Godina: 2020.

‘’Rodna ravnopravnost i javne politike: Osnovi orodnjavanja’’

Institut alternativa raspisuje

javni poziv

za prijave pohađanja online Obuke o orodnjavanju javnih politika

Institut alternativa poziva državne službenike/ce, donosioce i donositeljke odluka i predstavnike/ce civilnog društva, da se prijave za online Obuku o orodnjavanju javnih politika.

Obuku o orodnjavanju javnih politika će sprovesti nezavisna konsultantkinja Višnja Baćanović, a cilj obuke jeste da oni koji rade na kreiranju i sprovođenju javnih politika:

• unaprijede znanje o integraciji rodne perspektive u javne politike;
• unaprijede vještine za korišćenje alata za orodnjavanje u različitim fazama kreiranja i sprovođenja javnih politike;
• usvoje znanja za potrebna za izradu plana integrisanja rodne perspektive u javne politike u Crnoj Gori.

Obuka će uključiti razumijevanje rodne perspektive i orodnjavanja javnih politika, moguće nivoe intervencije, alate i korake u orodnjavanju, kao i praktična primjere i realne situacije sa kojima se susrijeću polaznici obuke, kako bi stečena znanja bila primjenjiva u praksi.

Zainteresovani kandidati i kandidatkinje mogu svoju prijavu poslati na info@institut-alternativa.org, uz naznaku ‘’Prijava za pohađanje Obuke o orodnjavanju javnih politika’’, najkasnije do 22. septembra 2020. godine, do 17h. Na isti e-mail možete poslati eventualna dodatna pitanja, a o ishodu Vaše prijave obavijestićemo Vas do 24. septembra 2020. godine.

Obuka je dvodnevna, u trajanju do tri sata dnevno, i biće organizovana 29. septembra i 1. oktobra 2020. godine. U skladu sa mjerama i preporukama nadležnih institucija i u cilju sprečavanja širenja Covid-19 virusa, obuka će biti sprovedena online, putem platforme Zoom. Svi polaznici/ce će po završetku obuke dobiti potvrdu o uspješno završenoj obuci.

Prijava treba da se sastoji od kratkog motivacionog pisma u kojem je potrebno navesti zašto je integrisanje rodne perspektive u javne politike u Crnoj Gori važno za vas, kao i kojim javnim politikama se bavite u okviru vašeg posla. Uz motivaciono pismo potrebno je dostaviti i radnu biografiju.

Obuku o orodnjavanju javnih politika organizujemo u okviru projekta ‘’Orodnjavanje, a ne prebrojavanje: Javne politike i rodna ravnopravnost u Crnoj Gori’’, koji realizujemo uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Od namještaja i žičare do elitnih lokacija na moru 

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača kod Uprave za javne nabavke nalazi oko 3.500 firmi

Među dugogodišnjim ministrima različitih resora u crnogorskim vladama od referenduma na ovamo, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore Branimir Gvozdenović najčešće je prozivan zbog potencijalnog sukoba svojih javnih ovlašćenja s privatnim interesima vezanim za poslovanje privatnih firmi u kojima su, kroz postupke javnih nabavki, članovi njegove uže ili šire porodice bili veoma aktivni i dobijali na tenderima vrijedne poslove od države.

Gvozdenović je nakon referenduma bio na čelu čak tri ministarstva. Najprije je bio ministar za ekonomski razvoj u Vladi Željka Šturanovića, a potom nakon premijerove ostavke, od 2008. godine, ministar ekonomije u Vladi Mila Đukanovića. Na čelo novog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine dolazi 2009. sve do kraja 2010.godine.

Nakon dvogodišnje pauze vraća se u izvršnu vlast 2012. kada je, u još jednoj Đukanovićevoj vladi, izabran za ministra održivog razvoja i turizma. Na tom mjestu je ostao do imenovanja aktuelne (odlazeće) vlade krajem 2016.godine.

Od tada je na mjestu potpredsjednika Skupštine dok je minule parlamentarne izbore dočekao kao drugi na listi DPS, odmah iza odlazećeg premijera Duška Markovića.

