Objavljeno

Percepcija javne uprave – istraživanje javnog mnjenja

Građani ne prave veliku razliku između državne i lokalne uprave, i javnoj upravi veći broj građana daje negativne ocjene nego pozitivne. U prosjeku je to ocjena 5 na skali od 1 do 10. Ne razlikuju se ocjene građana koji su u posljednjih godinu dana imali prilike da komuniciraju sa javnom upravom i onih koji nijesu. Preko polovine građana ne vidi promjenu kvaliteta usluga javne uprave u posljednjih tri godine, a među onima koji vide promjenu ima sličan broj onih koji vide da se kvalitet usluga poboljšao i onih koji vide da se kvalitet pogoršao. Više građana izjavljuje da ima povjerenje u javnu upravu. Među njima prednjače građani sa osnovnim obrazovanjem, a najmanje povjerenja imaju nezaposleni. Svaki četvrti građanin je imao iskustva sa javnom upravom, a sa porastom obrazovanja i prihoda raste vjerovatnoća da je građanin imao iskustvo sa državnom i
lokalnom upravom. Građani navode da su najčešće kontakt imali sa opštinom i jedinicama MUP-a, zatim sa Poreskom upravom, sudovima i Katastrom.

Kao najveće probleme javne uprave građani vide neregularno zapošljavanje, neefikasnost javne uprave i korupciju. Pominje se i neadekvatan rad službenika, ali i veličina službeničkog aparata. Kao najbolja rješenja građani vide smanjenje korupcije, povećanje unutrašnje kontrole u javnoj upravi i strožije kaznene mjere. Ipak, malo je više građana koji smatraju da Vlada neće ni do 2020. godine da se izbori sa ovim problemima nego onih koji smatraju da će da uspije u tome ili da je već uspjela. Većina građana smatra da se budžet javne uprave troši u pogrešne svrhe, a građani koji imaju iskustvo sa javnom upravom u posljednjih godinu dana su čvršće uvjereni u to. Građani smatraju da su kao faktor pri zapošljavanju najprisutnije prijateljske i rodbinske veze, ali
da je presudni faktor politička veza. Obrazovanje, sposobnosti i iskustvo kandidata su na trećem mjestu, smatraju građani.

Građani su umjereni u stavovima prema uslugama javne uprave, po tom pitanju je broj zadovoljnih i nezadovoljnih građana sličan. Nezadovoljstvo uslugama najviše potiče od neefikasnosti rješavanja zahtjeva, dugog čekanja u redovima, nužnosti korišćenja poznanstava zarad završavanja zahtjeva, i složenih procedura. Svaki drugi građanin smatra da se zahtjevi rješavaju veoma sporo, a po pitanju cijene usluga mišljenja su raznolika. S druge strane, građani uglavnom nijesu upoznati kako mogu da se žale na rad organa javne uprave i veoma mali broj se žalio posljednjih godina.

Većina građana nije informisana o javnim raspravama koje organizuju organi javne uprave, dok je vaki četvrti građanin pratio neku javnu raspravu organa javne uprave.

Tek svaki deseti građanin je u posljednjih 12 mjeseci posjetio internet prezentaciju nekog organa javne uprave, a još manji broj je posjetio portal E-uprava (svaki četvrti građanin je čuo za portal). Među korisnicima internet prezentacija javne uprave više je zadovoljnih nego nezadovoljnih sadržajem na stanicama. Zadovoljstvo je manje jedino po pitanju redovnog ažuriranja sadržaja na tim prezentacijama. Oni koji nijesu koristili sajtove javne uprave uglavnom navode da nijesu imali potrebe za tim.

Objavljeno

Intervju za FOS media o postupanju Specijalnog tužilaštva

– Smatrate li da je simptomatično to što je više akcija do sada (Mandić, Knežević, Medojević) koje je pokrenuo Katnić jednostavno stopirano od strane VDT-a Ivice Stankovića?

Ne može se reći da je stopirano budući da je samo jedna od niza radnji koje su predviđene u krivičnom postupku zaustavljena. Sve druge istražne mjere i radnje, ukoliko za njima postoji potreba, su tužiocima na raspolaganju.

Naravno, sam čin VDT-a kojim je “korigovao” glavnog specijalnog tužioca i sugerisao mu da “ne treba predlagati odredjivanje pritvora” protiv javnih funkcionera Mandića, Kneževića i Medojevića, je vrlo indikativan i potresa već nestabilnu tužilačku organizaciju. Formalno-pravno, zakon je predvidio tu mogućnost i to nije sporno.

