U utorak, 3. juna, održano je dvočasovno predavanje dr Jovane Marović, koordinatorke istraživanja u Institutu alternativa, u okviru Škole javnih politika (III generacija) na dvije teme:
Uloga državnih i nedržavnih aktera u kreiranju politika na nivou EU,
Uloga think tank organizacija u kreiranju javnih politika.
Ona je govorila o supremaciji prava EU i podsjetila da se 80% zakonodavstva država članica usvaja u Briselu. Ukazala je na istorijat i faze razvoja zakonodavnih procedura u Uniji, od osnovnog postupka do konačnih Lisabonskih reformi. Multi-level governance – podrazumijeva više centara moći u EU i stalno pregovaranje između država članica prilikom donošenja odluka. Baveći se akterima na nivou EU posebna pažnja je posvećena analizi političkih partija u Evropskom parlamentu, civilnom društvu i građanima.
Polaznici Škole su bili posebno zainteresovani za pitanja o think tank organizacijama, imajući u vidu nedovoljno znanje o ovom tipu organizacija u Crnoj Gori. Stoga se govorilo o vrstama djelatnosti ovih organizacija, istorijatu, izazovima u djelovanju, ulozi ovih organizacija u kreiranju politika i situaciji u Crnoj Gori.
U posljednjem segmentu predavanja, polaznici Škole su imali grupni rad sa zadatkom uočavanja problema, objašnjenja konteksta, prijedloga opcija za rješenje, procjene uticaja opcija i prijedloga rješenja.
Projekat Škola javnih politika je podržala Komisija za raspodijelu dijela prihoda od igara na sreću, a sprovodi ga Institut alternativa u saradnji sa Centrom za monitoring i istraživanje (CeMI).
Dok se svi pitaju što misle i što namjeravaju Ranko Krivokapić i Darko Pajović, Đukanović kaže kako će se postizborna koalicija u Podgorici već lako dogovoriti i pronaći odgovarajući aranžman.
Izgleda da će taj plan, ako se ostvari, ubuduće nositi naziv “podgorički aranžman”, nešto poput “podgoričkog pristupa” u tretmanu loših kredita (nedavno predstavljenog na skupu ekonomista). E sad, ili Đukanović zna nešto što opozicioni DF i SNP i Evropsko lice Podgorice ne znaju, ili neko od ovih neće da nam kaže istinu. Pretpostavimo da nema već sklopljenih tajnih dogovora, da nema loših namjera i da je pred SDP i Pozitivnom demokratski proces donošenja odluke o izboru koalicionog partnera u Glavnom gradu.
Smatram da bi lokalna vlast koalicije Evropsko lice Podgorice, DF-a i SNP uz eventualno učešće drugih manjinskih stranaka u izvršnoj vlasti bila mjera političkih odnosa snaga u Crnoj Gori danas. Drugim riječima, smatram da je za formiranje opisane postizborne koalicije u Podgorici pravi trenutak. Za takvu odluku osim podrške većine građana Podgorice koji su na izborima podržali ove tri stranke odnosno koalicije, ovaj koalicioni dogovor imao bi i značajnu podršku civilnog društva, a znam da mu ne bi manu našli ni na velikim i značajnim međunarodnim adresama.
Eventualno insistiranje na “manjinskom” gradonačelniku koalicije SDP i Pozitivne nema mnogo opravdanja, ne samo zato što je rezultat koalicije ispod svih očekivanja, već i zato što bi insistiranje na tom modelu vrlo izvjesno značilo produženje aktuelne vlasti DPS-a u Podgorici, postizbornu agoniju, nove izbore sa velikim šansama za pobjedu DPS-a (primjer ponovljenih izbora u Nikšiću 2012. o tome jasno govori).
Nema nijednog razloga da odbornici SDP i Pozitivne Dragan Bogojević, Raško Konjević, Azra Jasavić, Damir Šehović, Luka Rakčević ne podignu ruku za “opozicionog” gradonačelnika Podgorice, kad su prije dvije godine mogli podržati Miodraga Lekića za predsjednika Crne Gore (ili makar nisu podržali kandidata DPS-a, Vujanovića).
Nema ničeg neprirodnog da Dragan, Azra, Raško, Damir i Luka sarađuju sa Aleksom, Zdenkom, Draganom, Vladimirom, Milicom, Koljom i Mitrom iz SNP-a.
