bili ugroženi.
Međutim, s obzirom na to da u potpunosti shvatamo i podržavamo obavezu nesmetanog prolaza hitnih službi u slučajevima pružanja pomoći i zaštite svim građanima, Institut alternativa podsjeća na član 16 Zakona o javnim okupljanjima koji obavezuje organizatora ili vođu okupljanja da omogući nesmetan prolazak vozilima policije, hitne medicinske pomoći, vatrogasnim vozilima i vozilima drugih službi potrebnim za održavanje reda i mira na javnom okupljanju. Na sličan način bi bilo moguće urediti i obavezu omogućavanja nesmetanog prolaska vozilima službi u svim hitnim slučajevima.
Kako smo već naveli, nedostatak analize konkretnih podataka o ugroženim slobodama na koje se MUP poziva kada predlaže izmjene Zakona onemogućava javnost da shvati perspektivu MUP-a u ovom slučaju.
Osim nedostatka analize, podsjećamo na činjenicu na koju smo više puta upozoravali u dosadašnjim saopštenjima i pismima upućenim Ministarstvu: najavljene izmjene bile bi neustavne. Naime, Ustav Crne Gore predviđa mogućnost da se mirno javno okupljanje privremeno ograniči, taksativno nabrajajući situacije u kojima je to moguće – radi sprječavanja nereda ili vršenja krivičnog djela, ugrožavanja zdravlja, morala (čl. 52), predviđajući, dakle, privremenost i ekstremne situacije. Zabrana okupljanja na saobraćajnicama značila bi dodatno ograničenje iz dva razloga: zbog toga što je vezano za lokaciju održavanja – zabranu koju Ustav ne prepoznaje i bilo bi apsolutno, dok Ustav prepoznaje samo privremeno.
Da je MUP, odnosno Vlada, o primjeni Zakona o javnim okupljanjima izvijestila Skupštinu do kraja marta, kako je zakon nalagao (čl. 32), možda bismo imali i dokaz “na papiru”. Pošto javnost nije upoznata da je ta zakonska obaveza ispoštovana, Institut alternativa još jednom poziva Ministarstvo unutrašnjih poslova da objavi analize na osnovu kojih je zaključilo da su izmjene Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama neophodne. U suprotnom, javnost će imati potpuno pravo da vjeruje da će izmjenama Zakona biti ugroženo njihovo Ustavom zagarantovano pravo.
Tim Instituta alternativa