Prema podacima iz Centralnog registra preduzeća, firma Planet u suvlasništvu Gvozdenovićevog pašenoga Ljubiše Šestovića, dugi niz godina bavila se prodajom namještaja i dobijala poslove na tenderima prije, ali i nakon izglasavanja nezavisnosti 2006.godine. Ta firma je do 2011. imala šifru djelatnosti proizvodnja kuhinjskog namještaja, kada su se vlasnici preorijentisali na postavljanje električnih instalacija. Početkom 2014, prema podacima iz Centralnog registra, Šestović napušta firmu, prepuštajući je dotadašnjem partneru (suvlasniku).

Dostupni podaci iz finansijskih izvještaja Poreske uprave pokazuju da je Planet od 2013. do 2019. bilježio poslovne gubitke, izuzev u 2017.godini kada je ostvaren neto profit u iznosu od 717 hiljada eura, i to zahvaljujući tzv. ostalim prihodima koji se ne tiču osnovne djelatnosti društva. U 2013. godini gubitak je iznosio 194,6 hiljada, 2014. godini 45,2 hiljade, 2015.godini 60,29 hiljada, 2016.godini 79,5 hiljada, 2018.godini 108,8 hiljada i u 2019.godini gubitak je iznosio 43,7 hiljada eura.

Nadležni ćute i skraćuju rokove za čuvanje dokumenata

Institut alternativa je u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama uzalud tražio Ministarstvu ekonomije (ranije Ministarstvo za ekonomski razvoj) i Ministarstvu održivog razvoja i turizma (ranije Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine), izvještaje o javnim nabavkama od 2006.godine.

Iz Ministarstva ekonomije je stigao šturi odgovor da se podaci nalaze na sajtu Direktorata za javne nabavke Ministarstva finansija, ali se prostim uvidom može zaključiti da su tamo dostupni samo izvještaji za period od 2015. do 2019. godine.

Nakon što su im iz Instituta alternativa na to i ukazali, iz Ministarstva više nije stizao nikakav odgovor. Od MORT-a, takođe, nije dobijen nikakav odgovor iako je rok za postupanje po zahtjevu odavno istekao.

Novim Zakonom o javnim nabavkama koji je na snazi od 7.jula ove godine skraćen je rok za čuvanje dokumentacije o javnim nabavkama sa pet na četiri godine.

Direkcija javnih radova, odnosno, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, objavili su krajem jula 2016.godine rješenje o izboru najpovoljnije ponude za izgradnju šestosjede žičare na lokalitetu Kolašin 1600 u opštini Kolašin.

Posao je za ukupnu cijenu od 8.979.740 eura i garantnim rokom od pet godina, dodijeljen konzorcijumu koji čine podgorička firma Eminent, čiji je vlasnik dr Ratimir Saveljić i austrijski Dopelmajer (Doppelmayr Seilbahnen GmbH Austrija) sa podizvođačima. Prihvaćena cijena je, inače, bila veća od cijene koju je Dopelmajer, jedan od najvećih proizvođača žičara u svijetu, ponudio godinu ranije, na tender koji nije završen potpisivanjem ugovora o izgradnji žičare.

Direktnu vezu Gvozdenovića sa Saveljićem nemoguće je dokazati, ali postoji niz slučajnosti i nespornih činjenica koje moguće ukazuje da je ovaj vrijedan posao, par godina ranije, unaprijed namijenjen za izvođače iz Austrije, kada su partneri iz Crne Gore bili još nepoznati.

Ponuđači iz Slovenije koji su se žalili na Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača ukazali su, pored ostalog, i na činjenicu da je Saveljić u tom trenutku već bio angažovan na nekoliko poslova kod Elektroprivrede Crne Gore – u mjestu Klinci kod Herceg Novog i na rekonstrukciji trafostanice Pržno. “Ovakvim angažmanom ne samo da je obesmišljen Zakon o radu, već su i ozbiljno uzdrmani temelji Ajnštajnove teorije relativnosti…”, zamjerili su Slovenci spočitavajući da jedan čovjek ne može odjednom obavljati nekoliko poslova koji zahtijevaju osmočasovno radno vrijeme.