Nema ničeg protiv Podgorice i protiv Crne Gore u tome da Dragan, Raško, Azra, Damir, Luka glasaju zajednički sa Miodragom, Goranom, Brankom, Zoranom, Ljiljanom, Radošem, Čelom i Omerom, Aleksandrom, Tatjanom, Slavišom, Natašom, Dragutinom, Nikolom, Borisom i Brankom iz Demokratskog fronta.
Zajedničko vršenje vlasti u Podgorici bilo bi ključni test mogućnosti da se vlast vrši i na državnom nivou. Na kraju, upravo SDP je sa drugim strankama opozicije sarađivao tokom protekle četiri godine u skupštini Glavnog grada. Sada je logično da taj svoj opozicioni status prevedu u saradnju na vlasti.
Ukoliko rukovodstvo Pozitivne ne želi da uništi stranku koja je osnovana prije manje od dvije godine, onda će ubrzo saopštiti svoj jasan stav i SDP-u i javnosti. Tako mogu pomoći i SDP-u da donese ispravnu odluku. Pozitivnu neće spasiti ni situacija (spontana ili planirana) u kojoj SDP daje podršku Migu Stijepoviću, a Pozitivna ostaje uzdržana ili glasa protiv takvog predloga. Takva situacija ih neće abolirati krivice za djelovanje opozicionog partnera. Štoviše, uništiće svaku mogućnost da se dvije partije ponovo pojave zajedno na nekim narednim izborima, što bi moglo biti kobno za političku budućnost obije partije.
Osim ukoliko rukovodstvo “Evropskog lica” ne smatra da ako ste Crnogorac, Bošnjak, Albanac, Musliman, Hrvat, ako ste za državu Crnu Goru, za članstvo u NATO, imate obavezu da budete za DPS ili makar njihov poslušni partner.
Ako DPS nije država (a nije), kako to lijepo reče ministar unutrašnjih poslova i potpredsjednik SDP-a u intervjuu prije nepunih petnaestak dana, onda tek ne bi bila tačna tvrdnja da je DPS Podgorica, odnosno da se ne može u isto vrijeme voljeti Podgorica, a ne sarađivati sa DPS-om i glasati za njihovog gradonačelnika.
Za Krivokapića i SDP je posljednji trenutak da krenu novim stazama, ne napuštajući svoje principe i vrijednosti. Zato bi u slučaju da SDP (i Pozitivna) ne podrže DPS u Podgorici, SDP vjerovatno morao da pokuša da opstane (možda i po cijenu određenih daljih kompromisa sa DPS-om) u Vladi do kraja mandata ili do članstva Crne Gore u NATO-u.
Čak i ako bi se DPS odlučio da izdejstvuje vanredne izbore, SDP (sada u aranžmanu sa Pozitivnom) ne bi trebalo da, sa svojih devet posto, brine za svoj parlamentarni status. Zna i DPS da mu novi izbori na jesen na kojima bi izašao sam protiv svih ne bi bili put sa srećnim krajem. Čak i ako bi na tim izborima apsolutno pobijedio, ta vladavina DPS-a ne bi bila dugog trajanja kao što nije bila ni ona osvojena na izborima 1996. Istorijska paralela koju SDP, tada bez parlamentarnog statusa, mora uzeti ne kao otežavajuću već kao olakšavajuću okolnost za tumačenje političkih procesa i sopstvene odluke u narednom periodu.
Podržavajući “opozicionog gradonačelnika” u Podgorici, Krivokapić će naravno moći da nastavi pružati podršku onim politikama, naročito politici priključenja NATO-u, koje SDP razlikuju od najvećeg dijela opozicije. Jednako kao što najveći dio opozicije iz DF-a i SNP-a ne mogu od SDP-a očekivati i tražiti da mijenja svoj odnos prema crnogorskom identitetu, NATO integracijama, i drugim pitanjima koja su ih ranije i danas razdvajala. Opozicija mora pristati i na ustupke u drugim gradovima.
Za vlast sa SDP-om na državnom nivou DF i SNP će izvjesno morati da sačekaju da Crna Gora postane članica NATO-a. Iako je čekanje frustrirajuće, tradicionalna opozicija, SDP i Pozitivna bi mogli da ovo vrijeme iskoriste za snaženje svojih redova, unutrašnje reforme i koordinaciju politika.
