Objavljeno

Zapošljavanje i napredovanje u državnim organima – godišnji monitoring izvještaj

Novi Zakon o državnim službenicima i namještenicima (ZDSIN) primjenjuje se od 1. januara 2013. godine. Na osnovu ovog akta, sposobnosti kandidata treba da budu ključni osnov zapošljavanja i napredovanja u državnim organima.

Evropska komisija ocijenila je usvajanje Zakona kao uspostavljanje temelja profesionalizacije i depolitizacije javne uprave u Crnoj Gori. Glavne novine koje donosi su: strože procedure za provjeru sposobnosti kandidata za posao u državnim organima i obaveza starješina organa da, po pravilu, za određeno radno mjesto biraju kandidata ili kandidatkinju čije su sposobnosti najbolje ocijenjene. U skladu s tim, cilj ovog monitoring izvještaja je da, pregledom prve godine primjene novog Zakona, utvrdi poštovanje ovih pravila, identifikuje izazove u njihovom spovođenju i pruži preporuke za njihovo prevazilaženje.

Izvještaj se fokusira na 54 organa državne uprave i na popunu onih radnih mjesta za koja je neophodno proći kroz utvrđene procedure usmenog i pisanog testiranja, a to su radna mjesta iz kategorije ekspertski, ekspertsko-rukovodni i izvšni kadar i namještenici. Zbog drugačijih procedura koje su predviđene za izbor i imenovanje visokorukovodećeg kadra i starješina državnih organa, kao i pripravnika, koje se uglavnom svode na sprovođenje intervjua, Institut alternativa (IA) nije se bavio detaljnijom analizom ovih slučajeva. Relevantne informacije prikupljene su kontinuiranim praćenjem internet prezentacije Uprave za kadrove (UZK) i zahtjevima za slobodan pristup informacijama, koji su poslati ovoj instituciji i organima državne uprave.

Izvještaj obuhvata period od 1. januara 2013. godine do 1. januara 2014. godine, s tim što smo, u cilju potpunijeg sagledavanja zapošljavanja i napredovanja, u izvještaj uključili i podatke o ocjenama rada u određenim organima državne uprave, koje je trebalo donijeti do 31. januara 2014. godine na osnovu kontinuiranog praćenja rada državnih službenika i namještenika u protekloj godini.

Prilikom istraživanja naišli smo i na određene metodološke teškoće, koje se u najvećoj mjeri odnose na kašnjenja u odgovorima na zahtjeve za pristup informacijama, ali i na nepouzdanost odgovora od strane organa državne uprave. Primjera radi, jedno ministarstvo dostavilo je kopiju sporazuma o preuzimanju radnika s ministarstvom koje, u odvojenom odgovoru na zahjev za pristup informacijama, tvrdi da nije sklapalo takve sporazume. Takođe, praksa odgovora na zahtjeve za pristup informacijama je neujednačena kada su u pitanju organi u sastavu ministarstava, s obzirom na to da tražene informacije nisu uvijek u posjedu ovih organa već samo ministarstava u čijem su sastavu. Međutim, to nije uvijek slučaj, što otežava prikupljanje podataka.

U prvom dijelu izvještaja predstavljen je pregled podzakonskih propisa za primjenu Zakona, koji su usvojeni do 1. januara 2014. godine, i pregled ispunjenosti institucionalnih uslova za njihovu implementaciju. Drugi dio izvještaja fokusira se na kvantitativne podatke u vezi s popunom radnih mjesta u državnoj upravi, na transparentnost ovih postupaka i konkretne izazove u njihovoj implementaciji, naročito u pogledu izbora i provjere sposobnosti kandidata, ocjenjivanja državnih službenika i namještenika i u pogledu mogućnosti zaobilaženja i kršenja novih pravila. Nakon nalaza o izazovima u primjeni novih odredaba koje se tiču zapošljavanja i napredovanja u organima državne uprave, date su preporuke za unapređenje ovih postupaka.

