Objavljeno

Saopštenje: Pedeset firmi prihoduje oko 250 miliona eura od javnih nabavki

Tokom 2016. godine, 52 privatne firme “zaradile” su više od pola ukupne sume potrošene na javne nabavke. Sa druge strane, 91,61% ukupnog budžeta koji je potrošen na javne nabavke tokom iste godine, potrošilo je 86 organa vlasti koji čine samo 13,6% ukupnog broja naručilaca.

Tokom 2016. godine, 616 državnih organa, organa lokalne samouprave, javnih službi i privrednih društava zaključilo je 7.653 ugovora ukupne vrijednosti 447 739 222,36 eura, što čini 11.77 % Bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Međutim, većina ovog novca “cirkulisala” je između jako malog broja učesnika u procedurama javnih nabavki – ponuđača i naručilaca. Naime, iako se u registru ponuđača za 2016. godinu koji vodi UJN nalazilo 2.518 ponuđača, samo 52 firme zaključile su sa organima vlasti ugovore ukupne vrijednosti 240.584.655,55 eura, odnosno 53.73% ukupne sume potrošene na javne nabavke tokom ove godine. Prema poslednjim podacima Monstata iz 2017. godine, u Crnoj Gori postoji 27.954 regstrovanih malih preduzeća, 268 srednjih i 46 velikih preduzeća.

Takođe, 91,61%, ili 410.174.098,48 eura ukupnog budžeta koji je potrošen na javne nabavke tokom ove godine, potrošilo je 86 organa vlasti koji čine samo 13,6% ukupnog broja naručilaca u 2016. godini.

Još jedan obeshrabrujući broj – 2.21 je prosječan broj ponuda po tenderu u 2016. godini. Ovaj broj u konstantnom je padu i dvostruko je manji u odnosu na 2011. godinu kada je iznosio 4.34.

Ovi podaci govore nam tri stvari.

Prvo, pristup Uprave za javne nabavke (UJN) za evidentiranje ponuđača, koji se svodi na “prebrojavanje” posjetilaca Portala javnih nabavki, je pogrešan, na šta smo ukazivali više puta. Naime, posjetioci portala su i građani, novinari, istraživači, predstavnici nevladinih organizacija koje se bave javnim nabavkama – ukratko, svaka zainteresovana strana koja je ikada posjetila Portal, ne nužno samo ponuđači. Iako se često govori o malom tržištu kao uzroku slabe konkurentnosti, mi ne znamo koji je zapravo broj ponuđača, odnosno koliko stvarno firmi učestvuje na tenderima za javne nabavke i koliko je malo ili veliko crnogorsko tržište.

Drugo, većinsko učešće samo 52 firme u procedurama javnih nabavki, te nizak broj prijavljenih ponuđača po tenderu može biti pokazatelj postojanja korupcije u javnim nabavkama, odnosno pisanja “previse specifičnih” tenderskih specifikacija za nabavke koje su od raspisivanja tendera namijenjene jednom ponuđaču. Sa druge strane, UJN je tokom 2016. godine primila samo dvije prijave korupcije, od čega se jedna odnosila na bankarsku garanciju, za koju lice koje je prijavilo smatra da je falsifikovana i druga koja se odnosi na tendersku dokumentaciju, gdje lice koje je prijavilo smatra da je došlo do zloupotrebe načela obezbjeđivanja konkurencije i načela ravnopravnosti.

Treće, u sistemu javnih nabavki u Crnoj Gori postoji izražena potreba za centralizacijom – objedinjavanjem istih ili sličnih nabavki po sektorima, kao i racionalizacijom broja službenika koji rade na poslovima javnih nabavki. Ako 13,6% naručilaca sprovodi preko 90% procedura javnih nabavki, a preostalih 86,4% sprovede manje od 10%, onda je potrebno da se hitno započne sa procesom centralizacije sistema javnih nabavki.

Prvo je potrebno identifikovati naručioce sa malim brojem nabavki koje se godišnje sprovedu. Zatim je potrebno mapirati oblasti u kojima se nabavke mogu objediniti. Na kraju, potrebno je izvršiti racionalizaciju broja službenika za javne nabavke – povećati broj zaposlenih u organima vlasti u kojima se nabavlja više, a smanjiti u organima vlasti u kojima se nabavlja manje, te objediniti iste ili slične nabavke ovih organa vlasti.

Objavljeno

Transparentnost lokalnih transfera: Kako troši moj grad?

