Objavljeno

Policija ne smije da diskriminiše učesnike javnih okupljanja

Akcija za ljudska prava (HRA) i Institut alternativa (IA) pozivaju Upravu policije da ujednači praksu i prekine da selektivno postupa prema učesnicima različitih javnih okupljanja. Za vrijeme opšte zabrane javnih okupljanja, policija je dopuštala da se građani okupljaju da slave Dan nezavisnosti bez ikakvih ograničenja, dok je učesnike „autolitija“ sa ciljem proslave svjetitelja i protesta povodom hapšenja svještenika, upozoravala da se ne okupljaju i procesuirala zbog pretjerane upotrebe signalizacije u saobraćaju, čime je pokazala da nejednako primjenjuje zakon. Takva nejednakost pred zakonom ukazuje na pristrasnost policije koja ugrožava vladavinu prava.

Dan nakon 12. maja, kada se kolona vozila sa građanima koji su na taj način htjeli da održe litiju u čast Svetog Vasilija Ostroškog, kretala od Tivta ka Budvi i nazad, 25 osoba je pozvano na informativni razgovor, od kojih je 14 i prekršajno kažnjeno. Učesnici takvih „autolitija“ su kažnjeni jer su prilikom upravljanja vozila koristili zvučne i svjetlosne signale suprotno članovima 53 i 55 Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima.

S druge strane, prilikom proslavljanja Dana nezavisnosti Crne Gore, 21. maja, nijedno lice koje je učestvovalo u autokolonama, koje su organizovane u gotovo svim gradovima Crne Gore, nije kažnjeno za sličan prekršaj, iako video-snimci, dostupni i na internetu, pokazuju da su i ti građani postupali praktično na isti način kao i učesnici „autolitija“.

Takođe, 13. maj u Crnoj Gori će ostati upamćen po protestima protiv hapšenja svještenika Srpske pravoslavne crkve, sukobima građana i policije, bacanju suzavca i prekomjernoj upotrebi sile. Policija je prije izbijanja sukoba, okupljene pozivala da se raziđu jer je protest predstavljao kršenje mjera zabrane javnih okupljanja, nakon čega je upotrijebljena sila, uz obrazloženje, da su okupljeni prvi počeli sa nasilnim ponašanjem. Za Dan nezavisnosti policija, opet, ni na koji način nije ni pokušavala da sprečava okupljanja, iako je zabrana javnih okupljanja i dalje bila na snazi.

Zabrana diskriminacije je propisana i Ustavom i zakonima Crne Gore, kao i međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima. Zakon o unutrašnjim poslovima zahtijeva da se obavljanje policijskih poslova zasniva između ostalih, na načelima nediskriminacije, zakonitosti, profesionalizma, srazmjernosti u primjeni ovlašćenja i nepristrasnosti.

Evropski sud za ljudska prava je nalazio kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima u slučajevima u kojima su vlasti podržavale skupove koje su same organizovale onako kako su htjele, dok su, sa druge strane, neosnovano ograničavale skupove svojih kritičara koji su željeli da se okupe na istom mjestu, u isto ili približno isto vrijeme (npr. Makhmudov protiv Rusije, 2007).

Osim toga, Evropski sud je u pogledu organizovanja prostesta na ulicama takođe istakao da demonstracije u javnom prostoru mogu da izazovu izvjestan nivo ometanja uobičajenog načina života, uključujući ometanje saobraćaja, i da vlast prema tome treba da pokaže „izvjestan stepen tolerancije“ (Kudrevičius protiv Litvanije). Ako je vlast već odlučila da ne pokaže toleranciju prema učesnicima jednih protesta, koje je kažnjavala zbog pretjerane upotrebe signalizacije na vozilima, onda je trebalo da tako postupi i prema učesnicima drugih. Ovako se kažnjavanje javlja kao diskriminatorna mjera, koja očigledno nije bila neophodna, jer je na naknadnim protestima isti vid ponašanja tolerisan.

Kažnjavanje više učesnika može imati i zastrašujući efekat, kojim se potencijalni učesnici budućih okupljanja odvraćaju od učestvovanja u njima, što je takođe suprotno pravu na slobodu okupljanja.