Na kraju, čini se da ovim aranžmanom ne bi morao biti nezadovoljan ni Đukanović, jer bi dobio priliku da domaćoj i međunarodnoj javnosti ispriča priču o demokratskom Diznilendu u kojem je vlast jednih na državnom nivou, a vlast njihovih ljutih opozicionih neprijatelja (ali i saradnika) na nivou najvećeg i glavnog grada.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora
Tekst je originalno objavljen u rubrici ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
Institut alternativa je postao član mreže istraživačkih centara PASOS. PASOS (akronim od Policy Association for an Open Society) je mreža osnovana 2004. godina koja podržava razvoj i jača doseg i uticaj svojih 56 članica.
Cilj PASOS-a je jačanje nezavisnih istraživačkih centara (think tanks) kako bi se osiguralo da lekcije tranzicije budu shvaćene, podijeljene i primijenjene.
Četiri ključna prioritetna područja za projekte i aktivnosti mreže su demokratija i ljudska prava, dobro upravljanje i otvorena privreda, održivi razvoj i međunarodnu saradnja.
U Crnoj Gori, pored IA, članice PASOS mreže su i CEMI i CEDEM.
U ponedjeljak, 26. maja, održano je dvočasovno predavanje dr Dragana Đurićau okviru Škole javnih politika (III generacija) na temu „Koordinacija javnih politika u javnoj upravi Crne Gore“.
Sadržaj teme obuhvatio je pitanje samog koncepta koordinacije, ocjene sistema koordinacije u Vladi Crne Gore, u teorijskom smislu, uz osvrt na SIGMA-ine nalaze o stanju u ovoj oblasti, kao i analizu koordinacije na konkretna četiri primjera:
koordinacija procesa EI od 2003. godine do danas (sa podprimjerima: prevđenja acqui-ja, pripreme Upirnika, priprema za pregovore, itd.);
koordinacija donatorskih aktivnosti i IPA;
Strategija razvoja;
Reforma javne uprave.
Posebna pažnja posvećena je i karakteristikama i značaju koncepta „dobre uprave“.
Projekat Škola javnih politka je podržala Komisija za raspodijelu dijela prihoda od igara na sreću a sprovodi ga Institut alternativa u saradnji sa Centrom za monitoring i istraživanje (CeMI).
Institut alternativa, zajedno sa kolegama iz Think for Europe (TEN) mreže think tank organizacija koje aktivno istraživačkim radom učestvuju u procesu integracije zemalja Jugoistočne Evrope u EU, učestvovao je u izradi background dokumenta Uslovi koordinacije i institucionalne organizacije u procesu pristupanja i pregovora sa EU. Jovana Marović, koordinatorka istraživanja IA, radila je na izradi ovog dokumenta, koji je pripremljen za potrebe radionice mreže institucija zaduženih za evropske integracije u zemljama JIE. Radionica je održana u Bečićima od 23-25. aprila 2014. godine u okviru GIZ ORF (Open Regional FUND) projekta.
Dokument analizira različite aspekte institucionalnog ustrojstva i koordinacije procesa u zemljama JIE, sa posebnim fokusom na zemlje Zapadnog Balkana, u svim fazama evropske integracije. Posebna pažnja je posvećena i povezanosti procesa kreiranja politika i koordinacije na nacionalnom nivou sa pristupanjem EU, kao i ulozi civilnog društva i nacionalnih parlamenata u procesu pristupanja.
Koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa, Jovana Marović, učestvovala je na sastanku sa članovima radne grupe za proširenje u Savjetu Evropske unije (COELA) koji je održan u Podgorici, 26. maja 2014. godine. Na sastanku je bilo riječi o reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije, tek održanim izborima u 12 lokalnih samouprava, kao i drugim važnim pitanjima u kontekstu procesa pregovora u poglavljima 23 i 24. Jovana je detaljno predstavila izazove u borbi protiv korupcije, ali i iskustva rada u radnoj grupi za poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava. S tim u vezi, ona se osvrnula na nedostatke u koordinaciji i monitoringu pregovora, izvještavanju o ispunjenim obavezama iz Akcionog plana za ovo poglavlje i ukazala na potrebu dodatnog unaprjeđenja transparentnosti procesa.
Pored predstavnice Instituta alternativa, sastanku su prisustvovali i predstavnici Centra za monitoring i istraživanje (CEMI), Akcije za ljudska prava i Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).