Objavljeno

Ka boljem regulisanju javno-privatnog partnerstva i koncesija u Crnoj Gori

Usvajanje posebnog pravnog okvira za javno-privatno partnerstvo je trend koji je prisutan u posljednjih deset godina u većini zemalja u tranziciji. Iako su ove zemlje, gotovo po pravilu, već imale usvojene zakone za oblast koncesija, ti zakoni su se pokazali nedovoljnim za uređenje JPP, dok je korišćenje drugih pravnih propisa na kraju stvorilo potrebu za unapređenjem i objedinjavanjem regulative u okviru jedinstvenog zakonskog teksta.

S obzirom na to da Crna Gora još uvijek nema definisan zakonski okvir za JPP, niti je on usaglašen sa relevantnim EU propisima za oblast koncesija, cilj ove analize je da ukaže na praksu regulisanja ovih oblasti u zemljama u tranziciji.

Objavljeno

Reagovanje: Tajno o tajnoj službi

Neprijatno smo iznenađeni da je Vlada Crne Gore mimo javnosti pripremila i na današnjoj sjednici usvojila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost.

Izrada ovog predloga zakona nije bila predviđena Programom rada Vlade za ovu godinu, a u pripremi ovog zakona nisu obavljene konsultacije sa nevladinim organizacijama. Javnosti je ostalo nepoznato koji državni organ je pripremio ovaj zakon, odnosno da li je zakon pripremilo određeno ministarstvo kako je to precizno utvrđeno Zakonom o državnoj upravi, ili je na zakonu radila Agencija za nacionalnu bezbjednost.

Prijedlog zakona je usvojen bez javne rasprave, što nije dobra praksa naročito imajući u vidu značaj ovog zakona i činjenicu da je rad bezbjednosnih službi tijesno vezan za potencijalna kršenja ljudskih prava.

Očigledno je da osim što Agencija za nacionalnu bezbjednost ima poseban status u sistemu državne uprave i priprema pravnih propisa koji uređuju njen rad ima poseban status obilježen nepotrebnom tajnošću.

Nažalost, sam tekst prijedloga zakona nije dostupan na internet stranici na kojoj su objavljeni svi drugi dokumenti sa današnje sjednice Vlade.

Iskazujemo svoje očekivanje da će Odbor za odbranu i bezbjednost učiniti napor da se ispravi propust Vlade, te u raspravu o prijedlogu ovog zakona uključiti organizacije civilnog društva, kako one koje se bave pitanjima bezbjednosti, tako i one koje se bave zaštitom ljudskih prava.

Stevo MUK
Predsjednik Upravnog odbora

Objavljeno

Održano predavanje dr Jovane Marović

U utorak, 3. juna, održano je dvočasovno predavanje dr Jovane Marović, koordinatorke istraživanja u Institutu alternativa, u okviru Škole javnih politika (III generacija) na dvije teme:

  • Uloga državnih i nedržavnih aktera u kreiranju politika na nivou EU,
  • Uloga think tank organizacija u kreiranju javnih politika.

Ona je govorila o supremaciji prava EU i podsjetila da se 80% zakonodavstva država članica usvaja u Briselu. Ukazala je na istorijat i faze razvoja zakonodavnih procedura u Uniji, od osnovnog postupka do konačnih Lisabonskih reformi. Multi-level governance – podrazumijeva više centara moći u EU i stalno pregovaranje između država članica prilikom donošenja odluka. Baveći se akterima na nivou EU posebna pažnja je posvećena analizi političkih partija u Evropskom parlamentu, civilnom društvu i građanima.

Polaznici Škole su bili posebno zainteresovani za pitanja o think tank organizacijama, imajući u vidu nedovoljno znanje o ovom tipu organizacija u Crnoj Gori. Stoga se govorilo o vrstama djelatnosti ovih organizacija, istorijatu, izazovima u djelovanju, ulozi ovih organizacija u kreiranju politika i situaciji u Crnoj Gori.

U posljednjem segmentu predavanja, polaznici Škole su imali grupni rad sa zadatkom uočavanja problema, objašnjenja konteksta, prijedloga opcija za rješenje, procjene uticaja opcija i prijedloga rješenja.

Projekat Škola javnih politika je podržala Komisija za raspodijelu dijela prihoda od igara na sreću, a sprovodi ga Institut alternativa u saradnji sa Centrom za monitoring i istraživanje (CeMI).