Imajući u vidu da lokalne samouprave nisu proaktivne u objavljivanju podataka o svojoj potrošnji i detaljnije analitike iste u svojim finansijskim izvještajima, predmet ovog istraživanja je transparentnost dvije vrste izdataka – transfera za socijalnu zaštitu i transfera za institucije, pojedince, nevladin i javni sektor.

Jednokratne socijalne pomoći se opredjeljuju i pojedincima koji se ne nalaze u teškoj materijalnoj situaciji, pa su tako pojedine lokalne samouprave ova sredstva dijelile u svrhu sponzorstava, održavanja i učestvovanja na kulturnim manifestacijama, sportskim takmičenjima i sl.  Analitičke kartice ne obuhvataju podatke o svrsi isplate za pojedine lokalne samouprave, a kontrolu sadržaja i forme analitičkih kartica ne vrši nijedna institucija, dok sve opštinske odluke o dodjeli jednokratnih socijalnih pomoći osiguravaju diskreciono pravo predsjednika opštine da odlučuje o njihovoj dodjeli.

Transparentnost i kontrolu transfera treba unaprijediti, kroz proaktivno finansijsko izvještavanje opština u toku godine, ne samo uoči izbora, usklađivanje odredaba o jednokratnim socijalnim pomoćima između postojećih akata, kako bi se ovi izdaci evidentirali kao socijalna zaštita, u cilju kreiranja stvarne slike socijalne politike u Crnoj Gori, i kontrolu diskrecionog odlučivanja o dodjeli ovih pomoći.

Objavljeno

Građani na šalteru: Iskustva tajnih posjetilaca

Posjete institucijama javne uprave na teritoriji osam odabranih opština u Crnoj Gori nam pokazuju zadovoljavajući nivo kvaliteta usluga informisanja o procedurama vađenja dokumenata, iako su registrovani specifični propusti zajednički za posjete u svim ispitivanim opštinama. Posjećene institucije na teritoriji opštine Nikšić su generalno pružile usluge slabijeg kvaliteta od drugih ispitivanih opština.

Opšta profesionalnost i ljubaznost službenika je generalno veoma pozitivno ocijenjena u većini ispitivanih opština. Pristupačnost usluga je ocijenjena slabije – prvenstveno zbog nepostojanja odgovarajućih pomagala za osobe sa invaliditetom tamo gdje su ona neophodna – mnogim institucijama nedostaje adekvatan prilaz za osobe sa invaliditetom, a neretko i kada postoji rampa ili lift na prizemnom spratu, prostor nije prilagođen osobama sa invaliditetom – npr. nije im omogućen pristup ostalim spratovima. Takođe, slabije je ocijenjen i kvalitet odgovora službenika na specifične zahtjeve – službenici su u rijetkim slučajevima postavili sva neophodna pitanja kako bi prepoznali potrebe klijenta i u skladu sa tim predočili im koja su dokumenta potrebna ili koliki će biti troškovi prikupljanja datih dokumenata. Dakle, iako je nesumnjivo da su u većini slučajeva ispitivani službenici bili ocijenjeni kao veoma ljubazni prema korisnicima usluga, fizički pristup institucijama kao i kvalitet dijeljenja informacija relevantnih za zahtjeve korisnika su lošije ocijenjeni.

Najniži kvalitet rada javne uprave zabilježen je pri testiranju scenarija raspitivanja o izdavanju građevinske dozvole, mahom zbog toga što su službenici rijetko davali informacije usmeno, već bi predali klijentima papir na kome su bila izlistana sva potrebna dokumenta za ovu svrhu. S drugestrane, tokom posjeta institucijama zaduženim za registraciju poljoprivrednih proizvođača je zabilježen generalno visok kvalitet usluge.

U malom broju posjeta službenici nijesu pozdravili klijenta na kraju razgovora, nijesu bili uključeni u razgovor i nijesu dali potpune i jasne informacije. Treba istaći da su službenici gotovo u svakoj posjeti pozdravili klijenta na početku interakcije i ponašali su se učtivo tokom razgovora. Isto tako, čekanje u redu na šalterima je najčešće bilo u zadovoljavajućim granicama – do 15 minuta.

