Godina: 2024.

Zamršena mreža plata, bonusa i otpremnina kod ostalih

Četvrtina državnih preduzeća nije odgovorila na naš zahtjev kojim smo tražili uvid u ugovore njihovih izvršnih direktora, među kojima su neka od najvećih i najvažnijih privrednih društava u javnom vlasništvu. Netransparentnost dodatno povećava nedostavljanje aneksa ugovora.

Ugovori do kojih smo uspjeli doći, ukazuju na različite prakse u pogledu načina definisanja zarada, bonusa i otpremnina. Raspon različitih mehanizama obračuna, ugovornih definicija i iznosa svjedoči o mreži netransparentnih primanja, nepostojanju utvrđenih standarda načina obračuna i mjerenja složenosti ovih poslova.

U dosadašnjem periodu, nije bilo inicijativa od strane Vlade ili Skupštine da se ova pitanja urede sistemski i trajno definišu standardi za određivanje elemenata ugovora izvršnih direktora državnih preduzeća.

Ko krije ugovore?

U sklopu sveobuhvatnog praćenja rada ovih preduzeća kroz razvoj portala “Čija su naša javna preduzeća”, pokušali smo da dođemo do ugovora direktora državnih preduzeća. Od ukupno 54 državna preduzeća, ugovore smo dobili od njih 42.

Državna preduzeća koja nijesu dostavila ugovore svojih direktora su:
Rudnik uglja,
Aerodromi,
13. jul Plantaže,
Budvanska rivijera,
H.T.P. Miločer,
Montecargo,
Crnogorska plovidba,
EPCG-Solar-gradnja,
Montepranzo,
Zeta Energy,
PIO DOO,
Sportski centar ADA.

Neka od ovih preduzeća kao što su Aerodromi, Rudnik uglja, Plantaže, Budvanska rivijera, Montepranzo – Bokaprodukt, Zeta Energy, H.T.P Miločer, PIO DOO, EPCG-Solar-gradnja i Sportski centar ADA ne kriju samo ugovore direktora, već godinama i cjelokupnu dokumentaciju o svom radu – bez ikakve reakcije njihovih odbora direktora ili Vlade kao osnivača i vlasnika.

Poseban problem u pogledu transparentnosti primanja menadžmenta je i nedostupnost aneksa ugovora. Jednom sklopljeni, ugovori direktora se često mijenjaju, a aneksima se uglavnom redefinišu upravo zarade, koeficijenti rada i otpremnine. U određenom broju slučajeva, iako imamo pristup osnovnom ugovoru, nije nam dostavljen aneks, odnosno, potvrda da ugovor nije mijenjan. Od 42 dostavljena ugovora, njih 12 ima zaključene anekse ugovora o radu, koji su nam dostavljeni. Morsko dobro, Montenegroturist AD i Skijališta Crne Gore nijesu odgovorili na upit o postojanju aneksa.

Koliko zarađuju direktori državnih kompanija?

Kroz analizu ugovora koje smo dobili, u pogledu osnovne zarade izvršnih direktora, uočavaju se različiti iznosi, mjerne jedinice obračuna, formule i koeficijenti kao i mreža dodataka i varijabilnih primanja. Ovo svjedoči o netransparentnim primanjima izvršnih direktora državnih preduzeća, nepostojanju utvrđenih standarda načina obračuna i mjerenja složenosti ovih poslova.

U najvećem broju slučajeva, osnovne zarade direktora vezane su za prosječne zarade zaposlenih u tim preduzećima. Najčešće se radi o tri prosječne zarade (EPCG, CEDIS, Regionalni vodovod, Radio-difuzni centar, Marina Bar, Morsko dobro…), uz izuzetke kao što su direktori CETI-ja i Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju, koji imaju zaradu od dvije i po prosječne neto zarade u društvu, Barske plovidbe sa 2,2 prosječne neto zarade u društvu. Dešava se i da se različito utvrđuje osnova obračuna, kao prosječna zarada u prethodnoj godini ili mjesecu (EPCG). U određenim preduzećima se za definisanje zarade izvršnog direktora koristi iznos prosječne neto zarade na državnom nivou (Montenegroturist – u visini jedne, BELEN – tri prosječne zarade, Castello Montenegro – od jedne i po do dvije prosječne zarade).

S druge strane, direktori brojnih preduzeća primaju zarade obračunate na osnovu koeficijenata složenosti poslova. Njihova visina je u različitim preduzećima različito postavljena, a njihove obračunske vrijednosti u nekim slučajevima utvrđuju se kolektivnim ugovorom, a za neka preduzeća ih utvrđuje Vlada (kao u slučaju RTCG). Visina koeficijenta značajno varira – zarada direktora Luke Bar obračunava pomoću koeficijenta 24, direktora Regionalnog ronilačkog centra 22, direktora RTCG 20,75, direktora ŽPCG 20, ŽICG 19, Nacionalnih parkova 16,43, COTEE 13,3, a direktoru Univerzitetsko sportsko-kulturnog centra 7,6.