Ono što oni nijesu pominjali jeste činjenica da je Gvozdenović, kao nekadašnji resorni ministar imao snažan uticaj na odluke EPCG, što lično što preko svojih ljudi u bordu i menadžmentu EPCG, prije svega Srđana Kovačevića, bivšeg izvršnog direktora i predsjednika borda Elektroprivrede.

Uvertira i za taj propali tender, na kojem su takođe učestvovali Austrijanci, a o čemu su crnogorski mediji izvještavali, bila je posjeta ministra održivog razvoja i turizma Gvozdenovića Beču još u januaru 2014. kada je obišao proizvođača žičara Dopelmajer. Do te posjete je došlo tokom Međunarodnog sajma turizma u Beču. Boravak u Austriji ministar je, kako je tada saopšteno iz njegovog kabineta, iskoristio “da se po ranijem pozivu sastane i sa menadžmentom kompanije Dopelmajer”.

Prema dostupnim podacima sa sajta Ministarstva prilikom susreta crnogorskih i privrednika Austrije u junu 2015. kompaniju Dopelmajer predstavio je Andrea Kocovski. Među našim predstavnicima bio je Velibor Goranović, iz Odjeljenja za razvoj prioritetnih projekta Ministarstva održivog razvoja i turizma koji je predstavio turističke i investicione potencijale. Goranović je, potom, bio član Komisije za ocjenu i vrednovanje ponuda naručioca koja je odlučivala o izboru najpovoljnijeg ponuđača konzorcijuma Eminent- Dopelmajer.

Saveljićeva firma Eminent je, inače, dugi niz godina ranije imala unosne poslove i sa Elektroprivredom CG, kojoj je prodavala opremu, posebno Funkcionalnoj cjelini Distribucija i u periodu dok je Gvozdenović bio predsjednik Odbora direktora EPCG. Gvozdenović je kontrolu zadržao i nakon zvaničnog odlaska iz uprave EPCG pošto je, nakon smjene bivšeg izvršnog direktora Radomira Milovića, za izvršnog direktora EPCG postavljen Srđan Kovačević, njegov nekadašnji saradnik iz Sekretarijata za razvoj.

Dok je Gvozdenović kao predsjednik borda gazdovao Elektroprivredom, Kovačević je postao direktor Prenosa. Kada je ministra 2005. Zakon o konfliktu interesa natjerao na odstupnicu iz Odbora direktora EPCG, zamjenio ga je Kovačević. U julu 2008. Kovačević je postao predsjednik Borda EPCG i na toj funkciji se zadržao do ostavke, početkom 2017. godine.

Prema izvještaju o javnim nabavkama iz 2016. godine, firma Eminent se našla na 7. mjestu na listi ponuđača sa najvećim ugovorenim nabavkama u toj godini, pošto su dobili ugovore u ukupnoj vrijednosti od 10.070.390 eura. Eminent se i 2015. godine našao na toj listi sa ukupnim ugovorenim nabavkama u iznosu od 2.066 597 eura.

Otkad je reorganizacijom državne uprave, krajem 2018, ukinuta Uprava za javne nabavke, a njene poslove preuzelo Ministarstvo finansija i njegov Direktorat za politiku javnih nabavki, javnosti više nije dostupan spisak firmi koje najviše prihoduju od javnih nabavki.

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača Uprave za javne nabavke tada nalazilo oko 3.500 firmi.

Prema dostupnim podacima Poreske uprave, firma Eminent je 2013. godinu završila sa neto profitom u iznosu od 98.438 eura, 2014.godinu sa 37.428 eura, 2015. godinu sa 44.947 eura, 2016. sa 117.749 eura, 2017. sa 182,784 eura, 2018.godinu sa 93.181 euro i 2019. godinu sa 46.346 eura.

Mnoge je, u drugoj polovini septembru 2019, iznenadila vijest da je na sastanku kod premijera Duška Markovića, na kojem se razgovaralo o gradnji luksuznog rizorta Ric Karlton Montenegro u Herceg Novom, prisustvovao Marko Gvozdenović, sin potpredsjednika Skupštine Gvozdenovića. Premijer je zapravo trebalo da razgovara sa predstavnicima kompanija Nortstar i Mariot, a Gvozdenović mlađi bio je, očigledno, u ulozi njihovog konsultanta. Posao firme Nortstar izvršna vlast je ranije proglasila za projekat od državnog značaja.

