Objavljeno

Agencija: IRF obesmišljava Zakon o slobodnom pristupu informacijama

Investiciono-razvojni fond je odbio da pruži i najjednostavnije informacije o svom radu na naš zahtjev za slobodan pristup informacijama. Tražili smo im, između ostalog, odluke odbora direktora, akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, spisak jednokratnih novčanih pomoći fizičkim i pravnim licima, podatke o sponzorstvima i donacijama i sličnim diskrecionim davanjima.

Pristup svim ovim informacijama je odbijen pozivajući se na poslovnu tajnu i povjerljiv odnos sa klijenitima koji moraju imati po Zakonu o finansijskom lizingu, faktoringu, otkupu potraživanja, mikrokreditiranju i kreditno-garantnim poslovima.

Pomenuti Zakon obavezuje IRF da informacije o svojim klijentima do kojih dođe pružajući finansijske usluge predstavljaju poslovnu tajnu.

Podaci o sopstvenoj sistematizaciji, odlukama o sponzorstvima, donacijama, pomoćima kao ni odluke odbora direktora u cjelini, ni na koji način ne mogu biti podvedeni pod tu definiciju, pa smo se na rješenje IRF-a žalili Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Agencija je poništila rješenje IRF-a i dala opširno obrazloženje svoje odluke u kojem mi čitamo detaljnu osudu zloupotrebe poslovne tajne da bi se sakrile najosnovnije informacije o radu preduzeća.

Agencija kaže sljedeće:

“ovakvim pristupom IRF obesmišljava suštinu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer bi svaku informaciju iz svog poslovanja mogao proglasiti tajnim podatkom, što je svojevrsni pravni nonsens”.

Osim toga, IRF nije postupio po obavezi iz Zakona o SPI koja nalaže da se informacije dostave i u slučaju da je neki njihov dio tajna, tako što će se ukloniti djelovi koji predstavljaju tajnu, pa onda dostaviti.

Drago nam je da je Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama uvažila našu žalbu i nazvala stvari pravim imenom – površna primjena instituta poslovne tajne, pozivanje na zakon koji nije relevantan za informacije koje se traže i obesmišljavanje Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

IRF nepobitno moramo računati među javna preduzeća, jer to po svojoj formi jeste, što god bila njegova nadležnost po zakonu. Stoga je osnovne informacije o njegovom radu, zapošljavanju i diskrecionom trošenju sredstava moraju biti dostupne javnosti, sve ostalo je, kako kaže i AZLP – obesmišljavanje zakona. IA još čeka na novo rješenje IRF-a u kojem će oni postupiti po rješenju AZLP.

IRF nije jedini primjer preduzeća koje pokušava da sakrije informacije o svom radu koristeći se neopravdano poslovnom tajnom ili drugim izgovorima. Mora se prekinuti samovolja javnih preduzeća u pogledu informacija koje daju javnosti. Nadamo se da će ovo rješenje AZLP biti primjer i drugim javnim preduzećima da postoji pravni lijek protiv namjera zloupotrebe poslovne tajne radi skrivanja osnovnih informacija o radu.

Čitajte više u članku Vijesti

 

Institut alternativa, uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, sprovodi projekat “Jačanje odgovornosti i transparentnosti javne potrošnje u Crnoj Gori tokom krize COVID-19”.

Objavljeno

Zapošljavanja u prekomjerno popunjenoj javnoj upravi

Trend rasta troškova za zarade ne ostavlja prostora (odgovornoj) novoj vladi za bilo kakva povećanja.

Kada je odlazeća vlada započela svoj mandat 2016. godine, zarade zaposlenih na centralnom nivou su nas godišnje koštale 422 miliona, a u 2020. godini su one nakon rebalansa veće za 76 miliona ili 20% (498,4).

Kao ilustracija, lokalne samouprave su u 2016. godini godišnje trošile 45 miliona za zarade zaposlenih, a za 2020.godinu je planirano gotovo trećinu više (58,8 miliona)

Ovo nisu samo posljedice povećanja broja zaposlenih, nego i usvajanja Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koji je povećao zarade postojećih zaposlenih.

Kontrola zapošljavanja

U kontroli zapošjavanja ključna bi trebalo da bude uloga Ministarstva finansija. Da bi se uopšte krenulo u postupak popune radnog mjesta, neophodna je potvrda od Ministarstva finansija o obezbijeđenim finansijskim sredstvima. Ako je odluka o popuni radnog mjesta donijeta bez ove potvrde, to je zakonski razlog za njeno obavezno poništavanje.

