Evropska komisija kaže: “Plan reorganizacije javnog sektora, koji je Vlada kao nacrt utvrdila u aprilu 2012. godine, finalizovan je i usvojen u julu 2013. Ova verzija dokumenta daje sektorsku analizu u cilju identifikacije odgovarajućih nivoa zaposlenih i povećanja efikasnosti”. Riječ je o dokumentu koji Vlada Crne Gore već blizu četiri mjeseca krije od domaće javnosti. Na to je Institut Alternativa upozorio u septembru, a iz Vlade do danas nije bilo reakcije ni zvaničnog odgovora.
Sumnjičavi kakvi smo, mogli bi pomisliti da se na ovom dokumentu još uvijek radi, piše i prepisuje i da sam Bog zna što će u njemu na kraju pisati onda kad bude objavljen. No, izgleda da je Evropska komisija imala pristup ovoj informaciji, odnosno pomenutom Planu.
Kad bismo bili sitničavi, mogli bi da se obratimo Agenciji za zaštitu ličnih podataka i pristup informacijama, a možda i da pitamo državno tužilaštvo ko je to prekršio zakon o tajnosti podataka i nekom službeniku Evropske komisije dao tajni podatak. Čak i da u takvom djelovanju nema prekršaja ili krivične odgovornosti, ima svakako jako puno nepoštovanja domaće javnosti i uobičajene servilnosti prema inostranoj javnosti. Za našu Vladu je ipak najvažnije da oni koji odlučuju znaju da Vlada vrijedno radi.
Naša Vlada nije bila spremna da za dvije godine koliko piše i dopisuje Plan konsultuje one na koje se plan odnosi – zaposlene u javnom sektoru odnosno njihove sindikalne organizacije, a o Skupštini i skupštinskom odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, nevladinim organizacijama i univerzitetu da ne govorim. Umjesto da nepovjerenje u politički osjetljiv dokument i proces utvrđuje kroz tajnost dokumenta, Vlada je mogla širiti povjerenje uključujući zainteresovane aktere i tražeći najbolja rješenja. Kad mjere i aktivnosti koje prirodno proizilaze iz ovog Plana dođu na dnevni red Vlade i Skupštine, prirodno je da će javnost biti iznenađena, dočekati predložene odluke sa nepovjerenjem i odbijati vladine predloge.
Evropska komisija u jučerašnjem Izvještaju kaže: “Krajem 2012, 112 visokih funkcionera i 36 starješina organa su predali, na zahtjev Vlade, nedatirane ostavke. Naknadno, mali broj ovih ostavki je prihvaćen. Čak i u slučaju da je motiv ovog poteza bio unapređenje rada, ovakva praksa krši prava zaposlenih i podriva profesionalnu nezavisnost javnih funkcionera od neopravdanog političkog uticaja“. I dodaje: “Kovertirane ostavke su razlog za zabrinutost i treba da budu vraćene podnosiocima.”
Đukanovićev odnos prema kritici kovertiranih ostavki pokazuje da on nije namjeran raskinuti liniju vođa – partija – država. Lijepo on objašnjava što su kovertirane ostavke (mehanizam za obezbjeđenje poslušnosti) i gdje je i kako ta praksa bila razvijana. Opet Srbija kad je nešto loše. Đukanović, međutim, misli kako su ove kovertirane ostavke koje je on tražio i dobio – nešto sasvim drugo.
Kaže kako ga niko nije pitao da objasni o čemu se tu stvarno radi, jer da jesu već bi on to lako riješio. Međutim, upućeni znaju da jeste pitan, više puta i da je nemuštim jezikom – navođenjem članova zakona koji nigdje ne govore o kovertiranim ostavkama pokušavao da objasni da je sve čisto. Drugim riječima, da su ljudi sami počeli da podnose ostavke bez datuma, samo da bi otvorili aferu “Kovertirane ostavke”, olajali naše najviše državne rukovodioce, svrgnuli legitimnu i legalnu vlast i predali državu u ruke okupatora.
Biće prije da se partijska disciplina još uvijek preliva kroz državnu upravu, a da je sve protivno zakonu kao što premijer i priznaje navodeći “…da ih je štitio sistemski zakon, nije postojala mogućnost da bilo ko, pa ni mandatar, da nalog nekome da obavezno podnese ostavku”. Nejasno je samo kome i kako su te ostavke predate, što se desilo sa onima koji nisu podnijeli ostavke (a sam Đukanović kaže da su ih podnijeli svi “gotovo bez izuzetka”) odnosno onima koji nisu pokazali visok stepen povjerenja u politiku partije i njega lično.
Đukanoviću je i dalje jedini problem što Crna Gora nema Ministarstvo za borbu protiv afera. Izvještaj EK kaže da nema efikasnih istraga korupcije naročito na visokom nivou, a da organizovani kriminal ostaje razlog za ozbiljnu brigu. U tome je razlika – Đukanović hoće borbu protiv onih koji govore o kriminalu, a EU borbu protiv kriminalaca.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora
Tekst je originalno objavljen u rubrici ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