Firma Nortstar, inače, izgradnju pomenutog kompleksa, koji se popularno zvao Montrose, planirala je još od 2014. godine, na zapadnom dijelu poluostrva Luštica. Projekat je obuhvatao i plažu Dobreč. Kompanija Nortstar, prethodno je zakupila 505.000 kvadrata zemlje u uvali Donji Klinci na Luštici.

Afera Možura, koja se tiče izgradnje i rada istoimene vjetroelektrane u CG, sa subvencionisanom cijenom struje o trošku crnogorskih građana, je trenutno jedna od najvećih korupcionaških afera koja potresa Maltu, državu članicu EU. Afera je otvorena nakon što je prije tri godine ubijena novinarka Dafne Karuana Galicija. Tadašnje Gvozdenovićevo Ministarstvo održivog razvoja je 15.decembra 2015. izdalo građevinsku dozvolu za ovu vjetroelektranu. Iz URA ga javno prozivaju da je upravo zbog Možure više puta putovao na Maltu.

Potom je iz koalicije Crno na bijelo objavljeno da su Gvozdenovićevi rođaci (braća od tetke) i bivši službenici MORT-a Marko i Bojan Vujović povezani sa aferom Možura i da se njihova imena nalaze u dokumentima koja istražuju malteško i crnogorsko tužilaštvo.

Bojan Vujović je, prema dokumentima sa Malte, bio punomoćnik firme Cifidex i on je u njihovo ime potpisao kupoprodajni ugovor sa državnom kompanijom Enemalta. Za taj ugovor se na Malti cijeni da je bio korupcionaški. Marko Vujović je, kao vlasnik firme Management consulting Montenegro pružao usluge „razvoja projekta“ izgradnje vjetroelektrane od 2015. do 2017. Potom je njegova firma ugašena a on je postao izvršni menadžer firme Adriatic capital advisory, koja je konsultantske usluge prodavala firmi Možura Wind Park. Specijalno državno tužilaštvo je sredinom avgusta saopštilo kako vrši izviđaj zakonitosti konusltantskih poslova koji su vršeni za vjetropark Možura.

Autori: Mikan Milošević i Zoran Radulović 

Tekst je originalno objavljen u štampanom izdanju nedjeljnika Monitor, dostupan na ovom linku.

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta “Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji sprovodi Institut alternativa uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Iako bi Državna revizorska institucija (DRI) trebala da se u ime građana na sistemski način bori protiv praksi u javnoj upravi koje su loše, nezakonite, a neke i neracionalne i štetne po naš budžet – DRI je sama sprovodila i koristila ono što mi vidimo kao zakonske rupe koje dozvoljavaju vršenje štete nad budžetom. Pa je tako Ustavni sud ukinuo Pravilnik DRI o rješavanju stambenih potreba zaposlenih; članovi Senata su jedni drugima odobrili povoljne kredite, a nakon toga i odlukom Senata u startu sebi otpisali 80% kredita. DRI ne vrši kontrolu namjenskog korišćenja sredstava, a i u budžetu neprecizno iskazuje sredstva za stambene potrebe.

Neustavan Pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u DRI

Ustavni sud Crne Gore je sjednici održanoj 28.maja 2020. godine proglasio neustavnim akt o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u Državnoj revizorskoj instituciji (DRI), koji je donio Senat DRI u julu 2018. godine.

„U predmetu U-II broj 9/19, Ustavni sud je donio odluku kojom se utvrđuje da Pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u Državnoj revizorskoj instituciji, broj 4015/18-06-1342/1, koji je donio Senat DRI, na sjednici od 5. jula 2018. godine, u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti s Ustavom i zakonom“ – saopšteno je nakon sjednice suda.