Dosadašnji način odlučivanja o ovome je bio kratkovid sa aspekta budžetske održivosti o čemu svjedoči i pomenuto povećanje izdvajanja za zarade. Ministarstvo finansija mora da redefiniše šta znači da su za neko radno mjesto obezbijeđena finansijska sredstva — ne samo da li u ovoj godini uprava može pronaći sredstva i zadužiti se neko radno mjesto, nego da li dugoročno, u stanju značajnog deficita i pada BDP-a, država može izdržati nova radna mjesta.

Popunom radnog mjesta stvara se dugoročna obaveza za državni budžet i Ministarstvo finansija mora čuvati budžet i aktivnije se uključiti u proces kadrovskog planiranja.

Je li uprava pretrpana ili ne?

Ne možemo znati koliko je i da li je prezapošljena javna uprava, jer ne znamo koliko bi ljudi optimalno trebalo da radi u upravi, a da ona postiže svoje ciljeve. Analize koje je trebalo odraditi u sklopu Plana optimizacije nisu urađene:

Iako je Vlada u avgustu prošle godine zadužila sva ministarstva da izrade sektorske funkcionalne analize koje će pokazati pravo stanje u oblasti optimalnog broja zaposlenih do kraja te godine, nijedno ministarstvo nije završilo ovaj posao.

MJU je pokušalo da netačno predstavi napredak u ovoj oblasti — Iako se u posljednjem izvještaju o sprovođenju Plana optimizacije tvrdi da su ove analize su pripremljene od strane Ministarstva odbrane, Ministarstva saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo finansija, kada smo im ove analize tražili zahtjevom za SPI, rečeno nam je da ne postoje.

Isti je slučaj i sa sektorskim analizama – dok izvještaj MJU tvrdi da su urađeni nacrti sektorskih funkcionalnih analiza za resore javne uprave, odbrane i saobraćaja i pomorstva i šest drguih resora još 2019. godine, u junu ove godine MJU nam je odgovorilo da nije u posjedu istih.

Analiza MJU je odrađena ranije uz podršku Svjetske banke i pokazala je da kadrovski resursi nijesu efikasno raspoređeni na ključnim zadacima zbog dodjeljivanja sličnih funkcija različitim organizacionim jedinicama.

Ni za nivo lokalne samouprave nikada nisu sprovedene funkcionalne analize koje bi nam jasno naznačile koliko nam je potrebno službenika i namještenika da se ostvare (skromne) nadležnosti lokalne uprave.

Otpremnine

Posebno je važno što ni nakon dvije godine od sprovođenja Plana optimizacije, nemamo bazu o svim zaposlenima koji su iskoristili pravo na otpremninu kroz sporazumni prestanak radnog odnosa. Na sajtu MJU dostupni su jedino podaci o zaposlenima na lokalnom nivou. Iako po Uredbi MJU prima sve ove sporazume i mora ih objavljivati, oni to nisu uradili.

To između ostalog znači da postoji mogućnost da ti zaposleni koju su u centralnoj upravi, javnim ustanovama i preduzećima u međuvremenu dobili otpremnine, opet pronađu zaposlenje u javnom sektoru, jer nema mehanizma da bi se to spriječilo.

Zakonom je propisano da ova lica ne mogu zasnovati radni odnos u javnom sektoru u periodu od pet godina od dana sporazumnog prestanka radnog odnosa.

Podsjećanje: Prošle godine, na javni poziv za sporazumni raskid radnog odnosa uz isplatu otpremnine ukupno se prijavilo 1 752 zaposlena, i to 1 430 na centralnom nivou, a 322 na lokalnom nivou. Jedina informacija koju imamo o statusu ovog procesa – na lokalnom nivou zaključno sa 25.09.2020. je ove sporazume potpisalo 189 lica)

Početno stanje

Prvi korak za rješavanje bilo kojeg problema u upravi su nepobitne činjenice i pouzdani podaci o početnom stanju. Prioritet za novu vladu treba da najprije bude sređivanje evidencija i pouzdanost baza podataka. Kada je rađen Plan optimizacije, potrošeno je preko godinu dana samo da bi se prebrojali zaposleni po raznim osnovama u javnom sektoru.

Potrebno je kao prioritete postaviti ažurnost Centralne kadrovske evidencije, povećanje njenog obuhvata i uspostavljanje evidencija zaposlenih u javnoj upravi van Zakona o državnim službenicima i namještenicima – javne ustanove, javna preduzeća kao i zapošljavanje po osnovu ugovora o djelu, o privremenim i povremenim poslovima.

