Mjere u Akcionom planu su široko postavljene i neprecizne, a prisutan je i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana
Već desetak godina Crna Gora ima zakonski uređenu oblast javnih nabavki. Najnoviji i, uz sve mane, najbolji zakon usvojila je prošle godine, a njegova primjena je otpočela početkom ove godine. U postupcima javnih nabavki roba, usluga i ustupanja izvođenja radova u Crnoj Gori, u 2010. godini, ukupno je ugovoreno nešto više od 300 miliona eura ili nešto oko 10 odsto bruto društvenog proizvoda.
Vlada je nedavno usvojila Strategiju razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011. do 2015. godine, i Akcioni plan za sprovođenje Strategije. Dok je za razmatranje Nacrta strategije organizovana javna rasprava, čime je bilo omogućeno učešće zainteresovane javnosti, Nacrt akcionog plana nije bio javno dostupan. Ovi značajni dokumenti koji projektuju strateški razvoj u oblasti u kojoj će u narednih pet godina biti izvjesno potrošeno 2,5 milijardi eura nisu zavrijedile značajniju pažnju medija, civilnog društva i javnosti uopšte.
Strategija i Akcioni plan za njeno sprovođenje imaju ozbiljne nedostatke. Mjere u Akcionom planu su široko postavljene i neprecizne, a prisutan je i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana. S tim u vezi, nije jasno kako će pojedini ciljevi navedeni u Strategiji biti ostvareni, u prvom redu kada je riječ o suzbijanju korupcije u javnim nabavkama.
Kao mjera za unapređenje sistema javnih nabavki predviđa se osnivanje Koordinacionog tijela za praćenje sprovođenja Strategije. Definisano je da članovi ovog tijela budu predstavnici pojedinih ministarstava, Vrhovnog državnog tužilaštva, Direkcije za javne nabavke, Komisije za kontrolu postupka javne nabavke, Skupštine Crne Gore i Privredne komore. U cilju veće transparentnosti razvoja sistema javnih nabavki u narednom četvorogodišnjem periodu, ovo tijelo treba da uključi i predstavnike udruženja privrednika (Unije poslodavaca, Montenegro Bussiness Alliance-e) sindikata, kao i predstavnike nevladinih organizacija koje se bave javnim nabavkama.
Pojedini nedostaci u Akcionom planu proizilaze iz nedostataka same Strategije. U 2012. godini predviđa se centralizacija sistema javnih nabavki, tj. uspostavljanje centralnih tijela za javne nabavke. U Strategiji nijesu date smjernice na koji način će se centralizacija sprovesti, koji su krajnji cijevi centralizacije, faze po kojima će se sprovoditi, kao ni koji organ/i će je sprovoditi.
U Akcionom planu od ukupno četrnaest mjera, jedanaest je posvećeno razvoju institucionalnog okvira i jačanju administrativnih kapaciteta, elektronskim javnim nabavkama i obukama. Svega dvije mjere su posvećene sprečavanju korupcije u javnim nabavkama i to potpisivanje sporazuma o saradnji Direkcije za javne nabavke sa antikorupcijskim institucijama (Uprava za antikorupcijsku inicijativu, Komisija za sprečavanje sukoba interesa, Državna revizorska institucija i dr.), sprovođenje kampanje o jačanju javne svijesti u javnim nabavkama. Smatram da ove mjere nijesu dovoljne za uspješnu antikorupcijsku politiku u oblasti javnih nabavki u predviđenom periodu, pogotovo imajući u vidu da ni ove dvije mjere u Strategiji nijesu dobro razrađene. Bilo je od najvećeg značaja da se navedene mjere konkretizuju i definišu u skladu sa rizicima za pojavu korupcije u različitim fazama postupka javnih nabavki (korupcija u planiranju, postupku javne nabavke i nakon zaključenja ugovora).
U Strategiji se ne navode dosadašnji rezultati u borbi protiv korupcije u javnim nabavkama, niti razlozi tako mršavih rezultata u oblasti gdje je rizik od korupcije visok, a koruptivne prakse naročito izražene. Podsjećanja radi, još uvijek nema pravosnažnih presuda za korupciju u javnim nabavkama.
U dijelu edukacije i podizanja svijesti o mehanizmima borbe protiv korupcije u ovoj oblasti, bilo je važno predvidjeti organizovanje specijalizovanih seminara za predstavnike nevladinih organizacija i medija u cilju razvoja istraživačkog novinarstva u oblasti javnih nabavki.
U Strategiji je bilo neophodno naglasiti značaj jačanja kapaciteta Državne revizorske institucije (DRI) za kontrolu postupaka javnih nabavki. Dugoročni cilj je morao biti da što veći broj postupaka javnih nabavki bude podvrgnut reviziji DRI, prije svega kod planiranja javnih nabavki u skladu sa stvarnim nabavkama naručilaca i u skladu sa potrebama naručilaca kod izvršenja ugovora o javnim nabavkama.
Sve u svemu, neće proći mnogo vremena, a moraćemo usvojiti novu Strategiju i akcioni plan.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa
