U Crnoj Gori postoji nedostatak podataka i svijesti kako bi se uticaj na rodnu ravnopravnost na odgovarajući način definisao tokom izrade, primjene i procjene učinka zakona i strategija, zaključeno je na konferenciji u organizaciji Instituta alternativa.
Na konferenciji „Rodna dimenzija zakona i strategija: Šta smo naučili?“, organizovanoj uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, Nikoleta Pavićević iz Instituta alternativa predstavila je nalaze o integrisanju rodne perspektive u proces pripreme ukupno 57 sektorskih strategija koje se primjenjuju u Crnoj Gori.
„Od ovog broja, tri strategije su rodno transformativne, što znači da za glavni cilj imaju postizanje rodne ravnopravnosti“, naglasila je ona, uz napomenu da više od 60 odsto strategija (njih 36) ne sadrži nijedan rodno odgovorni element – cilj, mjeru, aktivnost ili pokazatelj uspjeha.
„Za 14 se može reći da su uglavnom orodnjene, dok su četiri strategije djelimično integrisale rodnu perspektivu“, kazala je Pavićević, naglasivši da svega 0.26% ukupnih finansijskih sredstava za primjenu svih strategija, koje se trenutno sprovode, odlazi na aktivnosti unapređenja položaja žena i rodne ravnopravnosti, uključujući i budžete za rodno transformativne strategije, kao što je Nacionalna strategija rodne ravnopravnosti.
Ona je zaključila da institucionalna podrška za orodnjavanje ne postoji u dovoljnoj mjeri, i da obaveza integrisanja rodne perspektive nije do kraja izvedena s obzirom na to da nije praćena odgovarajućim analitičkim kapacitetima, niti praktičnim mehanizmima, poput izvještaja o sprovedenoj rodnoj analizi i odgovarajućih obrazaca za davanje mišljenja na predloge zakona i strategija.
Boris Marić, generalni sekretar Vlade, kazao je da podaci kojima raspolaže ova služba su na sličnom nivou kao i podaci Instituta alternativa, s obzirom na to da je analiza rađena za potrebe Generalnog sekretarijata 2021. godine pokazala da samo 8% strateških dokumenata djelimično ili u potpunosti orodnjeno. On je naglasio važnost uvođenja programskog budžetiranja, odnosno budžetiranja zasnovanog na jasno planiranim učincima po određenim sektorima javnih politika, kao važnog podsticaja za rodno senzitivne politike, ali i transparentnost, efektivnost, odgovornost.
Odgovarajući na pitanje o nedostatku jasnog programa rada aktuelne Vlade, Boris Marić je naglasio da je politička dinamika bila takva da postoje i objektivne i subjektivne okolnosti zašto nemamo Program rada Vlade. „Mi u najvećoj mjeri sada radimo po Programu koji smo zatekli. Nismo uspostavili koordinaciju prioriteta između zaključka Vlade, resora i onoga na čemu je Generalni sekretarijat Vlade insistirao“, dodao je on.
Irena Radović, izvršna direktorica Investiciono-razvojnog fonda (IRF), kazala je da nije ohrabrujuće što imamo pad žena u odborima državnih kompanija i tim povodom uputila apel da se vodi računa o rodnoj perspektivi.
„Snažni smo kada je u pitanju deklarativna podrška, ali na terenu nemamo takvu situaciju“, naglasila je ona, uz podsjećanje da su žene u Crnoj Gori najmanje jednake u domenu moći i novca i to je jedno od ključnih pitanja.
„Na pozicijama moći ekonomskog i političkog odlučivanja, gotovo da ne postoje, sa zastupljenošću od 5,8% u odborima velikih preduzeća. Veliki dio odgovornosti nose političke partije kao centri moći“, kazala je ona, uz naglasak da kada je došla u IRF, u ovoj instituciji je bilo 20% žena, a sada ih je 50% na svim nivoima, odnosno uspostavljen je rodni paritet.
Dodala je i da izostaju snažne reakcije na kršenje zakona, poput kvota na izbornim listama na nedavno održanim lokalnim izborima. „Moramo da vodimo računa da budemo senzibilni. Crnogorske institucije ne vode računa o rodnoj ravnopravnosti i mora da se gleda i stepen implementacije“, zaključila je ona.