Iz navedenog saopštenja se zaključuje da je sporni pravilnik prestao da važi, ali senatori DRI nisu odgovorili do kada je ovaj akt bio važeći. Odgovor senatora je izostao i na pitanja za koliko zaposlenih je po ovom pravilniku riješena stambena potreba i koliko sredstava je utrošeno za to. Neodgovoreno je ostalo i pitanje da li smatraju problematičnim što su učestvovali u donošenju spornog pravilnika, a s obzirom na to da u svojim revizijama sami ukazuju na probleme u politici rješavanja stambenih potreba.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA), kazao je da odluka Ustavnog suda ukazuje da DRI nije u stanju da obezbijedi ustavnost i zakonitost akata i postupanja u sopstvenom  radu. Smatra da donošenjem neustavnih akata i postupanjem po njima, DRI dodatno urušava svoj „ionako već značajno urušen kredibilitet u domaćoj i međunarodnoj javnosti“.

Odgovorna institucija, odgovorni članovi Senata, ali i pravna služba i sekretar DRI morali bi da preuzmu odgovornost za donošenje neustavnog akta i postupanje u skladu s takvim aktom, naročito ako su i sami bili korisnici prava i privilegija iz takvog neustavnog akta – poručio je Muk.

Sporni pravilnik predviđao mogućnost kreditiranja onih koji već imaju riješeno stambeno pitanje

Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u DRI bilo je predviđeno da zaposleni u toj instituciji stambeno pitanje rješava dodjelom stana na korišćenje ili kupovinom stana, dodjelom kredita za kupovinu stana ili izgradnju porodične kuće, dodjelom kredita kao učešće za dobijanje stambenog kredita, dodjelom kredita za poboljšanje stambenih uslova i dodjelom subvencije za otplatu stambenog kredita. Po spornom pravilniku, pravo na rješavanje stambene potrebe imali su kako zaposleni bez stana, tako i oni koji imaju riješeno stambeno pitanje, uz uslove da nijesu koristili budžetska sredstva za poboljšanje uslova stanovanja u poslednjih 10 godina, kao i oni koji su adaptirali svoje nekretnine u godini u kojoj se dijele sredstva za ovu namjenu.

Članom 9 spornog pravilnika propisani su kriterijumi koji se uvažavaju prilikom rješavanja stambenog pitanja. To su: značaj poslova, postojeća stambena situacija, radni staž i broj članova domaćinstva.

Zaposlenom se može dodijeliti kredit za kupovinu stana do 50.000 eura, kao učešće za doniranje stambenog kredita kod banke do 30.000 eura i za poboljšanje uslova stanovanja do 10.000 eura – navodi se u članu 18 ukinutog pravilnika.

Zaposleni može dobiti i subvenciju za otplatu stambenog kredita do 15.000 eura. Postupak rješavanja stambenih potreba sprovodi komisija koju imenuje Senat.

Senatori DRI vraćaju svega 20% stambenog kredita

Iako nije poznato ko je sve riješio stambeno pitanje po neustavnom aktu, kao i koliko je novca utrošeno po tom osnovu, poznato je da su svi članovi Senata DRI iskoristili mogućnost da pod povoljnim uslovima riješe svoje stambeno pitanje po ranije važećim pravilnicima.

Sentorima Milanu Daboviću, Radulu Žuriću, Branislavu Raduloviću, Nikoli Kovačeviću i Zoranu Jeliću je u startu otpisano 80% duga po osnovu odluka Senata, a preostali dug dužni su da otplate u periodu od 10 godina, pa na ime otplate mjesečno odvajaju od 11,38 do 17,52 eura.

Dokumentacija koju smo dobili po zahtjevu za slobodan pristup informacijama od DRI, pokazuje da je predsjednik Senata DRI Milan Dabović dobio kredit za poboljšanje uslova stanova 2015. godine. Iste godine, stambeni kredit po povoljnim uslovima dobio je i Radule Žurić. Senatori Branislav Radulović i Nikola Kovačević su povlašćeni  kredit dobili tokom 2016, godine, dok je Zoranu Jeliću dodijeljen kredit za poboljšanje uslova stanovanja u 2017. godini, samo nekoliko mjeseci nakon što je izabran na tu funkciju.

Prema ovoj dokumentaciji, senatori DRI su u periodu 2015–2018. godine dobili ukupno 43.968,1 euro, od čega vraćaju svega 9.243,7. Detljnije prikazano u tabeli. Otpis 80 odsto iznosa kredita urađen je pozivanjem na Pravilnik o rješavanju stambenih potreba, a po osnovu godina radnog staža.