Prema tome, neophodno je da Uprava policije obezbijedi da policija prema učesnicima svih okupljanja iste vrste postupa na isti način, bilo da se na tim okupljanjima nešto slavi ili kritikuje, dok god se okupljanjima ne promoviše nasilje i ne zagovara poništavanje ljudskih prava.

HRA i IA zajedno sprovode projekat „Okupljanja za ljudska prava: sloboda javne riječi u javnom prostoru“ uz podršku Evropske unije, kroz Instrument za demokratiju i ljudska prava, Program za Crnu Goru 2018. Sadržaj ove inicijative predstavlja isključivu odgovornost HRA i IA i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Objavljeno

Radionica: Pandemija COVID-19 na Zapadnom Balkanu

Članovi i članice Think for Europe (TEN) mreže uzeli su učešće u zatvorenoj radionici na temu ”Pandemija COVID-19 na Zapadnom Balkanu: Uticaj na demokratiju, vladavinu prava i civilno društvo”, koju je organizovao njemački institut ”Aspen”.

Radionica je okupila ekspertsku zajednicu iz Evropske unije i regiona, zajedno sa zvaničnicima Evropske unije i njenih zemalja članica. Kao podlogu za diskusiju, šest predstavnika-ca TEN mreže predstavili su radnu verziju papira koji adresira moguće dugoročne efekte pandemije COVID-19 u zemljama regiona na demokratske principe i vladavinu prava.

Učesnici su takođe razgovarali o predstojećem periodu, naglašavajući važnost osnaživanja organizacija civilnog društva, medija i nacionalnih parlamenata u njihovim nadzornim funkcijama, kao i o važnosti nezanemarivanja žena i ranjivih grupa koje su najviše pogođene pandemijom.

Zaključci diskusije će poslužiti za predstojeću TEN analizu, koja će se baviti uticajem pandemije COVID-19 na funkcionisanje vladavine prava i demokratije u zemljama Zapadnog Balkana.

Objavljeno

Crnogorski građani ne znaju šta su javne nabavke

Rezultati istraživanja javnog mnjenja pokazali su da se broj građana koji ne znaju šta su javne nabavke udvostručio u odnosu na 2015. godinu. Čak 71% građana tvrdi da ne znaju šta su javne nabavke niti kako bi ih u nekoliko riječi opisali.

Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) objasnila je za PR centar da građani ono što svakodnevno vide, poput škola, vrtića, puteva, bolnica, ulične rasvjete i slično ne poistovjećuju sa javnim nabavkama, iako se sve to upravo kroz javne nabavke pribavlja.

„Naš je cilj da kroz projekat „Za svrsishodno trošenje javnog novca!“ osvijetlimo šta su to javne nabavke i da građanima približimo na šta se novac za javne nabavke troši, ali i da pokažemo upravi da će građani mnogo bolje razumjeti javne nabavke kroz ono što svakodnevno vide i sa čim se susreću“, dodala je Đurnić.

Istraživanje je pokazalo i da šest od deset građana (59%) smatra da Vladina politika u oblasti javnih nabavki nije u dovoljnoj mjeri transparentna, niti da adekvatno uključuje građane.

„Ovakvi rezultati ne čude, budući da smo u prethodnih pet godina svjedočili brojnim situacijama koje nisu u duhu transparentnosti“, kazala je Dragana Jaćimović, saradnica na projektima u IA i podsjetila da je dobar primjer netransparentnosti bilo i usvajanje novog Zakona o javnim nabavkama bez organizovanja javne rasprave i učešća javnosti.

Budući da u informisanju javnosti jednu od ključnih uloga igraju mediji, istraživanje je obuhvatilo i pitanje da li su, po mišljenju građana, teme zloupotreba u javnim nabavkama u adekvatnoj mjeri propraćene u medijima.

„Rezultati su pokazali da šest od deset građana smatra da mediji ne posvećuju dovoljno pažnje značaju borbe protiv zloupotreba i malverzacija prilikom sprovođenja javnih nabavki“, rekla je Jaćimović.

Ona je kazala i da polovina građana Crne Gore (51%)  misli da su zloupotrebe i malverzacije česta pojava prilikom sprovođenja javnih nabavki, pri čemu 32% smatra da su uglavnom česte, dok 19% smatra da su veoma česte.