Božena Jelušić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost, osvrnula se na ulogu ovog skupštinskog radnog tijela. „Nama je najveća prepreka neutralnost zakona i mi smo normalizovali njihovu neutralnost i da smo svi jednaki, a nismo“, rekla je ona, prepoznajući potrebu poslanika i poslanica da nauče da čitaju zakone, koji su članovi rodno odgovorni i kako ih analizirati.
Da nema kvota žena, ne bi bilo nijedne žene u Parlamentu, a i kada im date bilo koje pravo, daćete im ono koje je najmanje“, dodala je Jelušić, i ukazala na važnost da se prepozna matičnost Odbora za rodnu ravnopravnost za više zakona.
Boris Mugoša, poslanik i pridruženi član Ženskog kluba, kazao je da je veoma pozitivna stvar što postoji Ženski klub i u ovih godinu dana smo uradili dosta toga kada je u pitanju emancipacija crnogorskog društva. „Svi naši predlozi se usvajaju sa 81 glasom, mada nisam siguran da su to sve iskreni glasovi, već više zbog pritiska javnosti“, dodao je, uz podsjećanje na niz inicijativa koje su pokrenute u prethodnom periodu, poput Zakona o privremenom izdržavanju djece, regulisanja putnih isprava tokom putovanja djece, uvođenja banke humanog mlijeka i polnih ćelija, unapređenja medicinski potpomognute oplodnje na račun države.
On je ukazao i da će se u narednom periodu insistirati na ekonomskom osnaživanju žena, ali da je potrebno posvetiti pažnju i lokalnom nivou. „Potrebno je jačati i ulogu muškarca nakon rođenja djeteta“, naglasio je Mugoša, a podsjetio je i na inicijativu da se izmijeni Zakon o radu i Opšti kolektivni ugovor, kako bi se omogućio balans između obaveza na poslu i porodičnog života. Ova inicijativa u osnovi ima kreiranje novih servisa podrške zaposlenim roditeljima u kompanijama i van radnog mjesta.
Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava, kazala je da je potrebno o rodnoj ravnopravnosti govoriti kao o ljudskom pravu jer ga garantuje i Ustav.
„Nedostaju nam ex-ante analize i to se odnosi na sve strategije. Problem jeste nedostatak podataka, ali i nedostatak svijesti. Onda se dešava da imamo zakone koji su štetni i koji mogu da uruše i budžet i sistem socijalne zaštite, kao što je Zakon o majkama. Takvi primjeri nas nisu naučili zašto je važna rodna perspektiva“, kazala je ona, podsjećajući da je proces orodnjavanja uzeo zamah kada je, prije petnaest godina, usvojen Zakon o rodnoj ravnopravnosti, ali onda je došlo do potpunog zastoja.
„Najveća neravnopravnost se uočava u porodičnom miljeu koji je posljedica strukturne nejednakosti, ali i u pristupu finansija, nasljeđivanju. Usluge kao što su transport koji više koriste žene, moraju da budu prepoznate“, dodala je ona, na praktičnim primjerima objašnjavajući značaj integrisanja rodne perspektive. Jedan od takvih primjera je i energetika, koja usljed aktuelne krize dobija na značaju, a upravo su žene, odnosno jednoroditeljske porodice najpogođenije tzv. energetskim siromaštvom.
Tokom prateće diskusije je ukazano na važnost jačanja analitičkih kapaciteta u javnoj upravi za integrisanje rodne politike u javnoj upravi. Sanja Elezović, nezavisna konsultantkinja, je u tom smislu ukazala na značaj formiranja ženskih studija u okviru sistema visokog obrazovanja. Angelina Šaranović, sekretarka Odbora za rodnu ravnopravnost, naglasila je da bi svaki zakon, koji dođe u Skupštinu, nezavisno od toga ko je predlagač, trebalo da sadrži analizu uticaja propisa, dok je Biljana Gligorić, iz NVO Expeditio, naglasila da su žene često predvodnice razvoja u Crnoj Gori, i ne treba o njihovom položaju govoriti u domenu socijalne zaštite i porodičnog života. Ranko Andrijašević iz Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore najavio je unapređenje metodologije za strateško planiranje i kontrole kvaliteta ovog procesa, kako bi, između ostalog, odgovorilo i na potrebu integrisanja rodne perspektive.
Tim Instituta alternativa
