Namjera Vlade da zbog terminoloških izmjena naziva i sitnih podešavanja djelokruga rada samostalnih organa uprave smijeni njihov kompletan rukovodni kadar nema utemeljenja u pravnom okviru i suprotna je svim standardima dobrog upravljanja.
Kozmetičke izmjene Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave ne bi trebalo da budu osnov za prestanak mandata rukovodilaca Uprave za šume, Uprave za kadrove i Uprave javnih radova, što jeste namjera Vlade.
Zaštita direktora uprava i visokog rukovodnog kadra od neprimjerenih političkih uticaja je jedan od osnovnih principa dobre uprave, koji se naročito prati u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Zbog toga je, kako smo nedavno podsjetili, fluktuacija starješina i rukovodilaca na nivou 55 odsto od njihovog ukupnog broja tokom prvih šest mjeseci prethodne Vlade posebno notirana od strane Evropske komisije, kao pokazatelj neprimjerene politizacije. Aktuelna Vlada je otpočela mandat ponavljanjem starih obrazaca, koristeći profesionalne pozicije koje svi plaćamo, kao udio u raspodjeli političkog plijena.
Naročito zabrinjava činjenica da je predsjednik Vlade na jučerašnjoj sjednici tvrdio da postoje opstrukcije u pojedinim upravama, koje se neće tolerisati, istovremeno pojašnjavajući da neće da govori o „imenima i prezimenima“. On je takođe pozvao da se zakonom o Vladi propiše da se u svakom momentu može smijeniti direktor uprave koji ne radi svoj posao.
Podsjećamo predsjednika Vlade da je Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, koji obuhvata direktore uprava i visoki rukovodni kadar, propisano da su odbijanje izvršavanja naloga ili radnog zadatka, zloupotreba položaja ili prekoračenje ovlašćenja u službi, svako propuštanje ili radnja koja onemogućava građanina ili pravno lice u ostvarivanju prava koja im po zakonu pripadaju, neopravdano izostajanje sa posla tri radna dana uzastopno i sl. teže povrede službene dužnosti. Resorni ministri imaju pravo da pokrenu disciplinske postupke protiv onih starješina za koje se sumnja da su izvršili ove i druge propisane povrede službene dužnosti. Dodatno, starješine i visoki rukovodni kadar, čiji rad bi trebalo da se ocjenjuje dva puta godišnje, ostaju bez posla ako dobiju dva puta uzastopno ocjenu „ne zadovoljava“.
Ovi mehanizmi u zakonskom okviru postoje upravo da bi se rukovodioci, koji su po slovu zakona službenici a ne politički postavljene ličnosti, zaštitili od arbitrarnih smjena i maglovitih nagađanja o navodnim opstrukcijama. Primjena ovih mehanizama se prati u okviru redovnih monitoring izvještaja o stanju principa javne uprave u zemljama proširenja, a zapošljavanje rukovodilaca zasnovano na zaslugama je i posebno važno mjerilo u okviru Poglavlja 23.
Utvrđivanje pojedinačne profesionalne odgovornosti kroz redovnu procjenu učinka je neophodno, dakle, upravo kroz konkretna imena i prezimena. U uslovima u kojima procjenu učinka mijenjaju nepoznavanje pravnog okvira i relativizacija principa dobre uprave, možemo govoriti o novim-starim praksama politizacije i korišćenja reorganizacija radi smjene nepodobnog kadra. Ove prakse opisali smo u publikaciji „Crnogorska uprava: Organigram haosa“, kada smo ukazali da umjesto da služe kao mehanizam za strateško prilagođavanje uprave novim poslovima i ulogama organa, česte reorganizacije služe, između ostalog, i kao potencijalna alatka za politizaciju uprave i degradaciju funkcionera i službenika.
Milena Muk
Institut alternativa