Pomoć EU

Evropska unija je podržala proces reforme javne uprave kroz sektorsku budžetsku podršku, direktni transfer novca u budžet, 12 miliona u 3 godišnje rate zavisno od ispunjenja indikatora. Jedan od kriterijuma za koji je vezana procjena koliko će se novca uplatiti je uspjeh u smanjivanju broja zaposlenih. Već smo na ovaj račun izgubili pola jedne rade (1,9 miliona eura) u 2019. godini. Sve su prilike da ćemo izgubiti najmanje toliko i od posljednje rate.

 

Marko Sošić

Intervju za nedjeljnik “Monitor”, članak u cjelosti dostupan na linku:

Zapošljavanja u prekomjerno popunjenoj javnoj upravi: Želje partija da „kadriraju“ suprotne kapacitetima države

Objavljeno

Blog: Pregovori

Bilo je tako malo potrebno da se vratimo unazad. Naravno, ne ni u devedesete ni u srednji vijek, već u vrijeme kada među tada opozicionim partijama, a sada članicama nove parlamentarne većine nisu ”cvjetale ruže“. U narodu sada kažu da su se “vratili na fabrička podešavanja“ misleći na sve one godine međusobnih trvenja, svađa, optuživanja, napadanja, sukobljavanja, nejedinstva. Svježa su sjećanja na jun i jul, kada je svako ko nije htio na jedinstvenu opozicionu listu, bio proglašavan izdajnikom, pa sad znamo da niti je bio izdajnik niti je to bila dobitna formula.

Sada ponovo čujemo nepodnošljivu buku koju uporno proizvodi nekoliko opozicionih tribuna. Ta buka je muzika za uši odlazećeg režima i njihovih medija, koje beskrajno raduje svaka razlika unutar parlamentarne većine, gdje svaka ucjenjivačka izjava dobija naslovnu stranu i urednički komentar. Bilo bi zato mnogo korisnije da se pregovori vode iza zatvorenih vrata, a da ih ne prate kontroverzni tvitovi, postovi i intervjui.

Za dogovor o vladi je potrebno vrijeme, kako za dogovor o ličnostima, tako i za usaglašavanje sadržaja mandatarovog ekspozea odnosno programa rada. Što više pitanja bude usaglašeno već u ovoj fazi, što manje spornih pitanja bude ostavljeno za naknadne rasprave, lakše i brže će nova vlada raditi svoj posao.

S druge strane, nije dobro da se proces nepotrebno odugovlači, jer se tako daje prostor za manipulacije odlazeće vlade tenderima, trošenje budžetskih sredstava, neopravdana ili nezakonita imenovanja i zapošljavanja, brisanje institucionalne memorije u javnoj upravi. Štoviše, doprinosi se utisku kako je nova parlamentarna većina, nepomirljiva družina bez mnogo šansi na dugo trajanje. Jedna susjedna vlada i njen premijer su svojevremeno politički propali onda kad je dogovor o vladi postignut pola sata pred istek ustavnih rokova. Možda je to iskustvo iz kojeg se nešto može naučiti.

Ove parlamentarne većine ne bi bilo bez mnogih pojedinaca, partija, organizacija, koalicija, medija. Koliki je čiji doprinos, može da se analizira, procjenjuje, ali nema mnogo smisla u upornom, javnom licitiranju i isticanju bilo čije uloge i značaja. Teško je dokazivo, a i pomalo djetinjasto, danas tvrditi kako je ovaj ili onaj “donio“ nekim svojim činom ili podrškom, neki broj mandata ili neku hiljadu glasova. Kao što je naknadna pamet i prevarna priroda koja se distancira od onih koji su nesumnjivo pomogli.

Ono što je sasvim jasno i čemu ne treba tumača, jeste da svaka koalicija, pa i svaka partija ima određeni broj poslanika, te da je svaki od njih neophodan za potrebnu podršku u parlamentu.

Za pošten odnos svih prema svima, može pomoći svijest o tome da URA ima posebno mjesto jer je prešla duboki jaz koji je između dvije političke polovine decenijama kopao DPS i ima težinu u zapadnoj međunarodnoj zajednici, da Demokrate imaju značajno veći broj mandata, kao i široku prihvaćenost u zemlji i inostranstvu, ali i da je Koalicija za budućnost Crne Gore osvojila ubjedljivo najveći broj mandata. Stoga je prirodno očekivanje da više-manje srazmjerno političkoj snazi budu predstavljeni u vladi. Niko ne može svoja prava zasnivati na istraživanjima javnog mnjenja ili projektovanoj slici sopstvene veličine.

Očekivanja svih aktera se broje ministarskim mjestima, posebno važnim resorima i drugim pozicijama u javnoj upravi za koja se traži politička odluka, ali i nekim obećanim politikama i odlukama. Brojna i različita očekivanja sada treba staviti u jedan okvir – očekivanje građana, ne samo birača pobjedničke većine, ali i međunarodne zajednice, da vlada bude formirana relativno brzo, na jasnim i održivim temeljima.

U pregovorima, svaka strana mora dovoljno odstupiti od svojih početnih pozicija koje su uvijek značajno više postavljene od realnih, na koje će u krajnjem pristati svaka od strana u pregovorima. Zato oštre izjave u medijima, više liče na podizanje ljestvice, zauzimanje tvrdih pregovaračkih pozicija, nego što su iskaz ludosti i dugog jezika pojedinca.

Nova vlada ima obavezu da izvrši ozbiljne, a u nekim oblastima i radikalne reforme. Takve reforme su preduslov trajnog raskida sa starim režimom i njegovim praksama i zalog da neće biti povratka na staro. Na tom putu će se suočiti sa izazovom da makar dio postojećih mehanizama iskoriste za uspostavljanje i promovisanje sopstvenih političkih interesa, ali i sa otporima duboko ukorijenjenih struktura starog režima.

Za tako nešto su potrebni ljudi koji dovoljno poznaju sistem i resor rada, koji se neće ponašati kao slon u staklarskoj radnji, neće histerično tražiti nemoguće, niti podsjećati na bahate, samodovoljne i lažljive prethodnike. Dakle, trebaju nam pošteni stručnjaci koji se ne plaše, a koji mogu da rade u timu i sistemu koji pretpostavlja pravila i procedure.

Ukoliko učešće i podrška novoj vladi budu samo sredstvo u pojedinačnoj izbornoj kampanji za naredne parlamentarne izbore, odmah piši propalo. Ako ministri budu zagledani isključivo u sopstveni politički profil, radeći sve na korist svoju i svoje partije, a sve na štetu tima, biće svi na gubitku, a i građani zajedno sa njima. Nova vlada, kao i svaka prethodna, po Ustavu ove zemlje se bira na mandat koji traje četiri godine. Ukoliko neko pristane na ideju da je vlada privremena, kratkoročna stvar i da se umjesto državnim poslovima valja baviti sobom i narednim izborima, onda će ta vlada biti unaprijed osuđena na neuspjeh. A od tog neuspjeha, neće imati koristi nijedna partija koja je čini.

Stabilnost nove vlade zavisiće od političke volje svih aktera da se djeluje u okvirima neophodnih kompromisa, i da se partijski ciljevi stave u drugi plan u odnosu na najmanji zajednički imenitelj iskazan u zajedničkim ciljevima: da se održi ekonomija zemlje, demontiraju mehanizmi vladanja stare vlasti, ubrza proces evropskih integracija, izvrše reforme u pravosuđu i otpočne suštinska borba protiv korupcije. Na kraju, bolje da urade tri velike stvari zajedno i u cjelosti, nego stotinu sporo, dopola ili nikako. A na narednim fer i demokratskim izborima, biće prilike da se sve partije izmjere u samostalnom nastupu.

Autor: Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

Kolumna je originalno objavljena u dnevnim novinama Vijesti i na portalu Vijesti.

Objavljeno

Održana obuka o orodnjavanju javnih politika

Institut alternativa (IA) organizovao je online obuku ’’Rodna ravnopravnost i javne politike: Osnovi orodnjavanja’’ za preko 40 donosioca i donositeljki odluka, državnih službenika/-ca i predstavnika/-ca organizacija civilnog društva

Ključni alati za uvođenje rodne perspektive i orodnjavanja javnih politika (eng. gender mainstreaming), koraci u rodnoj analizi, semafori od rodno negativne do rodno transformativne politike – samo su neke od tema o kojima su učesnici/-ce Obuke o orodnjavanju javnih politika imali prilike da slušaju i stiču znanja tokom dvodnevne online obuke održane 29. septembra i 1. oktobra 2020. godine.

Cilj održane obuke jeste da oni akteri/-ke koji rade na planiranju, donošenju i sprovođenju javnih politika usvoje potrebno znanje i vještine za integrisanje rodne perspektive u javne politike. Ekspertkinja u ovoj oblasti, Višnja Baćanović vodila je obuku koja je omogućila da učesnici/-ce stiču znanja o orodnjavanju javnih politika tokom teorijskog dijela obuke, ali i da imaju priliku da stečena znanja primijene tokom praktičnog, grupnog rada na zadacima.

