U Sloveniji i Hrvatskoj, koje su članice EU, a nekada su kao Crna Gora bile dio Jugoslavije ne postoji praksa odobravanja stambenih kredita javnim službenicima
Informacija da je 96 funkcionera od 2016. dobilo po povlaštenim uslovima stan ili stambeni kredit, samo je vrh ledenog brijega jer je za te namjene od 2009. do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura, pokazala je analiza „Dana” i NVO Institut alternativa. Sudeći prema završnim računima budžeta od 2009. godine, Vlada Crne Gore je ignorisala podatke koje je sama konstatovala u Strategiji socijalnog stanovanja, prema kojima u Crnoj Gori svako deseto domaćinstvo čine podstanarske porodice, odnosno 18.425 domaćinstava sa najmanje 60.000 članova nema riješeno stambeno pitanje, dok su u isto vrijeme već zbrinuti funkcioneri dobijali drugi ili treći stan.
Kome je, pod kojim uslovima i na osnovu kojih kriterijuma taj novac podijeljen nije u potpunosti poznato, sve zahvaljujući odluci Vladine komisije za stambena pitanja da te informacije proglasi stepenom tajnosti „interno“. Iz Generalnog sekretarijata Vlade nijesu htjeli da odgovore na novinarska pitanja po kom pravnom osnovu je informacija o dodijeljenim stambenim kreditima funkcionerima proglašena tajnom, kada je preko 13 miliona eura javnog novca potrošeno u te svrhe, kao ni ko je odlučio da ti podaci budu tajni.
Podatke ko je i pod kojim uslovima dobio stanove i stambene i potrošačke kredite i to iz budžeta građana u više navrata su tražili „Dan“, kao i NVO Institut alternativa i MANS. Ti podaci su traženi od Komisije za stambena pitanja, Vlade, Generalnog sekretarijata i Uprave za imovinu, ali odgovor je uvijek bio isti i u suštini se svodio na to da je veći interes da se sakrije ko je o trošku građana zbrinuo sebe zahvaljujući tome što je javni funkcioner, nego da isti taj narod koji puni državnu kasu zna kome je i za šta otišao njegov novac.
Jedan od odgovora koji je najspecifičnije opravdanje zašto se od građana krije kako se funkcioneri čašćavaju od njihovog novca potpisao je sadašnji ministar odbrane Predrag Bošković dok je bio predsjednik Komisije za stambena pitanja. On objašnjava da se informacije o kreditima funkcionera proglašavaju tajnom jer bi njihovo objavljivanje „imalo za posledicu ozbiljnu zabrinutost građana i opravdano nepovjerenje u način rada Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, kao institucije koja je zadužena za obavljanje poslova u ime i za račun Vlade Crne Gore”.
Bivši hrvatski povjerenik za informisanje Anamarija Musa u izjavi za „Dan” je izričita i poručuje da to ko je dobio stambeni kredit od države javna je stvar i takav podatak mora u potpunosti biti javno dostupan.
– Nema razloga da se zaštiti podatak zašto je neko povlašten da sredstvima građana prikupljenim kroz poreze i druga davanja dobije ono na što drugi nemaju pravo. U Hrvatskoj je ta praksa uglavnom napuštena, ranije je bilo dodjele subvencioniranih kredita za određene grupe (npr. za zaposlene na univerzitetima), a danas još takva praksa postoji u policiji i vojsci, odnosno za branitelje – kaže Musa.
Ipak hrvatsko Ministarstvo branitelja javno objavljuje liste branitelja koji se kvalifikuju za dodjelu stana ili kredita. Hrvatski Sabor takođe, objavljuje liste troškova zastupnika iz kojih se vidi ko koristi pravo na pomoć za stanovanje, ako ne žive blizu Zagreba.
Musa ističe da dodjele stanova ili povlaštenih kredita pojedinim grupama građana treba maksimalno ograničiti i omogućiti ih samo onim grupama lica koje zbog prirode posla, statusa ili zasluga trebaju takvu vrstu pomoći i gdje je razumno da one budu dane. Ona smatra da krediti i stanovi treba da se daju onima koji obavljaju opasne poslove ili ih je nužno zadržati u sistemu.
– Zašto bi javni funkcioneri kao takvi dobivali povlastice, nije mi jasno. Oni su ionako samo privremeno na funkciji. Ako bi se to dopustilo, onda bi značilo da bi svakom građaninu bilo najpametnije da se dokopa neke funkcije, sredi svoje stambeno i druga finansijska pitanja, i nakon toga je miran. To nije smisao politike, nije smisao javne službe. One bi trebalo da budu u javnom interesu, a ne vlastitom – kategorična je Musa.
U zemljama Evropske unije, čijem članstvu teži Crna Gora, funcioneri teško da mogu računati na povlastice u rješavanju stambenih pitanja, kao u Crnoj Gori. Iz Vlade Hrvatske nijesu bili raspoloženi da govore na tu temu, ali druga članica EU, a s kojom smo nekada dijelili prostor Jugoslavije, Slovenija i te kako jeste. Naime, slovenački službenici i funkcioneri ne mogu računati da će se skućiti na račun građana, a više što mogu jeste da budu podstanari u državnom stanu.
– Praksa odobravanja stambenih kredita javnim službenicima ne postoji – izričiti su u Vladi Slovenije.
Navode da se službeno stanovanje dodjeljuje državnim službenicima i funkcionerima u skladu s Pravilnikom o stanovanju, odnosno licima iz državnog aparata je omogućeno da iznajme stan od države i plaćaju rentu.
