U naporima da potpuno istjeramo na čistac brojne kontroverze o radu Komisije za stambena pitanja, kontinuirano se otvaraju nova i nova pitanja i otkrivaju nova kršenja zakona.
Tako, između ostalog, Komisija, koja je samostalan organ vlasti koji je obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama, godinama krši ovaj zakon a da pri tome niko do sada nije prekršajno odgovarao a morao je, u skladu sa zakonom.
Naime, Zakonom o SPI je propisano da će se novčanom kaznom od 200 eura do 20.000 eura kazniti odgovorno lice i fizičko lica ako: “ne sačini, ne objavi ili redovno, a najmanje jednom godišnje, ne ažurira vodič za pristup informacijama” ili “na svojoj internet stranici ne objavi informacije koje je dužan da objavi (član 12 stav 1)”.
Ovaj organ vlasti i pored eksplicitne zakonske obaveze nema internet stranicu, nema vodič za pristup informacijama, ne objavljuje proaktivno informacije na koje ga je zakon obavezao. Ovaj organ nije objavio svoju adresu i email adresu za podnošenje zahtjeva, kontakt telefon, podatke o odgovornim licima, itd. Ovaj organ je bio dužan, u skladu sa zakonom, da odredi lice zaduženo za rješavanje po zahtjevima za pristup informacijama kao i lice koje će ga zamijenjivati u slučaju njegovog odsustva.
Razlog za ignorisanje zakonskih obaveza ovog organa definitivno nije u tome da ovaj organ nije svjestan da je obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Naime, kako nigdje ne možemo naći kontakt ovog organa, zahtjeve im šaljemo putem posrednika, npr. šaljemo Generalnom sekretarijatu ili Kabinetu predsjednika Vlade, koji imaju zakonsku obavezu da proslijede naš zahtjev Komisiji, kao nadležnom organu za dalji postupak. Tako Komisija prima naše zahtjeve koje uporno ignoriše, a drugi Vladini organi uporno Komisiju podsjećaju da je obveznih zakona.
Da cijela situacije bude još gora, i Ministarstvo javne uprave I Agencija za slobodan pristup informacijama koje su nadležne za oblast slobodnog pristupa, su potpuno svjesne da ovaj organ krši niz zakonskih obaveza. Agencija, koja ima zakonsku obavezu da komunicira sa ovim organom i postupa po žalbama protiv ovog organa, takođe nema kontakt ovog organa nego komunicira, po sopstvenom priznanju, preko Generalnog sekretarijata. A Ministarstvo javne uprave koje je sačinilo registar obveznika Zakona o SPI uredno je navelo ovaj organ kao obveznika, bez ikakvih kontakt podataka organa.
Konačno, predmet našeg poslednjeg zahtjeva za slobodan pristup informacijama Komisije tiče se zakonske obaveze ovog organa da deklasifikuje podatke, odnosno kad već uporno određuje oznake tajnosti svojim dokumentima, onda mora i da uspostavi Komisiju koja će te oznake da preispituje i da ih po isteku roka koje je određen zakonom i ukloni. Od jula mjeseca, Komisija za stambena pitanja ne odgovara na naš zahtjev, po tom pitanju, ali takođe ne odgovara ni na jedan od naših ranijih zahtjeva.
Zakon o slobodnom pristupu postoji od 2005, dok Komisija za stambena pitanja postoji najmanje od 2007, što se vidi po Vladinoj Odluci koja je usvojena 2007. godine. (Odluka o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera (“Službeni list RCG”, broj 47/07 i “Službeni list CG”, broj 37/09). To znači da Komisija najmanje dvanaest godina krši svoje zakonske obaveze i krši ustavno pravo građana da dobiju pristup informacijama u posjedu ovog organa vlasti.
