U svjetlu medijskih navoda da je u MUP-u riješen status zaposlenih na određeno vrijeme, time što im je omogućeno da se prijave na interne oglase, Institut alternativa upozorava da ovakva praksa može biti diskriminatorna.
Time bivaju diskriminisani mnogi službenici u drugim državnim organima, koji su godinama radili na određeno vrijeme, a kojima nije omogućeno da riješe svoj status na način na koji je to dozvoljeno njihovim kolegama iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
Naime, prema Informaciji Vlade iz 2013. godine i medijskim navodima, za 262 službenika koji su bili zaposleni na određeno vrijeme u MUP-u, omogućeno je dobijanje stalnog zaposlenja prijavom na interni oglas.
IA je 2013. godine ukazao na propust da se radno-pravni status službenika zaposlenih na određeno vrijeme u državnoj upravi na adekvatan način riješi prije početka primjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima u januaru iste godine. Time je sigurnost njihovih radnih mjesta znatno ugrožena, naročito ako se ima u vidu da su nadležne institucije zauzele stav da za zaposlene u državnoj upravi nije dozvoljena automatska transformacija radnog odnosa na određeno u radni odnos na neodređeno vrijeme.
Međutim, ukoliko su navodi o zapošljavanju u MUP-u na osnovu internog oglasa tačni, to predstavlja očigledan primjer nastojanja da se doskoči Zakonima i nadležnim institucijama, bez pokušaja da se amandmanskim djelovanjem pronađe sistemsko rješenje koje bi se jednako primjenjivalo na sve.
U Monitoring izvještaju o zapošljavanju i napredovanju u državnim organima u 2014. godine, takođe smo upozorili na mogućnost da se kandidati koji su ranije bili zaposleni na određeno vrijeme nezakonito favorizuju prilikom popune radnih mjesta.
Na drugoj strani, nameće se i pitanje zaštite prava ovih službenika. Prema nalazima IA, određeni službenici su na određeno vrijeme radili i duže od 15 godina, ali nisu dobili mogućnost da dobiju trajno zaposlenje, već, kada je za njihovu poziciju raspisan oglas, praktično su “ostali bez posla”.
Ovim putem apelujemo na nadležne institucije, prvenstveno na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, da ispita navode o rješavanju statusa zaposlenih na određeno vrijeme u državnoj upravi s aspekta zaštite protiv diskriminacije. Podsjećamo, Zakon o zabrani diskriminacije diskriminaciju definiše kao svako neopravdano, pravno ili faktičko, neposredno ili posredno pravljenje razlike ili nejednako postupanje prema grupi lica u odnosu na druga lica.
Milena MILOŠEVIĆ
Istraživačica javnih politika