Povezani postovi:

Objavljeno

Podgorički aranžman

Dok se svi pitaju što misle i što namjeravaju Ranko Krivokapić i Darko Pajović, Đukanović kaže kako će se postizborna koalicija u Podgorici već lako dogovoriti i pronaći odgovarajući aranžman.

Izgleda da će taj plan, ako se ostvari, ubuduće nositi naziv “podgorički aranžman”, nešto poput “podgoričkog pristupa” u tretmanu loših kredita (nedavno predstavljenog na skupu ekonomista). E sad, ili Đukanović zna nešto što opozicioni DF i SNP i Evropsko lice Podgorice ne znaju, ili neko od ovih neće da nam kaže istinu. Pretpostavimo da nema već sklopljenih tajnih dogovora, da nema loših namjera i da je pred SDP i Pozitivnom demokratski proces donošenja odluke o izboru koalicionog partnera u Glavnom gradu.

Smatram da bi lokalna vlast koalicije Evropsko lice Podgorice, DF-a i SNP uz eventualno učešće drugih manjinskih stranaka u izvršnoj vlasti bila mjera političkih odnosa snaga u Crnoj Gori danas. Drugim riječima, smatram da je za formiranje opisane postizborne koalicije u Podgorici pravi trenutak. Za takvu odluku osim podrške većine građana Podgorice koji su na izborima podržali ove tri stranke odnosno koalicije, ovaj koalicioni dogovor imao bi i značajnu podršku civilnog društva, a znam da mu ne bi manu našli ni na velikim i značajnim međunarodnim adresama.

Eventualno insistiranje na “manjinskom” gradonačelniku koalicije SDP i Pozitivne nema mnogo opravdanja, ne samo zato što je rezultat koalicije ispod svih očekivanja, već i zato što bi insistiranje na tom modelu vrlo izvjesno značilo produženje aktuelne vlasti DPS-a u Podgorici, postizbornu agoniju, nove izbore sa velikim šansama za pobjedu DPS-a (primjer ponovljenih izbora u Nikšiću 2012. o tome jasno govori).

Nema nijednog razloga da odbornici SDP i Pozitivne Dragan Bogojević, Raško Konjević, Azra Jasavić, Damir Šehović, Luka Rakčević ne podignu ruku za “opozicionog” gradonačelnika Podgorice, kad su prije dvije godine mogli podržati Miodraga Lekića za predsjednika Crne Gore (ili makar nisu podržali kandidata DPS-a, Vujanovića).

Nema ničeg neprirodnog da Dragan, Azra, Raško, Damir i Luka sarađuju sa Aleksom, Zdenkom, Draganom, Vladimirom, Milicom, Koljom i Mitrom iz SNP-a.

Nema ničeg protiv Podgorice i protiv Crne Gore u tome da Dragan, Raško, Azra, Damir, Luka glasaju zajednički sa Miodragom, Goranom, Brankom, Zoranom, Ljiljanom, Radošem, Čelom i Omerom, Aleksandrom, Tatjanom, Slavišom, Natašom, Dragutinom, Nikolom, Borisom i Brankom iz Demokratskog fronta.

Zajedničko vršenje vlasti u Podgorici bilo bi ključni test mogućnosti da se vlast vrši i na državnom nivou. Na kraju, upravo SDP je sa drugim strankama opozicije sarađivao tokom protekle četiri godine u skupštini Glavnog grada. Sada je logično da taj svoj opozicioni status prevedu u saradnju na vlasti.

Ukoliko rukovodstvo Pozitivne ne želi da uništi stranku koja je osnovana prije manje od dvije godine, onda će ubrzo saopštiti svoj jasan stav i SDP-u i javnosti. Tako mogu pomoći i SDP-u da donese ispravnu odluku. Pozitivnu neće spasiti ni situacija (spontana ili planirana) u kojoj SDP daje podršku Migu Stijepoviću, a Pozitivna ostaje uzdržana ili glasa protiv takvog predloga. Takva situacija ih neće abolirati krivice za djelovanje opozicionog partnera. Štoviše, uništiće svaku mogućnost da se dvije partije ponovo pojave zajedno na nekim narednim izborima, što bi moglo biti kobno za političku budućnost obije partije.