„Na suprotnoj strani, 23% ispitanika smatra da su zloupotrebe i malverzacije u javnim nabavkama uglavnom rijetke, dok samo 8% smatra da su veoma rijetke“, dodala je Jaćimović.

A kada su u pitanju konkretni tipovi zloupotreba, poput sprege između političkih i ekonomskih aktera, odnosno političkih partija i njihovih donatora, istraživanje je pokazalo da se tri tipa zloupotreba prepoznaju kao česti.

Đurnić je objasnila da je prvi tip zloupotrebe – da firme koje pobjeđuju na tenderima iskazuju zahvalnost partijama time što im doniraju novac na sljedećim izborima procijenjen kao najučestaliji.

„Da do ovog vida zloupotrebe dolazi gotovo uvijek, procjenjuje 20% građana, da se događa često 27%, a ponekad 24%. Zbirno posmatrano, procjenu da se ovakve malverzacije dešavaju često ili gotovo uvijek, dijeli gotovo polovina opšte populacije Crne Gore“, dodala je Đurnić.

Drugi tip zloupotrebe – da politički akteri iskazuju zahvalnost svojim donatorima za kampanje ili partiju tako što im dodjeljuju ugovore o javnim nabavkama nakon što pobijede na izborima ili osvoje vlast – građani procjenjuju nešto manje čestim nego prvi.

Zbirno posmatrano, 40% opšte populacije Crne Gore smatra da se ovaj vid zloupotrebe dešava često ili gotovo uvijek.

Đurnić je kazala da dvije petine crnogorske javnosti (39%) smatra čestim ili čak redovnim da se pri promjeni ministra koji rukovodi određenim resorom, mijenjaju i firme sa kojima to ministarstvo sarađuje kroz javne nabavke.

“Međutim, kod ovog tipa zloupotrebe vidljiv je i veći broj neopredijeljenih građana, tj. onih koji ne znaju da odrede učestalost“, pojasnila je Đurnić.

Upitani da li je proces javnih nabavki danas bolji nego prije pet godina, polovina građana odgovara da se postupci i procesi javnih nabavki danas odvijaju isto kao i prije pet godina, dakle ni bolje ni gore.

„Imamo otprilike isti procenat građana koji na jednoj strani smatraju da je stanje u javnim nabavkama bolje (19%) i onih koji smatraju da je gore nego prije pet godina (18%)“, rekla je Đurnić.

Više detalja o rezultatima istraživanja možete pronaći u izvještaju “Stavovi građana o javnim nabavkama“.

Otvorene podatke rezultata istraživanja za 2020. godinu možete preuzeti ovdje, kao i podatke o poređenju rezultata za 2015/17. i 2020. godinu.

Istraživanje javnog mnjenja je za potrebe Instituta alternativa izradio Ipsos Strategic Marketing, a ono je sprovedeno u periodu između 30. januara i 10. februara 2020. godine na uzorku od 1007 ispitanika. Ovo istraživanje je sprovedeno u okviru projekta “Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji Institut alternativa sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije u Srbiji i Crnoj Gori, i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Objavljeno

Javne nabavke 2019: Nikad veća potrošnja, ni manja konkurentnost

Prema najnovijim podacima iz Izvještaja Ministarstva finansija o javnim nabavkama za 2019. godinu, konkurentnost postupaka javnih nabavki u Crnoj Gori nikad nije bila niža.

Skoro po pravilu, nizak intenzitet konkurencije znači i slabiji kvalitet roba, radova i usluga koje se na ovaj način nabavljaju. Kada tome dodamo i nikad veću zabilježenu budžetsku potrošnju za javne nabavke, slika ne obećava.

A kako to izgleda u brojkama, pogledajte u nastavku:

Objavljeno

Blog: Čekajući „bijeli dim“ iz Savjeta ASK

Treći konkurs je u najavi i postavlja se pitanje kakav je direktor potreban jednoj crnogorskoj antikorupcijskoj instituciji kakva je Agencija? Mladi reformator? Tiha struja kojom se lako upravlja? Srednji put?

Da je u zgradi Čelebića Sikstinska kapela, a ne Agencija za sprječavanje korupcije i da se tamo bira novi papa, a ne novi direktor Agencije za sprječavanje korupcije, iz te bismo zgrade u ponedjeljak drugi put od januara ove godine vidjeli crni dim. Treći konkurs je u najavi i postavlja se pitanje kakav je direktor potreban jednoj crnogorskoj antikorupcijskoj instituciji kakva je Agencija? Mladi reformator? Tiha struja kojom se lako upravlja? Srednji put?

