Vlada Crne Gore je u značajanom prouzrokovala probleme sa kojima se RTCG suočava u proteklom periodu kroz sebi dostupne institucionalne mehanizme demonstrirajući na taj način da primarno štiti partijski, odnosno preciznije interes vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) a ne javni interes.
Naime, Vlada mjesecima blokira potpisivanje Ugovora Vlade i RTCG o pružanju javnih radiodifuznih usluga 2018-2020, a što je obaveza koja je nastala posljednjim izmjenama Zakona o javnim radio difuznim servisima RTCG. To prate pokušaji Vlade da kroz taj ugovor uključi i obaveze koje se sličnim ugovorima ne nameću nijednom javnom servisu u demokratskim zemljama, a kojima bi Vlada i i formalno poništila nezavisnost javnog servisa preuzimajući nadležnosti Savjeta RTCG.
Takođe, Vlada odbija da usvoji kolektivni ugovor RTCG. Na taj ugovor, koji je rukovodstvo RTCG dostavilo Vladi na odobrenje prije četiri mjeseca, Ministarstvo finansija dalo je pozitivno mišljenje ali Ministarstvo kulture ne želi da Vladi predloži potpisivanje jer se navodno čeka donošenje novog Zakona o radu, a za koji još niko i ne zna kad će biti usvojen u Skupštini Crne Gore. Ovo obrazloženje je nepoznato u praksama uređenih demokratskih država, jer ono vodi potpunoj pravnoj nesigurnosti a samim tim podriva i temelje vladavine prava.
Kroz blokadu ova dva ugovora Vlada vrši politički pritisak na RTCG nezadovoljna time što javni servis nije partijski medij i što je napravio prve, male korake u pravcu transformacije u istinski javni servis u službi svih građana i građanki.
Dodatno, njen nadležni funkcioner, generalni direktor Direktorata za medije, Željko Rutović, kroz svoje javne nastupe na medijima bliskim vlastima u cjelosti ogoljava akciju Vlade protiv postojećeg rukovodstva RTCG. Inače, Rutović nije imao reakcija na brojne primjere neprofesinalnih i nezakonitih izvještavanja medija koji mu sada služe kao megafon protiv RTCG, niti primjedbi na rad RTCG kad je istim rukovodila njegova rođena sestra a kad je RTCG bilježio daleko veći broj pritužbi na izvještavanje i daleko manje povjerenje građana i građanki Crne Gore.
Konačno, vrijedi se osvrnuti i na argumentaciju visokih vladinih zvaničnika koju oni iznose u komunikacijama sa predstavnicima najuticajnih institucija i država članica EU i NATO. Oni tvde da javni servis ne odražava većinske stavove u Crnoj Gori čime najbolje oslikavaju u kojoj mjeri vlasti ne razumiju koncept slobode medija i javnih servisa. Rukovodstvo javnog servisa se ne bira na izborima i to sa razlogom – jer izvještavanje javnog servisa po svojoj misiji i zakonu treba da odražava pluralizam mišljenja a ne vladajući partijski stav.
Jalova je i stategija Vlade da u najgledanije emisije dijaloškog tipa na RTCG ne šalje svoje najviše predstavnike. Time premijer i članovi Vlade koji poštuju takav partijski stav pokazuju da im je partija iznad obaveze prema javnosti da izvjeste o svom radu i da argumente ukrštaju sa neistomišljenicima.
Na ovakvu strategiju logično se nastavlja i skorašnji poziv Agenciji za spriječavanje korupcije (ASK) da preispita svoje već davno donešene odluke na bazi anonimnih prijava protiv članova Savjeta RTCG. Vlada na ovaj način vrši neprimjereni pokušaj uticaja, sada na ASK, kao zakonom definisanu nezavisnu instituciju. Moguće je i da je cilj ovog navodnog apela zabrinutost da ASK sada zaštiti preostale članove Savjeta RTCG protiv koji su, takođe, bili pokrenuti prekršajni postupci a koji sada većinski daju podršku stavovima vlasti.
Stoga, pozivamo Vladu da odblokira ugovore sa RTCG i da njeni najviši članovi u skladu sa obavezama koje imaju prema javnosti izlože svoj rad i kritici te javnosti kroz gostovanja na RTCG umjesto da slijedeći partijski stav nastave nanositi štetu javnom interesu.
Ana Novaković, izvršna direktorka, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Stevo Muk, predsjednik UO, Institut alternativa (IA)
Zlatko Vujović, predsjednik UO, Centar za monitoring i istraživanja (CEMI)
