Vlada Crne Gore je krajem juna usvojila Nacrt Agende reforme javne uprave u Crnoj Gori za period 2010-2014 “Aurum”, stavila ga na javnu raspravu i očekuje da do kraja septembra usvoji konačan tekst Strategije zajedno sa Akcionim planom za njeno sprovođenje. Ovi dokumenti bi trebali da obezbijede nastavak procesa započetog usvajanjem Strategije upravne reforme 2002-2009.
Dobro je što je proces izrade nove Strategije intenziviran od početka godine i što su u process uključene i relevantne međunarodne organizacije i institucije, te posebno što je javna rasprava pružila mogućnost da se uključe I relevantni domaći akteri. Od značaja je namjera predstavljena u Nacrtu da se u skladu sa novim Ustavom Crne Gore koji je propisao da Skupština Crne Gore “uređuje sistem državne uprave” usvoje zakoni o ministarstvima i drugim organima uprave, javnim službama i javnim agencijama. Dalje, reforme predviđene u oblasti inspekcijskog nadzora predstavljaju jedno od najjasnijih mjesta u Nacrtu. Problemi su jasno definisani, a mjere su odgovarajuće i konkretne. Posebno treba ukazati na pozitivnu namjeru da se “formira jedan organ za inspekcijske poslove”. Na potrebu razmatranja ove opcije smo ukazivali i ranije u analizama Instituta Alternativa.
Iako Nacrt Strategije predstavlja solidnu osnovu za dalji rad, očigledno je da autori Nacrta nisu raspolagali ozbiljnim analizama rezultata primjene ranije Strategije. Ta činjenica nije rezultat njihovog propusta, već prije rezultat opšteg stanja same javne uprave i njenih slabih analitičkih kapaciteta. Državni organi u pripremi analiza i informacija predstavljaju gotovo isključivo pozitivne strane procesa i njegove proizvode, a ne govore o problemima, neuspjesima, njihovim uzrocima i posljedicama. Iako je participacija i orijentisanost javne uprave prema građanima i pravnim licima korisnicima usluga i ranije promovisana kao princip, iz pristupa u pripremi analiza vidljivo je da nije korištena mogućnost da se informacije, misljenja i stavovi dobiju od samih korisnika. Primjera radi, sadržajnost i vrste informacija predstavljenih u Analizi ostvarivanja reforme državne uprave (2007) i Informaciji o sprovođenju reforme državne uprave (2009) su takve da ne mogu biti dobra osnova za rad na novoj Strategiji. U ovim dokumentima nema jasnih i preciznih podataka o ostvarenim, djelimično ostvarenim i neostvarenim mjerama iz ranije Strategije i akcionog plana, niti o ostvarenju ciljeva i podciljeva ranije Strategije.
Tako, iako je kao prvi od osam ključnih ciljeva upravne reforme definisan “znatan prenos nadležnosti na niže sistemske nivoe, čime se postiže veći stepen fleksibilnosti cjelokupnog upravnog sistema”, Nacrt nije dao ni načelne odgovore na pitanja sadržaja i dinamike ove reforme. Strategija u ovom dijelu zahtjeva jasnija određenja.
Između ostalog, Nacrt kao jedan od važnih poslova predviđa racionalizaciju broja zaposlenih u javnoj upravi, ali nije u dovoljnoj mjeri objasnio principe na kojima će počivati ovaj zahtjevan posao, kao ni odgovornost za sprovođenje ovog procesa. U situaciji kada ne postoje jasni kriterijumi za prijem i napredovanje državnih službenika, upitno je da li i u kojoj mjeri proces smanjenja broja zaposlenih može biti zasnovan na objektivnim kriterijumima i potrebama.
U Nacrtu se navodi potreba “daljeg razvoja sistema disciplinske odgovornosti”. Objašnjava se da “efikasna javna uprava podrazumijeva veću individualnu odgovornost službenika i namještenika u ostvarivanju postavljenih ciljeva”, kao i da je cilj “odgovornost javne uprave drugim upravnim, zakonodavnim ili sudskim organima, koja je usmjerena na obezbjeđivanje poštovanja vladavine prava”. Međutim, konkretni problemi u ovoj oblasti nisu identifikovani, niti su precizirane strateške smjernice za njihovo rješavanje.
Ako Vlada hoće da Strategija reforme javne uprave bude primjenljiva i funkcionalna, onda se ključni problemi u dosadašnjem funkcionisanju javne uprave moraju jasnije identifikovati, a strateški ciljevi i podciljevi precizno definisati. Isključivo na osnovu takve Strategije, moguće je pripremiti kvalitetan Akcioni plan koji će sadržati precizne mjere, rokove i odgovornosti. Međusobne odnose (hijerarhija, koherentnost, koordinacija i nadgledanje) ove Strategije i drugih vladinih strateških dokumenata koji se bave pitanjima od značaja za javnu upravu,treba razriješiti u okviru ove Strategije. Takođe, važno je da Strategija u punoj mjeri uvažava i pravilno predviđa potrebe javne uprave u procesu evropskih integracija, pa je zato važna kompatibilnost ove Strategije i Nacionalnog plana za integracije Crne Gore u EU (NPI). Od značaja za uspjeh Strategije je da podjela poslova političke koordinacije, operativnih aktivnosti i savjetodavne uloge bude funkcionalna i da u vezi sa takvom podjelom uloga postoji puni konsenzus u Vladi. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Vlada treba da utvrdi iznos javnih sredstava koja će opredijeliti za sprovođenje Strategije i tako dodatno potvrdi posvećenost ovom procesu. Dinamika reforme ne smije zavisiti od uspjeha prikupljanja sredstava iz inostranih izvora.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora
