Zakonom o javnim nabavkama nije adekvatno regulisano praćenje realizacije ugovora što pogoduje korupciji, ocijenjeno je juče na panel diskusiji „Kako protiv korupcije u javnim nabavkama?“ koju je organizovao Institut alternativa (IA) uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije.
Na panel diskusiji održanoj u Kolašinu kao još jedan ključni problem u postupcima i sistemu javnih nabavki prepoznatih u prethodnoj fazi istraživanja, Jovana Marović, koordinatorka istraživanja u IA, istakla je i nedostatak odgovornosti za kršenje Zakona o javnim nabavkama. Naime, ne postoji evidencija o tome koji naručioci su kršili Zakon tokom jedne godine, niti koja je vrsta prekršaja u pitanju. Ona je navela kao primjer to što se u godišnjem izvještaju Uprave za javne nabavke navode naručioci koji krše procenat korišćenja neposrednog sporazuma, ali da istraživanje Instituta alternativa pokazuje da je ovo samo na nivou uzorka, jer je broj prestupa mnogo veći. Ujedno, ni za ove naručioce nema podataka da li su sankcionisani za ovakvo postupanje.
Prema riječima Farise Kurpejović iz Uprave za javne nabavke, uloga ovog organa u borbi protiv korupcije je prevashodno preventivnog karaktera, pa je u tom smislu transparentnost postupka prepoznata kao ključan faktor. Međutim, kada je u pitanju objavljivanje podataka o postupcima javnih nabavki obveznika zakona na godišnjem nivou, dodala je da nije u nadležnosti Uprave da provjerava podatke, već da samo objavi podatke koje joj dostave naručioci, dok je Uprava za inspekcijske poslove nadležna za vršenje kontrole.
Tomo Miljić, član Državne komlisije za kontrolu postupaka javnih nabavki, ukazao je na to da je novim izmjenama Zakona o javnim nabavkama predviđena velika odgovornost za službenike za javne nabavke, te da je neophodno da se oni dobro upoznaju sa zakonskim odredbama, kao i podzakonskim aktima koji regulišu proces javnih nabavki. Kao problem istakao je i veliki dio neiskorišćenih sredstava na godišnjem nivou, usljed velikog broja predmeta koji se nađu pred Komisijom, a koji se poništavaju u cjelosti zbog utvrđenih nepravilnosti u sprovođenju postupka.
Kao “najslabiju kariku” u sistemu javnih nabavki, Boris Marić iz Centra za građansko obrazovanje ocijenio je to što samo zaključenje ugovora i njegova realizacija podliježu inspekcijskom nadzoru. “Dodatno je problematično što je obim posla prevelik za samo dva inspektora za javne nabavke u odnosu na ukupan broj obveznika primjene zakona – 621”, dodao je Marić.
Službenici za javne nabavke koji su učestvovali na panel diskusiji kao posebno problematično istakli su nejasne procedure kada je u pitanju primjena neposrednog sporazuma i ukazali na potrebu izrade pravilnika koja bi im pomogla u primjeni ove metode u postupku javnih nabavki. Takođe, stav naručilaca je da bi trebalo dodatno raditi na pravilniku za izradu godišnjeg plana javnih nabavki, jer bi se time smanjio broj njegovih izmjena tokom godine. Još jedan problem na koji su ukazali službenici, a koji je i IA prepoznao u svom istraživanju, jeste potreba jačanja kadrovskih i administrativnih kapaciteta službi za javne nabavke i tenderskih komisija, u cilju što efikasnijeg sprovođenja postupaka javnih nabavki.
Panel diskusija „Kako protiv korupcije u javnim nabavkama?“ organizovana je u okviru projekta Civilno društvo i građani protiv korupcije u javnim nabavkama, koji Institut alternativa (IA) sprovodi uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije, a koji ima za cilj mapiranje ključnih rizika za korupciju u javnim nabavkama. Aktivnosti projekta usmjerene su ka jačanju saradnje između državnih i nedržavnih aktera u utvrđivanju nepravilnosti u oblasti javnih nabavki i formulisanju preporuka za unaprijeđenje.