Suštinski, ova radnja proizilazi iz dvije mogućnosti: ili Katnić hronično donosi pogrešne procjene o tome da je pritvor potreban i tamo gdje nije, zbog čega treba da odgovara; ili je Katnić u pravu kada smatra da su ispunjeni uslovi iz zakona za određivanje pritvora, ali Stanković interveniše pod političkim uticajem. Ne mogu obojica biti u pravu, a onaj koji je napravio pogrešnu procjenu i to ne jednom, treba da odgovara.

– Mislite li da njegova moć u državi slabi nakon ovih slučajeva?

Katnićeva moć proizilazi iz zakona i on i dalje ima ista prava i obaveze kao i ranije. Njegov ugled i povjerenje građana u rad specijalnog tužilaštva su druga pitanja i na njih nema jednostavnog odgovora, budući da je društvo oštro podijeljeno oko svih pitanja, pa tako i u smislu stavova o radu glavnog specijalnog tužioca. U svakom slučaju, ovi predmeti osvjetljavaju pravni haos i ozbiljne “bolesti” od kojih boluje naš pravosudni sistem.

– Da li je to što je predsjednik Vujanović apelovao na VDT-a u slučaju Medojevića i to što je VDT kazao da je prije odluke razgovarao sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem, uplitanje politike i miješanje izvršne i sudske vlasti i kako to komentarišete?

Nema apsolutno nikakve dileme da je neprimjeren uticaj na rad Tužilaštva način na koji su i poslanici DF-a, bivši premijer i aktuelni predsjednik države, sugerisali Tužilaštvu kako da postupi.

U slučaju Medojevića, sve su strane tražile “spuštanje tenzija”, ali kada se radilo o Mandiću i Kneževiću, jedna struja je vršila pritisak da se ne određuje, a druga da se odredi pritvor. Svakako to nije prvi put i nije nikakva tajna da su naše institucije politizovane i da nisu imune na zahtjeve i komentare političara, vladajućih struktura i opozicije.

Nezavisnost, nepristrasnost, odgovornost, profesionalnost i efikasnost pravosuđa su ciljevi koje pokušavamo postići i reformama u okviru poglavlja 23 “Pravosuđe i temeljna prava” i svi navedeni predmeti pokazuju koliko smo daleko od postizanja postavljenih ciljeva.

Zanimljivo je da je u Skrining (Screening) izvještaju Evropske komisije za ovo poglavlje iz 2012. godine, Crnoj Gori preporučeno da se “preispita sistem obavezih uputstava unutar tužilačkog sistema” budući da se time utiče na nezavisnost državnih tužilaca, što je očigledno zanemareno. Pri tome cilj preporuke nije da se naruši hijerarhija u tužilaštvu nego da se uvede odgovornost, pa da tužioci odgovaraju za svoje odluke umjesto da se nesamostalno oslanjaju na formalne i neformalne sugestije nadređenih, što je u Tužilaštvu česta praksa.

– Nakon stopiranih akcija, jedna od glavnih afera koje je Katnić pokrenuo jeste slučaj Marović. Smatrate li da je, s obzirom na to da je Marović i dalje organima nedostupan te da je kažnjen skoro pa minimalnom kaznom, taj slučaj fijasko tužilaštva?

Nedostupnost Marovića je veliki poraz našeg pravosudnog sistema i države i najbolje oslikava koliko nismo svi jednaki pred zakonom, koliko su pojedinci privilegovani.

– Koliko je Katnićeva funkcija i rad obesmišljen nakon svega toga?

Činjenica je da glavni specijalni tužilac, po funkciji, ima jedan od najtežih zadataka – procesuiranje organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Vrlo je vjerovatno da se zbog toga suočava sa puno prepreka i opstrukcija. Međutim, način na koji reaguje na prepreke i javni pritisak je neprihvatljiv.

Najnovija takva situacija se desila juče, u kojoj su advokatu Rodiću, koji još uvijek nije optužen ni za jedno krivično djelo, brutalno prekršena Ustavom garantovana prava na privatnost i tajnost prepiske, time što je Specijalno tužilaštvo objavilo transkript komunikacije između advokata Rodića i drugih lica.