Otpis od 80% kredita na osnovu radnog staža može biti zakonit, ali ne može biti ekonomičan način trošenja državnih sredstava i ne predstavlja dobar poslovni potez za državu koja tu nikako ne može zaraditi – i to bi trebalo da je najočiglednije samim članovima Senata Državne revizorske institucije. U jednom od svojih izvještaja DRI je upozoravala subjekte revizije da se kreditna sredstva ne mogu pretvarati u kategoriju novčane pomoći zaposlenima. Ukoliko od ukupnog kredita u startu oprostite 80%, a ostatak date na 20 godina otplate i 1% kamate kredit je pretvoren u materijalnu pomoć i tu nikome, a posebno državnim revizorima, ne bi trebalo da bude nedoumica.

Članovi Senata	Odobren kredit	Iznos kredita	otpisano	Iznos koji vraća (sa kamatom)	Mjesečna rata	Period otplate
Milan Dabović	6.11.2015.	9 233	80%	1 940,40	16,17	10 god
Radule Žurić	7.12.2015.	10 000	80%	2 102,40	17,52	10 god
Branislav Radulović	10. 11.2016.	8 240,70	80%	1 732,80	14,44	10 god
Nikola Kovačević	10.11.2016.	6 494,40	80%	1 365.60	11,38	10 god
Zoran Jelić	19.12.2017.	10 000	80%	2 102,50	17,52	10 god

Članovi Senata jedni drugima odobravali povoljne kredite

Daboviću je Senat DRI odobrio kredit za rješavanje stambene potrebe samo dan nakon što je podnio zahtjev. Sa njim je ugovor – ispred DRI, potpisao član Senata Nikola Kovačević. U obrazloženju odluke navedeno je da je Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u DRI propisano da Senat može odlukom dodijeliti kredit za pobošljanje uslova stanovanja, bez oglašavanja, s obzirom na koeficijent složenosti poslova, što je u ovom slučaju urađeno. U godini kada je dobio kredit, Dabović je u svom imovinskom kartonu naveo da on i supruga posjeduju tri stana i kuću.

Žurić je kredit od 10.000 eura dobio kao četvrtorangirani na rang-listi za dodjelu kredita, po oglasu koji je raspisao Senat u kojem su učestvovali i drugi zaposleni u DRI. U godini kada je dobio kredit, Žurić je prijavio suvlasništvo nad kućom od 297 metara kvadratnih.

Senatoru Raduloviću kredit je dodijeljen odlukom Senata, po njegovom zahtjevu. On je u toj godini prijavio vlasništvo nad kućom i stanom. I Kovačeviću je Senat odobrio kredit, po njegovom zahtjevu, a bez oglašavanja. U imovinskom kartonu za godinu kada mu je odobren kredit, Kovačević je prijavio da on i njegova porodica imaju dvije garsonjere i stan.

Jeliću je kredit od 10.000 eura za poboljšanje uslova stanovanja dodijeljen odlukom Senata, bez oglašavanja. Prema podacima iz njegovog imovinskog kartona, Jelić nema stan, a u godini kada je dobio kredit, dvije stambene jedinice vodile su se na ime njegove supruge.

Građani su senatorima platili postavljanje blind vrata, mijenjanje kada, kuhinjskih elemenata, parketa, pločica, krečenja, gletovanja, izradu spuštenih plafona…

Neprimjereno je to da se članovi Senata javljaju na oglase Komisije koju su sami imenovali, i po čijim nalazima će kasnije sami donijeti odluku o dodjeli kredita, stana ili subvencije. Iako sami senatori nisu bili članovi ovih komisija. Bez obzira na formalno postojanje sukoba interesa, nemoguće je spriječiti uticaj koji svojom funkcijom imaju na zaposlene koji su imenovani za članove.