U manjem broju preduzeća se zarada direktora utvrđuje u nominalnom iznosu (EPCG-Željezara Nikšić 2000€, PROCON 1890€, Monteput 1800€, Institut za crnu metalurgiju, Naučno-tehnološki park 1600€, IPC Tehnopolis 1678€, Fond za inovacije i Sveti Stefan hoteli 1500€).

Bonusi

U pogledu politike bonusa, ne postoji jedinstvena praksa njihovog utvrđivanja, obračuna, uslova isplate ili načina odobravanja.

Prema ugovorima o radu kojima smo imali pristup, na bonuse imaju pravo direktori Investiciono-razvojnog fonda (IRF), Morskog dobra, RTCG, Fonda za inovacije i Naučno tehnološkog parka. Bonus izvršnog direktora RTCG iznosi najviše dvije prosječne neto zarade u tom javnom preduzeću. Direktori IRF-a i Morskog dobra imaju pravo na bonuse “u skladu sa ostvarenim pozitivnim rezultatima poslovanja”. Direktorica Fonda za inovacije ima pravo na novčane nagrade, međutim ugovor ne definiše iznos niti uslove. Za dodjelu bonusa direktorici Naučno-tehnološkog parka potrebna je saglasnost Vlade, što nije slučaj sa drugim preduzećima.

Otpremnine i prava nakon raskida ugovora

Prava na novčanu nadoknadu nakon prijevremenog raskida ugovora izvršnih direktora su takođe različito definisana, dok kod manjeg broja preduzeća, sam menadžerski ugovor uopšte ne tretira pitanje otpremnine ili prava u slučaju raskida.

Različito se definišu iznosi i načini obračuna otpremnine. U najvećem broju slučajeva radi se o pravu na isplatu iznosa od 12 mjesečnih bruto zarada, a kao mjerne jedinice koriste se i prosječne i neto zarade.

Direktor Elektroprivrede u slučaju razrješenja ima pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto i 12 mjeseci primanja zarade koju je ostvarivao kao direktor, nakon čega ga do kraja prvobitno definisanog mandata sljeduje isplata dvije trećine zarade mjesečno. Na isti način, direktori CEDIS-a i Hotela Sveti Stefan imaju pravo na raspoređivanje na radno mjesto sa zaradom u minimalnom iznosu od dvije trećine mjesečne zarade, do kraja perioda prvobitno ugovorenog mandata. U ovim slučajevima, ugovor ne precizira da li se pravo na primanje ovog iznosa ostvaruje i ukoliko bivši direktor ne prihvati da bude raspoređen na drugo radno mjesto.

U slučaju razrješenja, direktori HTP Ulcinjska rivijera i IPC Tehnopolis primiće sve preostale neto zarade do isteka prvobitno utvrđenog mandata, a direktor Fonda za zaštitu životne sredine “dvije trećine šestomjesečne zarade”.

Otpremnina direktorice Castello Montenegro je njenih 12 prosječnih zarada, direktora Željezničkog prevoza i Održavanja željezničkih voznih sredstava su tri prosječne neto zarade na nivou Društva, direktor CETI ima ugovorenu otpremninu od šest neto zarada, a direktor RTCG šest bruto zarada.

Vlada je na potezu

Neophodno je da Vlada novim Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru uspostavi jasne smjernice načina sklapanja i izmjene ugovora sa izvršnim direktorima državnih preduzeća, limite zarade, jedinstven način obračuna, modele bonusa koja će odgovarati učinku preduzeća i riješi pitanje određivanja primjerenog iznosa otpremine u slučaju raskida ugovora.

Postojeća zakonska rješenja su nepotpuna i primjenjuju se samo na gubitaše, a i oni ih ignorišu, zbog čega smo prošle godine Budžetskoj inspekciji prijavili preko 60 državnih i lokalnih javnih preduzeća.

Sadašnja zamršena mreža nadležnosti i obračuna primanja dozvoljava previše diskrecionih nadležnosti kako odborima direktora, tako i samoj Vladi u proizvoljnom određivanju vrijednosti koeficijenata za pojedina preduzeća. Ni Vlada ni poslanici još uvijek nijesu pokazali na djelu da žele da se pozabave sistemskim rješavanjem problema u radu državnih preduzeća.

Tekst je nastao u okviru projekta “Civilno društvo za zdrava, djelotvorna, održiva i transparentna javna preduzeća (BEST SOEs)”, koji je finansijski podržan od strane Evropske unije, uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Instituta alternativa, i nužno ne odražava stavove Evropske unije i/ili Ministarstva javne uprave.