Objavljeno

Percepcija javne uprave – istraživanje javnog mnjenja

Građani ne prave veliku razliku između državne i lokalne uprave, i javnoj upravi veći broj građana daje negativne ocjene nego pozitivne. U prosjeku je to ocjena 5 na skali od 1 do 10. Ne razlikuju se ocjene građana koji su u posljednjih godinu dana imali prilike da komuniciraju sa javnom upravom i onih koji nijesu. Preko polovine građana ne vidi promjenu kvaliteta usluga javne uprave u posljednjih tri godine, a među onima koji vide promjenu ima sličan broj onih koji vide da se kvalitet usluga poboljšao i onih koji vide da se kvalitet pogoršao. Više građana izjavljuje da ima povjerenje u javnu upravu. Među njima prednjače građani sa osnovnim obrazovanjem, a najmanje povjerenja imaju nezaposleni. Svaki četvrti građanin je imao iskustva sa javnom upravom, a sa porastom obrazovanja i prihoda raste vjerovatnoća da je građanin imao iskustvo sa državnom i
lokalnom upravom. Građani navode da su najčešće kontakt imali sa opštinom i jedinicama MUP-a, zatim sa Poreskom upravom, sudovima i Katastrom.

Kao najveće probleme javne uprave građani vide neregularno zapošljavanje, neefikasnost javne uprave i korupciju. Pominje se i neadekvatan rad službenika, ali i veličina službeničkog aparata. Kao najbolja rješenja građani vide smanjenje korupcije, povećanje unutrašnje kontrole u javnoj upravi i strožije kaznene mjere. Ipak, malo je više građana koji smatraju da Vlada neće ni do 2020. godine da se izbori sa ovim problemima nego onih koji smatraju da će da uspije u tome ili da je već uspjela. Većina građana smatra da se budžet javne uprave troši u pogrešne svrhe, a građani koji imaju iskustvo sa javnom upravom u posljednjih godinu dana su čvršće uvjereni u to. Građani smatraju da su kao faktor pri zapošljavanju najprisutnije prijateljske i rodbinske veze, ali
da je presudni faktor politička veza. Obrazovanje, sposobnosti i iskustvo kandidata su na trećem mjestu, smatraju građani.

Građani su umjereni u stavovima prema uslugama javne uprave, po tom pitanju je broj zadovoljnih i nezadovoljnih građana sličan. Nezadovoljstvo uslugama najviše potiče od neefikasnosti rješavanja zahtjeva, dugog čekanja u redovima, nužnosti korišćenja poznanstava zarad završavanja zahtjeva, i složenih procedura. Svaki drugi građanin smatra da se zahtjevi rješavaju veoma sporo, a po pitanju cijene usluga mišljenja su raznolika. S druge strane, građani uglavnom nijesu upoznati kako mogu da se žale na rad organa javne uprave i veoma mali broj se žalio posljednjih godina.

Većina građana nije informisana o javnim raspravama koje organizuju organi javne uprave, dok je vaki četvrti građanin pratio neku javnu raspravu organa javne uprave.

Tek svaki deseti građanin je u posljednjih 12 mjeseci posjetio internet prezentaciju nekog organa javne uprave, a još manji broj je posjetio portal E-uprava (svaki četvrti građanin je čuo za portal). Među korisnicima internet prezentacija javne uprave više je zadovoljnih nego nezadovoljnih sadržajem na stanicama. Zadovoljstvo je manje jedino po pitanju redovnog ažuriranja sadržaja na tim prezentacijama. Oni koji nijesu koristili sajtove javne uprave uglavnom navode da nijesu imali potrebe za tim.

Objavljeno

Intervju za FOS media o postupanju Specijalnog tužilaštva

– Smatrate li da je simptomatično to što je više akcija do sada (Mandić, Knežević, Medojević) koje je pokrenuo Katnić jednostavno stopirano od strane VDT-a Ivice Stankovića?

Ne može se reći da je stopirano budući da je samo jedna od niza radnji koje su predviđene u krivičnom postupku zaustavljena. Sve druge istražne mjere i radnje, ukoliko za njima postoji potreba, su tužiocima na raspolaganju.

Naravno, sam čin VDT-a kojim je “korigovao” glavnog specijalnog tužioca i sugerisao mu da “ne treba predlagati odredjivanje pritvora” protiv javnih funkcionera Mandića, Kneževića i Medojevića, je vrlo indikativan i potresa već nestabilnu tužilačku organizaciju. Formalno-pravno, zakon je predvidio tu mogućnost i to nije sporno.

Suštinski, ova radnja proizilazi iz dvije mogućnosti: ili Katnić hronično donosi pogrešne procjene o tome da je pritvor potreban i tamo gdje nije, zbog čega treba da odgovara; ili je Katnić u pravu kada smatra da su ispunjeni uslovi iz zakona za određivanje pritvora, ali Stanković interveniše pod političkim uticajem. Ne mogu obojica biti u pravu, a onaj koji je napravio pogrešnu procjenu i to ne jednom, treba da odgovara.