Sa aspekta namjene sredstava, dok se i može razumjeti da deficitarni revizorski kadar bude podstaknut ovim sredstvima kako bi se spriječio odliv u profitabilniji privatni sektor, dodjela kredita članovima Senata je sporna. Radi se o dobro plaćenim javnim funkcionerima, koji mahom imaju i dodatne prihode od drugih funkcija, uz privilegije koje prate takva imenovanja, doživotno imenovanim na tu poziciju – ne vidimo razlog dodatne pomoći i podsticanja.

U budžetima DRI neprecizno određena sredstva za stambene potrebe

U budžetima DRI za 2018, 2019. i 2020. godinu nijesu precizno određena sredstva za stambene potrebe. Samo u budžetu za 2018. godinu, na programu „Administracija i stambene potrebe“, koji je projektovan na iznos od 2.439.696 eura, predviđena je stavka „pozajmice i krediti“, za koju je u toj godini bilo namijenjeno 100.000 eura. Za program „Administracija i stambene potrebe“ u budžetima za 2019. i 2020. godinu znatno manje je bilo planirano novca u odnosu na 2018. Tako je u 2019. za ovaj program bilo planirano 350.620 eura, a u 2020. 389.865. Za pozajmice i kredite u budžetima za ove godine nije jasno određen iznos, niti se može zaključiti da li se i koliko troši za stambene potrebe zaposlenih u DRI.

Kontrola namjenskog korišćenja sredstava

DRI nije radila kontrolu namjenskog korišćenja kredita u dosadašnjem radu, što je njena zakonska obaveza, te stoga gubi legitimitet da ikog drugog u upravi kritikuje zbog istog.  Naime, Institut alternativa je putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama tražio dostavljanje dokumentaciju koju su korisnici kredita podnositi kao dokaz realizacije kredita, a u skladu sa obavezom koja je definisana ugovorima potpisanim sa korisnicima kredita.  DRI je rješenjem ovaj zahtjev odbila kao neosnovan, navodeći da bi to iziskivalo sačinjavanje nove informacije. Iz DRI su dodali i da oni kao ugovorna strana nisu prekršili ugovornu obavezu jer nisu sprovodili kontrolu namjenskog korišćenja sredstava, budući da ugovorima a ni drugim internim aktima nije predviđen rok do kada se mora dostaviti dokumentacija.

Ovo je posebno problematično jer je DRI prilikom revizije završnih računa redovno davala preporuku u ovom pogledu i upozoravala da kod dodjele sredstava za rješavanje stambenih pitanja treba obezbijediti kvalitetan nadzor nad datim stambenim kreditima.

Problematično je i to što DRI ne dovodi u pitanje praksu da država bilo kome daje kredite (mimo za to nadležnih organa i fondova), a pogotovo ukoliko daje kredite kojima u startu gubi. Ovim kreditima država, ne samo da ne može zaraditi, nego ne može vratiti ni glavnicu sredstava. U idealnim okolnostima, upravo bi DRI trebalo da upozori da ovakvi krediti predstavljaju štetu za budžet. Pogotovo je problematična praksa finansiranja adaptacija stambenog prostora za koju premjer i obračun radova takođe plaća država.

U idealnim okolnostima, upravo bi DRI trebalo da upozori da ovakvi krediti predstavljaju štetu za budžet. Umjesto da u DRI imamo saveznika u borbi protiv onoga što vidimo kao lošu, nepravednu i po budžet štetnu praksu davanja povoljnih stambenih kredita, kao i poklanjanja stanova, DRI u njoj učestvuje.

Nadamo se da DRI neće jednostavno tehnički upodobiti osporeni Pravilnik i nastaviti dosadašnju praksu, nego pokrenuti mjere da se ovo pitanje sistemski riješi u cijeloj upravi.

Institut alternativa je takođe je podnio Inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o održavanju stambenih zgrada koje Vlada koristi kao osnov za donošenje i primjenu odluka o rješavanju stambenih potreba funkcionera. DRI svoj pravilnik ne zasniva na ovom Zakonu već na članu 38 Zakona o DRI kojim se propisuju nadležnosti Senata DRI, što je Ustavni sud osporio.

 

Dijelovi teksta objavljeni su u Dnevnim novinama DAN: 

Stanove i kredite dijelili po neustavnom pravilniku? i Sami sebi otpisali 80 odsto kredita, za rate 15 eura