’’Za kratko vrijeme (što je jako pohvalno), u ovim novim uslovima rada koji diktira epidemiološka situacija, uspjeli ste da ’’spakujete’’ veoma kvalitetno predavanje i pružite nam jako puno informacija, ali i ostavite prostor za diskusiju, komentare i pitanja’’ jedan je od komentara u anonimnoj anketi koju su učesnici/-ce popunili po završetku obuke.

Tokom predavanja svi učesnici/-ce su imali priliku da na realnim situacijama i praktičnim primjerima, kao što su socijalna zaštita ili saobraćaj i infrastruktura, steknu razumijevanje rodne perspektive i orodnjavanja javnih politika, nauče da prepoznaju rodno negativne politike, te da saznaju više o alatima pomoću kojih politike mogu postati rodno transformativne.

Obuka je okupila preko 40 učesnika/-ca iz više ministarstava, Generalnog sekretarijata Vlade, institucije Ombudsmana, Zavoda za metrologiju, Privredne komore, Instituta za javno zdravlje, Unije slobodnih sindikata, Crvenog krsta, kao i više predstavnika/-ca organizacija civilnog društva u Crnoj Gori.

Obuku smo sproveli u okviru projekta ’’Orodnjavanje, a ne prebrojavanje: Javne politike i rodna ravnopravnost u Crnoj Gori’’, koji sprovodimo uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska prava Crne Gore.

 

Objavljeno

Stevo Muk u podkastu “Evropske priče”

Promjene u Crnoj Gori: Šta očekivati u narednom periodu?

Nedavni izbori u Crnoj Gori sugerišu da bi se uskoro mogle dogoditi velike promjene  u zemlji na Zapadnom Balkanu. Crna Gora je otvorila sva poglavlja u procesu pregovora sa EU, ali dokle je zaista napredovao proces proširenja i šta se može očekivati u narednom periodu kada su u pitanju proces pristupanja EU i političke prilike u zemlji – samo su neka od pitanja o kojima je Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa, razgovarao u podkastu „European Talks“ za Centar za evropske politike (CEP).

U ovom podkastu poslušajte i odgovore/ komentare na sljedeće:

  • Premošćivanje podjela u Crnoj Gori je bila jedna od fraza koja se vrlo često pominjala posljednjih nekoliko sedmica. Na kakve se podjele misli i koliko su te podjele opasne?
  • (Ne)učešće žena u pregovorima između tri partije koje će formirati Vladu?
  • Koji su to najveći izazovi za novu Vladu?
  • Kakvo će biti ponašanje DPS-a u doglednoj budućnosti?

Poslušajte u prilogu:

Objavljeno

Opštine jasno odvojiti od vjerskih zajednica

Osvještanje zgrade Opštine Budva može narušiti ustavno načelo odvojenosti vjerskih zajednica od države i dovesti u nejednak položaj korisnike i korisnice javnih usluga i zaposlene u organima uprave.

Lokalna samouprava, bez obzira na političke partije koje osvoje većinu na lokalnim izborima, treba da služi svim građanima i građankama nezavisno od njihovih ličnih svojstava i uvjerenja.

Podsjećamo da Zakon o zabrani diskriminacije prepoznaje kao diskriminaciju, ne samo nejednako postupanje, već i davanje prvenstva određenoj grupi. Takođe, osim faktičkog dovođenja u nejednak položaj, ovaj Zakon prepoznaje i mogućnost da određena, čak i prividno neutralna praksa, dovede u nejednak položaj određena lica ili grupe lica.

Jučerašnji čin stavio je u prvi plan lična uvjerenja jedne političke grupacije, i to u momentu izbora predsjednika Opštine. Podsjećamo da je ova funkcija, iako uslovljena izbornim rezultatima, po slovu Zakona o lokalnoj samoupravi profesionalna.

Činom izbora na ovu važnu funkciju, predsjednik Opštine naročito je dužan da omogući dosljedno poštovanje zakona i Ustava, i pošalje poruku građanima i građankama da su ravnopravni u ostvarivanju svojih prava pred lokalnim organima. To se odnosi i na zaposlene u lokalnoj samourpavi, koji se ne mogu dovoditi u povlašćen ili neravnopravan položaj, naročito ne zbog političke, nacionalne, rasne, polne ili vjerske pripadnosti ili po osnovu drugog ličnog svojstva.

Izražavamo nadu da se ove i slične prakse neće ponavljati i da će se povući jasna linija razgraničenja između nečijeg političkog djelovanja i ličnih uvjerenja i potrebe da se najvažnije funkcije u javnoj upravi obavljaju na zakonit, profesionalan i nepristrasan način.

Tim Instituta alternativa