Hajde da probamo ovako – kakvo bi bilo poželjno ponašanje i postupanje tog novog direktora u situaciji kada javni funkcioner, nosilac jedne od najviših, najuglednijih, najplaćenijih javnih funkcija, član Senata Državne revizorske institucije (DRI), kaže da mu je ta institucija uplatila skoro 13.000 eura, a ta ista institucija to odmah demantuje?

Prije nego odgovorimo na to pitanje, da se podsjetimo kako se s time nosi aktuelna v.d. struja, produžena ruka Sretena Radonjića i doskorašnji pretendent na upražnjenu direktorsku fotelju.

U avgustu 2019. godine, Zoran Jelić, član Senata DRI ostvaruje prihod od 12.935 eura. Agenciji za sprječavanje korupcije podnosi izvještaj o uvećanju imovine preko 5.000 eura, u kome, kao izvor prihoda navodi “Redovan posao, Ustanova”. Taj je izvještaj jedan od ukupno 555 takvih dostavljenih Agenciji tokom 2019. godine, piše u Izvještaju o radu ASK za 2019. A Godišnji plan provjere imovinskih kartona u 2019. jasno kaže da će svi pristigli izvještaji koji se odnose na promjenu preko 5.000 eura biti provjereni. Vjerujmo da je tako i bilo.

Provjera se vrši upoređivanjem podataka izvještaja sa bazama podataka drugih organa vlasti i pravnih lica. Agencija je „ukrstila“ podatke iz Jelićevog kartona sa podacima institucija sa kojima je „umrežena“. Sa poslovnim bankama u kojima Jelić ima žiro-račune sigurno nije, jer za to treba saglasnost, a Jelić je nije dao.

Jelić u martu 2020. prijavi isti prihod u redovnom godišnjem izvještaju. Ovog puta kao osnov prihoda navodi Član Senata/DRI. PR Služba DRI javno kaže mi mu to nismo dali.

Prema Zakonu o sprječavanju korupcije, javni funkcioner je dužan da prijavi tačne i potpune podatke. Zato smo skrenuli pažnju Agenciji na ovu nelogičnost i zamolili da provjere o čemu se radi. Agencija kaže već smo mi to provjerili, sve je u redu.

Dajte nam, tražimo, kad već otvarate spise, da vidimo dokumentaciju koju je Jelić priložio da opravda prihod. Dajte i odluku kojom ste zaključili taj postupak što kažete da ste ga sproveli, tu gdje piše da Zakon nije prekršen. Agencija kaže ne može, odbijamo, po svim tačkama zahtjeva. Ako nas tužite, da imamo čime da se branimo. A odluku tvrde da nemaju. Navodno kontrolišu, ali ne ostavljaju tragove.

E sad kad smo prošli ovo kako ne treba, ono pitanje sa početka „kakvo bi u ovoj i sličnim situacijama bilo poželjno postupanje novog direktora?“, ne djeluje teško. Naprotiv.

Taj bi direktor možda isto rekao „hvala što ste nam ukazali, mi smo to već provjerili“. Ali tom bi direktoru obrazloženje moralo biti drugačije. Moralo bi sadržati sve informacije do kojih je Agencija došla u istrazi, a koje bi razuvjerile sumnjičave glave koje muče mnoga pitanja. Ko je uplatio, kada, zašto i za koji posao? Je li to prijavljeno kako treba? Zašto u izvještaju koji je javno dostupan piše DRI, a DRI tvrdi da nije? Šta piše u papirima kojima funkcioner pravda taj iznos? Da li je povrijeđeno slovo Zakona i ako jeste, koja je sankcija izrečena?

Tom direktoru ne bi morao ni da se šalje zahtjev za pokretanje postupka jer bismo već znali da je postupak sproveden. Ne bismo ni morali kroz slobodan pristup informacijama da tražimo dokaze o tome jer bi oni već bili podijeljeni sa javnošću. Taj bi i takav bio dostojan funkcije direktora Agencije za sprječavanje korupcije.

