U crnogorski Zakon o slobodnom pristupu informacijama 2017. godine uveden je pojam poslovne i poreske tajne kao osnov ograničenja pristupa informacijama. Ne postoji jedinstvena definicija poslovne tajne u crnogorskom zakonodavstvu, što ostavlja prostor za zloupotrebu ovog instituta.
U naporu da osvijetlimo ovo pitanje, fokusirali smo se na preduzeća u vlasništvu države, koja ostaju zanemarena oblast u upravljanju javnim finansijama, uprkos tome što imaju značajan udio u javnoj potrošnji i ukupnoj ekonomiji. Iako ne postoje zvanični zbirni podaci o broju javnih preduzeća u Crnoj Gori, IA je 2015. godine prebrojao 37 preduzeća u većinskom vlasništvu države, dok ih je prema najnovijim podacima Ministarstva finansija iz 2019. godine svega 32. Samo 21 preduzeće za koje postoje dostupni podaci na portalu Poreske uprave u 2018. godini zapošljavalo je 5 286 ljudi, na čije zarade je potrošeno preko 70 miliona eura. Skoro polovina ovih preduzeća (njih devet) u prethodnoj godini poslovala je sa gubicima, koji ukupno iznose preko osam miliona eura.
Sa ciljem da rasvijetlimo pitanje na šta se sve odnose poslovne tajne javnih preduzeća, najprije smo prikupili javno dostupna dokumenta (statute preduzeća, pravilnike o poslovnoj tajni) a poslata su i dodatna 24 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, kako bismo ostvarili uvide u odluke upravnih odbora ili druge interne akte kojima se normira upravljanje poslovnim tajnama u ovim preduzećima koje nisu javno dostupne. U prvom dijelu dajemo pregled kategorija informacija koje se najčešće označavaju poslovnom tajnom od strane crnogorskih „javnih” preduzeća, a u drugom dijelu prikupljene podatke analiziramo u svijetlu međunarodnih standarda. Na kraju, ukazujemo na potrebu preciznijeg normiranja poslovne tajne u crnogorskom pravnom sistemu, ali i na detaljno propisivanje izuzetaka – kategorija informacija koje preduzeća u većinskom vlasništvu države i lokalnih samouprava ne smiju proglasiti poslovnom tajnom.