Osim ukoliko rukovodstvo “Evropskog lica” ne smatra da ako ste Crnogorac, Bošnjak, Albanac, Musliman, Hrvat, ako ste za državu Crnu Goru, za članstvo u NATO, imate obavezu da budete za DPS ili makar njihov poslušni partner.

Ako DPS nije država (a nije), kako to lijepo reče ministar unutrašnjih poslova i potpredsjednik SDP-a u intervjuu prije nepunih petnaestak dana, onda tek ne bi bila tačna tvrdnja da je DPS Podgorica, odnosno da se ne može u isto vrijeme voljeti Podgorica, a ne sarađivati sa DPS-om i glasati za njihovog gradonačelnika.

Za Krivokapića i SDP je posljednji trenutak da krenu novim stazama, ne napuštajući svoje principe i vrijednosti. Zato bi u slučaju da SDP (i Pozitivna) ne podrže DPS u Podgorici, SDP vjerovatno morao da pokuša da opstane (možda i po cijenu određenih daljih kompromisa sa DPS-om) u Vladi do kraja mandata ili do članstva Crne Gore u NATO-u.

Čak i ako bi se DPS odlučio da izdejstvuje vanredne izbore, SDP (sada u aranžmanu sa Pozitivnom) ne bi trebalo da, sa svojih devet posto, brine za svoj parlamentarni status. Zna i DPS da mu novi izbori na jesen na kojima bi izašao sam protiv svih ne bi bili put sa srećnim krajem. Čak i ako bi na tim izborima apsolutno pobijedio, ta vladavina DPS-a ne bi bila dugog trajanja kao što nije bila ni ona osvojena na izborima 1996. Istorijska paralela koju SDP, tada bez parlamentarnog statusa, mora uzeti ne kao otežavajuću već kao olakšavajuću okolnost za tumačenje političkih procesa i sopstvene odluke u narednom periodu.

Podržavajući “opozicionog gradonačelnika” u Podgorici, Krivokapić će naravno moći da nastavi pružati podršku onim politikama, naročito politici priključenja NATO-u, koje SDP razlikuju od najvećeg dijela opozicije. Jednako kao što najveći dio opozicije iz DF-a i SNP-a ne mogu od SDP-a očekivati i tražiti da mijenja svoj odnos prema crnogorskom identitetu, NATO integracijama, i drugim pitanjima koja su ih ranije i danas razdvajala. Opozicija mora pristati i na ustupke u drugim gradovima.

Za vlast sa SDP-om na državnom nivou DF i SNP će izvjesno morati da sačekaju da Crna Gora postane članica NATO-a. Iako je čekanje frustrirajuće, tradicionalna opozicija, SDP i Pozitivna bi mogli da ovo vrijeme iskoriste za snaženje svojih redova, unutrašnje reforme i koordinaciju politika.

Na kraju, čini se da ovim aranžmanom ne bi morao biti nezadovoljan ni Đukanović, jer bi dobio priliku da domaćoj i međunarodnoj javnosti ispriča priču o demokratskom Diznilendu u kojem je vlast jednih na državnom nivou, a vlast njihovih ljutih opozicionih neprijatelja (ali i saradnika) na nivou najvećeg i glavnog grada.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora

Tekst je originalno objavljen u rubrici ,,Forum” dnevnog lista Vijesti

Objavljeno

Postali smo član PASOS mreže

IA u PASOSInstitut alternativa je postao član mreže istraživačkih centara PASOS. PASOS (akronim od Policy Association for an Open Society) je mreža osnovana 2004. godina koja podržava razvoj i jača doseg i uticaj svojih 56 članica.

Cilj PASOS-a je jačanje nezavisnih istraživačkih centara (think tanks) kako bi se osiguralo da lekcije tranzicije budu shvaćene, podijeljene i primijenjene.

Četiri ključna prioritetna područja za projekte i aktivnosti mreže su demokratija i ljudska prava, dobro upravljanje i otvorena privreda, održivi razvoj i međunarodnu saradnja.

U Crnoj Gori, pored IA, članice PASOS mreže su i CEMI i CEDEM.