Sve i da objavljena komunikacija nepobitno dokazuje da su počinjena krivična djela, ovaj dokaz biti bio valjan tek kad bi ga sud prihvatio u sudskom postupku i bio je dostupan za javnost, tek u slučaju da je potvrđen optužni akt protiv Rodića i onda pročitan tokom javnog suđenja. Sve do tog trenutka, objavljivanje transkripta advokata je brutalno narušavanje njegovih Ustavom garantovanih prava.

I do sada smo imali curenje podataka iz Tužilaštva i objavljivanje transkripta u medijima, ali ovo je prvi put da je Tužilaštvo objavilo za sve medije dokaz iz postupka koji je još u toku.

Intervju o postupanju Specijalnog tužilaštva sa Dinom Bajramspahić originalno je objavljen na internet stranici FOS media.

Objavljeno

Socijalni karton u Crnoj Gori: Korak ispred vremena?

Kako bi se obezbijedila bolja zaštita najugroženijih, potrebno je obezbijediti jednostavniji pristup socijalnim davanjima i uslugama, adekvatnost materijalnih davanja, kao i njihovo praćenje. Socijalni karton kao informacioni sistem socijalnog staranja predstavlja uspostavljanje elektronske evidencije socijalno ugrožene populacije u Crnoj Gori, za procesuiranje, odobravanje, nadzor i reviziju socijalnih davanja (transfera).

Ova studija ima za cilj da procjeni da li je nakon dvije godine funkcionisanja Socijalni karton zaista ispunio očekivanja, ali i da ukaže u kojoj mjeri je ovaj informacioni sistem uticao na kvalitetnije pružanje upravnih usluga u oblasti socijalne zaštite. Kako bismo povećali transparentnost funkcionisanja Socijalnog kartona i dali preporuke za njegovo unapređenje, ova studija analizira korišćenje informacionog sistema u odnosu na tri cilja kojima treba da doprinese: uspostavljanju jedinstvenog šaltera, smanjenju greške uključenosti i isključenosti i poboljšanju radnih procesa u institucijama socijalne i dječje zaštite.

Nakon osvrta na institucije sa kojima bi informacioni sistem još trebalo da se poveže, studija analizira u kojoj mjeri je uvođenje informacionog sistema socijalnog staranja zaista doprinijelo pojednostavljivanju pristupa materijalnim davanjima kroz uspostavljanje tzv. jedinstvenog šaltera (“one stop shop”). Ukazano je i na problem uspostavljanja elektronske razmjene podataka (interoperabilnosti) i tačnosti podataka u bazama povezanih institucija koje su od značaja za odlučivanje o pravima. U fokusu trećeg dijela je uticaj uspostavjanja Socijalnog kartona na greške uključenosti i isključenosti.

 

Objavljeno

Saopštenje: Skoro polovina članova Vlade ne da pristup žiro računima

Premijer Duško Marković, potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj Rafet Husović i devet od 19 ministara, nije dalo Agenciji za sprječavanje korupcije saglasnost o pristupu njihovim bankovnim računima. Takođe, od 16 predsjednika političkih partija koje su zastupljene u Parlamentu, njih sedam ne želi da im Agencija provjerava bankovne račune, među kojima je i predsjednik Demokratske partije socijalista i bivši premijer, Milo Đukanović.

Predsjednik Vlade, Duško Marković i devet od ukupno 19 ministara, nije dalo saglasnost za provjeru njihovih žiro računa Agenciji za sprječavanje korupcije. Među onima koji ne žele da Agencija ima uvid u njihove žiro račune nalaze se i dva od tri potpredsjednika Vlade – Zoran Pažin, potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i ministar pravde i Rafet Husović, potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj.

Potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja, Milutin Simović, saglasan je da mu Agencija kontroliše bankovne račune.

Među devet ministara koji nisu dali pomenutu saglasnost, pored ministra Pažina, nalaze se i ministar odbrane Predrag Bošković, ministar finansija Darko Radunović, ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović, ministar prosvjete Damir Šehović, ministarka ekonomije Dragica Sekulić, ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković, ministar zdravlja Kenan Hrapović i ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić.