I dok se traži taj i takav, trećim ili petim konkursom, svim bi se kandidatima za direktora na intervjuu morala postaviti ovakva pitanja – šta biste uradili u ovoj i drugim sličnim situacijama? Neslavnim situacijama na kojima se prethodno, a i aktuelno v.d. rukovodstvo (između ova dva nema neke razlike) „okliznulo“ i iznevjerilo očekivanja javnosti. Što se kaže, „da sam ja neka vlast“…

*Ne isključujući mogućnost da se na čelu Agencije nađe žena, riječi i pojmovi koji imaju rodno značenje, a koji se u ovom tekstu koriste, odnose se jednako na ženski i muški rod

Autorka: Ana Đurnić, istraživačica javnih politika u Institutu alternativa

Kolumna je originalno objavljena u dnevnim novinama Vijesti i na Vijesti portalu.

Objavljeno

Grupa NVO: Hitno smiriti tenzije između Srbije i Crne Gore

Zemlje kandidati za članstvo u EU sporna pitanja treba da rešavaju u duhu regionalne saradnje

U trenutku kada se od vodećih kandidata za članstvo u EU očekuje da pokažu snažnije političko liderstvo i kredibilitet u ispunjavanju preuzetih obaveza i vrijednosti na kojima je Unija zasnovana, smirivanje tenzija između Srbije i Crne Gore i prestanak upotrebe zapaljivog i ostrašćenog govora u izjavama zvaničnika ovih zemalja je imperativ.

Smatramo da je dužnost lidera obje zemlje da vlastitim primerom pokažu spremnost da dijalogom riješe postojeće razmirice, umesto da populistički podstiču niske nacionalističke strasti koje možda mogu donijeti glasove na predstojećim izborima, ali mogu imati i dugoročne i ozbiljne posledice.

Odgovornost leži na zvaničnicima obje zemlje, koji treba da postave temelje evropskog puta za sve ostale zemlje Zapadnog Balkana, da se ponašaju racionalno i diplomatski prilikom riješavanja spornih pitanja, uvažavajući suverenitet obje zemlje. Apelujemo da se ovakva pitanja rješavaju kroz dijalog predstavnika relevantnih institucija i jedne i druge države, a ne putem izjava zvaničnika za medije.

Srbija i Crna Gora imaju zajedničku i dugu istoriju bliskih odnosa, a građane dvije zemlje povezuju neraskidive porodične, prijateljske, kulturne i ekonomske veze. Nacionalistička retorika, mobilizacija mržnje, vjerske netrpeljivosti i straha, kao i napadi putem tabloidnih medija na odluke jedne ili druge zemlje, podsjećaju na metode korišćene devedesetih godina prošlog vijeka koje su kulminirale razarajućim sukobima na teritoriji cijele bivše Jugoslavije. Upravo iz tog razloga, smatramo da je nedopustivo da se u vrijeme jedne generacije po drugi put počini ista greška.

U duhu trenutka, kada se EU suočava sa ozbiljnim izazovima, pozivamo ih da razmotre sve opcije bližeg povezivanja i saradnje – od infrastrukturnog povezivanja i olakšavanja trgovine do udruživanja kapaciteta koji se tiču obrazovanja za budućnost, javnog zdravlja, zaštite životne sredine i borbe protiv posljedica klimatskih promjena, i da na taj način pokažu da su sposobne da doprinesu istinskoj stabilnosti regiona i ovog dijela Evrope.

Predstavnici vlasti moraju da pokažu da su politički zreli i odgovorni i da ophođenje u odnosima dvije države treba da bude takvo da podstiče na mir i stabilnost u regionu, slobode garantovane zakonima, privrednu, kulturnu, zdravstvenu i obrazovnu saradnju i stabilnost garantovanu nezavisnim demokratskim institucijama nasuprot individualnim političkim hirovima.

Organizacije potpisnice saopštenja:

  • Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP)
  • Beogradski fond za političku izuzetnost (BFPE)
  • Centar savremene politike (CSP)
  • Centar za evropske politike (CEP)
  • Centar za građanske slobode
  • Centar za međunarodne i bezbednosne poslove (ISAC)
  • Evropski pokret u Srbiji (EMINS)
  • Institut alternativa (IA)
  • Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM)
  • Politikon mreža