– Mislite li da njegova moć u državi slabi nakon ovih slučajeva?

Katnićeva moć proizilazi iz zakona i on i dalje ima ista prava i obaveze kao i ranije. Njegov ugled i povjerenje građana u rad specijalnog tužilaštva su druga pitanja i na njih nema jednostavnog odgovora, budući da je društvo oštro podijeljeno oko svih pitanja, pa tako i u smislu stavova o radu glavnog specijalnog tužioca. U svakom slučaju, ovi predmeti osvjetljavaju pravni haos i ozbiljne “bolesti” od kojih boluje naš pravosudni sistem.

– Da li je to što je predsjednik Vujanović apelovao na VDT-a u slučaju Medojevića i to što je VDT kazao da je prije odluke razgovarao sa predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem, uplitanje politike i miješanje izvršne i sudske vlasti i kako to komentarišete?

Nema apsolutno nikakve dileme da je neprimjeren uticaj na rad Tužilaštva način na koji su i poslanici DF-a, bivši premijer i aktuelni predsjednik države, sugerisali Tužilaštvu kako da postupi.

U slučaju Medojevića, sve su strane tražile “spuštanje tenzija”, ali kada se radilo o Mandiću i Kneževiću, jedna struja je vršila pritisak da se ne određuje, a druga da se odredi pritvor. Svakako to nije prvi put i nije nikakva tajna da su naše institucije politizovane i da nisu imune na zahtjeve i komentare političara, vladajućih struktura i opozicije.

Nezavisnost, nepristrasnost, odgovornost, profesionalnost i efikasnost pravosuđa su ciljevi koje pokušavamo postići i reformama u okviru poglavlja 23 “Pravosuđe i temeljna prava” i svi navedeni predmeti pokazuju koliko smo daleko od postizanja postavljenih ciljeva.

Zanimljivo je da je u Skrining (Screening) izvještaju Evropske komisije za ovo poglavlje iz 2012. godine, Crnoj Gori preporučeno da se “preispita sistem obavezih uputstava unutar tužilačkog sistema” budući da se time utiče na nezavisnost državnih tužilaca, što je očigledno zanemareno. Pri tome cilj preporuke nije da se naruši hijerarhija u tužilaštvu nego da se uvede odgovornost, pa da tužioci odgovaraju za svoje odluke umjesto da se nesamostalno oslanjaju na formalne i neformalne sugestije nadređenih, što je u Tužilaštvu česta praksa.

– Nakon stopiranih akcija, jedna od glavnih afera koje je Katnić pokrenuo jeste slučaj Marović. Smatrate li da je, s obzirom na to da je Marović i dalje organima nedostupan te da je kažnjen skoro pa minimalnom kaznom, taj slučaj fijasko tužilaštva?

Nedostupnost Marovića je veliki poraz našeg pravosudnog sistema i države i najbolje oslikava koliko nismo svi jednaki pred zakonom, koliko su pojedinci privilegovani.

– Koliko je Katnićeva funkcija i rad obesmišljen nakon svega toga?

Činjenica je da glavni specijalni tužilac, po funkciji, ima jedan od najtežih zadataka – procesuiranje organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Vrlo je vjerovatno da se zbog toga suočava sa puno prepreka i opstrukcija. Međutim, način na koji reaguje na prepreke i javni pritisak je neprihvatljiv.

Najnovija takva situacija se desila juče, u kojoj su advokatu Rodiću, koji još uvijek nije optužen ni za jedno krivično djelo, brutalno prekršena Ustavom garantovana prava na privatnost i tajnost prepiske, time što je Specijalno tužilaštvo objavilo transkript komunikacije između advokata Rodića i drugih lica.

Sve i da objavljena komunikacija nepobitno dokazuje da su počinjena krivična djela, ovaj dokaz biti bio valjan tek kad bi ga sud prihvatio u sudskom postupku i bio je dostupan za javnost, tek u slučaju da je potvrđen optužni akt protiv Rodića i onda pročitan tokom javnog suđenja. Sve do tog trenutka, objavljivanje transkripta advokata je brutalno narušavanje njegovih Ustavom garantovanih prava.

I do sada smo imali curenje podataka iz Tužilaštva i objavljivanje transkripta u medijima, ali ovo je prvi put da je Tužilaštvo objavilo za sve medije dokaz iz postupka koji je još u toku.

Intervju o postupanju Specijalnog tužilaštva sa Dinom Bajramspahić originalno je objavljen na internet stranici FOS media.