– Korisnici za dodjelu stanova su državni službenici koji su zaposleni u organima državne uprave, izuzev policije i slovenačkih oružanih snaga i funkcionera. Osnovni opšti uslov za dodjeljivanje nastanjenog stana od strane korisnika je nevlasništvo nad imovinom, što omogućava korisniku i licima koja će s njim živjeti normalnu upotrebu na udaljenosti od 60 km od mjesta zaposlenja. Zbog prirode posla, dužina je 20 km za službenike. Službeno stanovanje se dodjeljuje na različitim osnovama: službenici i državni službenici na dužnosti za vrijeme trajanja svojih dužnosti, na tenderu za period rada u državnoj upravi, van tendera za period od tri godine, u svrhu hitnih službenih potreba za period od dvije godine uz mogućnost produženja – navode u Vladi Slovenije.
U Ministarstvu javne uprave Slovenije navode da javno ne objavljuju podatke o stanarima službenih stanova.
– Objavljivanje takvih podataka može dovesti do otkrivanja ličnih podataka od strane pojedinih stanara, što bi, naravno, bilo u suprotnosti s propisima koji uređuju zaštitu ličnih podataka – kažu u tom ministarstvu.
U Crnoj Gori funkcioneri jedno vrijeme žive u državnim stanovima i na kraju ih otkupe, pod povoljnim uslovima, kao što je to slučaj s predsjednikom Milom Đukanovićem. On je stan od 114 kvadrata u ekskluzivnom podgoričkom naselju Gorica otkupio od države pod povoljnim uslovima, a prema najranijim podacima o njegovim prihodima koji datiraju iz 2005, imao je platu od 456 eura. Sadašnji premijer Duško Marković dobio je od države kredit od 20.000 eura, dok je bivši predsjednik Vlade Igor Lukšić od države pod povoljnim uslovima pozajmio 45.000 eura.
Premijer Marković je nedavno na Premijerskom satu čak izjavio da je davanje stanova i kredita funkcionerima normalno.
– Valjda je normalno da im država (gle čuda!) kao poslodavac omogući da po povoljnijim uslovima obezbijede krov nad glavom. Trn u oku su vam funkcioneri, pa ste pitanje postavili tako, da pomišljam da bi Crna Gora bila obećana zemlja kada bi funkcioneri bili beskućnici – rekao je premijer.
Institut alternativa je podnio inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o održavanju stambenih zgrada koje Vlada koristi kao osnov za donošenje i primjenu odluka o rješavanju stambenih potreba funkcionera. Smatraju da se spornim odredbama „vještački održavaju u životu“ podzakonska akta koja uređuju pitanja van ovog zakona i koji su „zaostavština“ starog sistema.
Ta NVO je s partnerima iz civilnog sektora pokušala da pokrene peticiju kako bi se s akata Komisije za stambena pitanja skinula oznaka tajnosti i konačno saznalo koji funkcioneri su od 2006. do danas dobili stan ili stambeni kredit. Ministarstvo javne uprave je odbilo da na portalu ePeticije da građanima priliku da daju mišljenje na taj predlog.
Povlastice funkcionerima nisu normalna stvar
Prilikom jedne od posjeta Crnoj Gori, predstavnici međunarodnih organizacija kazali su da davanje kredita funkcionerima nije normalna stvar. Na pitanje da li u članicama EU postoje prakse dodjele stanova i povoljnih stambenih kredita, jedan od predstavnika je kazao da znaju za tu praksu.
– Znam da u nekim državama, državni službenici (ili neki od njih) imaju pristup posebnim rekreativnim ili smještajnim kapacitetima u vlasništvu države, kao i da države pružaju zaposlenima izjave o garancijama koje vode do kredita po povoljnijim uslovima od strane komercijalnih banaka. Ništa više od ovoga, a i ove prakse su zaostavštine iz prošlosti, od kojih države sve više odustaju – naveo je on.
Siromašne ograničili, sebe čašćavaju
Iako je darežljiva prema funkcionerima, država se potrudila da socijalno ugroženim građanima maksimalno ograniči davanje materijalnog obezbjeđenja porodice, koje za pojedinca iznosi 63, a za porodicu sa pet i više članova oko 120 eura. Tako socijalnu pomoć ne može ostvariti lice koje na primjer ima zemljište u gradskom ili prigradskom građevinskom rejonu nezavisno od kvadrature, ili ima livadu koju možda ne može ni obrađivati, a ako je ona veća od 60 ari. Isto tako socijalu ne može imati građanin koji na selu ima više od dva grla stoke. Na drugoj strani, ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je takođe dobio stan od države, iako je već bio stambeno zbrinut.
Prema ocjeni Mirze Krnića iz organizacije „Kod“, u rješavanju stambenog pitanja država treba da pomaže one koji ne mogu sami da ga riješe, prije svega jer smo i po Ustavu država socijalne pravde, a drugo jer bi se time stvarali bolji uslovi za život najugroženijih i često socijalno marginalizovanih grupa građana, koje bi tako mogli lakše uključiti u zajednicu.
– Sve odluke Vlade koje favorizuju funkcionere treba ukinuti i kroz niz mjera u poreskoj politici pospješiti proces koji bi dodatno oporezovao višak stambenog prostora gdje god ga ima, a sa druge strane, koji bi kanalisao tako prikupljena sredstva ka rješavanju stambenog pitanja onima koji zaista ne mogu sami da ga riješe. Na taj način bi društvo bilo solidarnije, pravednije, a time i efikasnije – jer građanin koji je uvažen od države kada je u stanju potrebe, više može doprinijeti toj istoj državi – ističe Krnić.
Novinar: Milan Sekulović
Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Money Watch: Civilno društvo, Čuvar budžeta!”, koji sprovodi Institut alternativa u saradnji s NVO Novi horizont i Institutom za javne financije, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave.