Takođe, uvidom u imovinske kartone predsjednika političkih partija koje su zastupljene u Parlamentu, utvrdili smo da sedam od ukupno 16 njihovih predsjednika ne želi da im Agencija provjerava žiro račune. Među njima su Milo Đukanović, predsjednik Demokratske partije socijalista, Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene, Ranko Krivokapić, predsjednik Socijaldemokratske partije, Ivan Brajović, predsjednik Socijaldemokrata, Andrija Popović, predsjednik Liberalne partije, Miodrag Lekić, predsjednik Demosa i Rafet Husović, predsjednik Bošnjačke stranke.

Ovo nam govori da viša funkcija u praksi ne znači i veću otvorenost i odgovornost prema građanima, budući da većina njih istovremeno obavlja vrlo visoke javne funkcije – poslanika, predsjednika Skupštine, potpredsjednika Vlade.

Iako statistika Agencije za sprječavanje korupcije iz Izvještaja o radu za 2016. godinu govori u prilog tome da većina javnih funkcionera (73%) i državnih službenika (76%) “nema šta da krije”, odnosno da su dali saglasnost za provjeru bankovnih računa, čini se da je na najvišem nivou javnih funkcionera ta statistika porazna. Ovo je važno naročito ako se ima u vidu da većina pomenutih funkcionera već duži niz godina obavlja različite javne funkcije putem kojih ima pristup brojnim državnim resursima i novcu građana.

Institut alternativa je i ranije ukazivao na potrebu da Agencija objavljuje spisak javnih funkcionera i državnih službenika koji su dali, odnosno nisu dali saglasnost za provjeru njihovih žiro računa. Takođe, kroz slobodan pristup informacijama, tražili smo Agenciji kopije datih saglasnosti, uz zaštitu ličnih podataka – brisanje jedinstvenog matičnog broja i broja žiro računa javnih funkcionera. Agencija već skoro devet mjeseci ćuti na naše zahtjeve kao i na rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama kojima su usvojene naše žalbe.

Iako je sada informacija o tome ko je dozvolio pristup svojim bankovnim računima a ko ne sastavni dio izvještaja o prihodima i imovini koje na svojoj internet stranici objavljuje Agencija, još uvijek ne postoji objedinjena, javno dostupna informacija o tome koji funkcioneri kriju svoje bankovne račune.

Ana Đurnić
Istraživačica javnih politika

Saopštenje je objavljeno kao dio istraživanja u okviru projekta “Ka efikasnijoj borbi protiv korupcije” koji IA sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u saopštenju ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Objavljeno

Saopštenje: Objasniti građanima upotrebu SAJ-a

Pozivamo direktora Uprave policije da objasni zašto su službenici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) intervenisali u “Trokaderu” u Budvi, kako prenosi ND Vijesti 10. jula ove godine.

Kako se u tekstu navodi, “specijalci” su izvršili ciljani pretres građana u diskoteci koji su sjedjeli za tri stola.

Budući da se očigledno ne radi o potencijalnoj terorističkoj prijetnji, niti o talačkoj situaciji koja je “pitanje života i smrti”, niti o akciji lišavanja slobode počinilaca krivičnih djela od kojih je očekivano pružanje otpora vatrenim oružjem, nije jasno zašto je reagovala Specijalna antiteroristička jedinica.

Ova policijska akcija, prema medijskim navodima, nije rezultirala hapšenjem bilo kojeg lica niti je pronađen i oduzet ijedan nedozvoljeni predmet, što može govoriti o tome da SAJ nije raspolagao kvalitetnim operativnim podacima koji su bili povod za akciju.

Iz svega navedenog se stiče utisak da je cilj bio zastrašivanje i disciplinovanje “bezbjednosno interesantnih lica” koja nisu osumnjičena za bilo koje krivično djelo, u protivnom bi bili uhapšeni.

Imajući u vidu da Uprava policije raspolaže sa još dvije jedinice posebne namjene – Interventnom i Posebnom jedinicom, tražimo od Uprave policije da odgovorno objasni zašto elitna jedinica, specijalizovana za najsloženije policijske poslove, vrši kontrole po primorju i šta je onda uloga drugih organizacionih jedinica policije.

Uprava policije se oglašavala i u situacijma od mnogo manjeg profesionalnog značaja i javnog interesa, dok u navedenom primjeru i pored medijskh navoda i nejasnoća o tome šta se desilo – izostaje javno zvanično saopštenje Uprave policije o navedenom događaju i odgovor na pitanja koja postavljamo u ovom prilikom.

Dina Bajramspahić
istraživačica javnih politika