Povodom odluke Ustavnog suda kojom je taj sud ukinuo kao neustavnu svoju prethodnu odluku o izboru sudije Desanke Lopičić na funkciju “predsjedavajućeg sudije”, nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građanske slobode (CEGAS), Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF), Institut alternativa (IA), Institut za vladavinu prava (IVP) i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) smatraju da sudije Desanka Lopičić, Hamdija Šarkinović, Dragoljub Drašković i Mevlida Muratović, koji su u januaru izglasali neustavnu odluku i 10 mjeseci istrajavali na njoj, treba da podnesu ostavke i da više ne treba da obavljaju ni jednu javnu funkciju. Smatramo da je neprimjereno da oni nakon 10 mjeseci neustavnog djelovanja i dalje budu u mogućnosti da odlučuju je li nešto u skladu s Ustavom i zakonom ili ne.
I dalje ostaje sumnja da je cilj izmišljanja funkcije “predsjedavajućeg sudije” zapravo bio da se baš sudija Desanka Lopičić, naklonjena vladajućoj političkoj partiji DPS, zadrži na toj funkciji u izbornoj godini, iako je i to što je prethodno obavljala funkciju predsjednice tog suda spriječavalo da se nađe na tom položaju. Gospođa Lopičić je, inače, izabrana za sudiju Ustavnog suda na predlog predsjednika države, Filipa Vujanovića, kandidata Demokratske partije socijalista.
Ovakva ocjena se ogleda u činjenici da je većina od četvoro pomenutih sudija mjesecima onemogućavala da se izbor predsjednika suda i postavi na dnevni red, kao i da se Ustavni sud držao pasivno i nijemo posmatrao kako je odlazeća Vlada usvajala i sprovodila sporne i sa ustavnog aspekta problematične odluke koje su se odnosile na epidemiloške mjere u borbi protiv korona virusa i izborni proces, a koje su prouzrokovale diskriminaciju, povredu jednakosti i ograničavanje ljudskih prava i sloboda. Ustavni sud je u kontinuitetu opterećen političkim uticajem, i kao takav ne može proizvesti potrebni integritet te visoke institucije koja treba da stane na branik zaštite ljudskih prava i vladavine prava.
Podsjećamo, naših šest nevladinih organizacija su još 5. februara uputile pismo sa detaljnom argumentacijom u kome smo apelovali na sve sudije Ustavnog suda da spornu odluku o izboru predsjedavajućeg sudije odmah stave van snage, iz istih razloga zbog kojih je to na kraju učinjeno deset mjeseci kasnije. Ustavni sud na naše pismo nije odgovorio niti je do nedavno mijenjao stav, uprkos kritikama Evropske komisije u “non-paper”-u u junu i konačno u izvještaju o Crnoj Gori objavljenom 6. oktobra.
Sumnja u nepristrasnost i nezavisnost Ustavnog suda ne može nikome da koristi, posebno ne državi čije pristupanje EU direktno zavisi od povjerenja u rad njenih institucija.
