Prijedlog zakona budžeta za 2015. godinu je stigao u Skupštinu sredinom novembra 2014. godine – ranije nego ijedan prethodni prijedlog budžeta, zahvaljujući izmjenama sistemskog zakona i budžetskog kalendara. U toku razmatranja budžeta, skoro sva radna tijela su raspravljala o budžetu, a poslanici su podnijeli 70 amandmana, od kojih je usvojeno 18, sa samo jednim opozicionim amandmanom. Usvojenim amandmanima, poslanici su preraspodijelili oko 3 miliona eura.
Sa formalnog aspekta, izgleda da je sve u redu, da je parlamentarna faza budžetskog ciklusa (njegovo usvajanje) dinamična i da poslanici ostvaraju uticaj na sadržinu budžeta.
Godinama smo zastupali potrebu izmjena sistemskog Zakona koje bi omogućile veći uticaj Skupštine na budžet – više vremena za raspravu o prijedlogu budžeta, veću uključenost u fazu formulacije, više informacija u svim fazama budžetskog ciklusa i više mogućnosti za djelotvornu, parlamentarnu kontrolu budžeta. Međutim, fokus na izmjeni zakona i aktivnostima Vlade je učinio da previdimo da je za uticaj na budžet osnovni preduslov postojanje volje i znanja kod poslanika i skupštinske stručne službe.
Stoga smo pristupili analizi procesa usvanja budžeta na primjeru prijedloga Zakona o budžetu za 2015. godinu. Istraživali koliko se budžet koji je dostavljen Skupštini razlikuje od onog koji je iz nje izašao i dali kritički osvrt na način na koji su te promjene ostvarene. Ispitali smo kako su poslanici i radna tijela razmatrali prijedlog budžeta, kako su ga i zašto mijenjali, sproveli smo analizu amandmana koje su poslanici podnijeli na budžet, uočili nedostatke i na kraju dali preporuke kako da se riješe.
Amandmani koje su poslanici podnijeli na prijedlog budžeta su u preovlađujućoj većini nepotpuni i površni, a često odaju nepoznavanje budžetskog sistema, strukture nacionalnog budžeta i budžeta potrošačkih jedinica koji se žele mijenjati. Svojom strukturom, namjerom i načinom na koji su predstavljeni, amandmani poslanika mahom ukazuju da je njihova namjera populistička – nema za cilj da izazove konstruktivnu promjenu budžeta, već da odjekne u javnosti i privuče pažnju.
Ukazujemo da postoje i sistemska ograničenja, kao što su neizvjesna sudbina usvojenih amandmana, čije se izvršenje ne prati i nemogućnost uticaja na kapitalni budžet usljed netransparentnosti ovog dijela budžeta i isključenosti Skupštine iz njegove formulacije. Nedostatak strukture u skupštinskog službi koja bi omogućavala ekspertsku pomoć za razmatranje budžeta i amandmansko djelovanje, kao i praćenje izvršenja svrhe usvojenih amandmana tokom godine.
Kako bi se ovi problemi prevazišli, a Skupština ojačala za konstruktivan doprinos godišnjem budžetu, na kraju rada predlažemo niz preporuka za izmjene zakonskog okvira i prakse, koje ćemo u budućem periodu zastupati.
