Partije obećavaju meritokratiju, ali samo deklarativno. Šta treba da se promijeni u pravnom okviru i u praksi kako bi zapošljavanje u javnom sektoru bilo konkurentnije, u prvoj epizodi objašnjava Milena Muk.
Da se nije napravio pomak od promjene vlasti 2020. godine kada je u pitanju zapošljavanje u javnoj upravi pokazuje i najproblematičniji dio javnog sektora – javna preduzeća, u vezi kojih i dalje ne postoji sistemski zakon o privrednim društvima koji bi regulisao tu oblast.
Ipak, kako navodi gošća prve epizode podcasta (Re)Forma koji sprovodimo uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, istraživačica javnih politika Milena Muk, ni kada govorimo o državnoj upravi, situacija nije mnogo bolja.
Iz tog razloga, Institut alternativa uputio je Poziv na poštovanje obećanja o raskidu sa partitokratijom, u kojem su predstavljene jasne smjernice i vremenski rokovi za ispunjenje onoga što je, do sada, bilo samo deklarativno zagovaranje parlamentarnih partija u okviru predizbornih kampanja.
U Pozivu, koji je adresiran na poslanike i poslanice 28. saziva Skupštine, kabinete predsjednika i premijera Crne Gore, IA navodi preporučene zakonodavne aktivnosti, kao što su, između ostalog, propisivanje obaveze izbora najbolje rangiranog kandidata/kinje, uspostavljanje pravila javnog oglašavanja u svim segmentima javnog sektora, ali i propisivanje trajanja javnog oglasa od minimum 15 dana, nezavisno od toga o kom segmentu javnog sektora je riječ.
Jasne preporuke, kako i do kada ih treba implementirati, biće predmet praćenja Instituta alternativa, o čijem statusu realizacije će povratno obavještavati javnost.
“Problemi su višestruki i u javnosti se često pojednostavljuju”, poručila je Muk, dodajući da postoje i povezani problemi loše kontrole – naročito inspekcijskog nadzora u dijelu koji se odnosi na propise o državnim službenicima i namještenicima.
Upitana da li se pomenuti problemi rješavaju boljim zakonom, Muk, koja je i članica Radne grupe koja radi na izradi novog Zakona o državnim službenicima i namještenicima, navodi da se na sastancima tog tijela najviše govori o vraćanju “starih kriterijuma”, koji su smanjeni izmjenama Zakona iz 2021. godine, dok se u magli pominju neke naprednije izmjene zakona koje ona zagovara.
Ona ukazuje na naročito problematičnu namjeru da se zadrži diskreciono pravo da se ne izaberu kandidati/-kinje koji su najbolje rangirani na prethodnom testiranju. Drugim riječima, uvodi se norma da se prvorangirani kandidati/-kinje zapošljavaju „po pravilo“, ali ne „nužno“ ili uvijek, naglašava Muk, čime se otvara prostor za izuzetke kakve smo imali do sada, koji nisu garancija meritokratije.
Institucije rade sve da smanje konkurentnost u javnom sektoru
Kao jasan indikator da je riječ o namještenom konkursu, Muk navodi i to da će institucije najčešće učiniti sve da odvrate kandidata/kinju da se prijave na sami konkurs, te da se aktivno radi na smanjenju konkurentnosti u javnom sektoru.
“Često se traži ta jedna fusnota u nekom pravilniku koja bi rekla da recimo nemate baš adekvatno ljekarsko uvjerenje ili laboratorijske nalaze, a kad zagrebete u pravilnike onda shvatite da je to bila njihova dužnost da ukažu koja su uvjerenja validna i potrebna”, ističe Muk.
Transparentnost samog procesa sprovođenja konkursa je problematična, s obzirom na to da su javnosti najčešće nedostupne informacije šta su kandidati odgovarali na pitanja, te kakva su pitanja postavljana.
“Često ukazujemo na to da se zapošljavanje po partijskoj, familijarnoj ili kumovskoj liniji ne dešava baš tako što neko donese partijsku knjižicu ili pokaže svoj rodoslov ministru ili ministarki, već se dešavaju najčešće u zakonskim okvirima, koji su toliko krhki, labavi i podležni zloupotrebama da je zapravo nekonkurentno zapošljavanje ozakonjeno“, poručila je Muk.
Pravda (ne)dostižna, čak i kad se presudi u korist oštećenih građana i građanki
Muk navodi da i u procesu zaštite prava građana i građanki koji smatraju da su oštećeni prilikom sporovođenja konkursa za posao u javnom sektoru postoji neujednačenost i diskriminacija.
“Okvirno ćemo reći da se propisi o državnim službenicima i namještenicima, uključujući i lokalni nivo, primjenjuju na oko četvrtinu javnog sektora. To znači da većina ostalih ustanova i preduzeća primjenjuje opšte propise o radu. Prosječna dužina trajanja upravnih sporova se drastično povećala, ona sada traje više od 500 i nešto dana, dakle praktično godinu i po, što nije efikasno čak i kada Upravni sud presudi u korist onih koji su pokrenuli upravne sporove”, navodi Muk.
Dodatan problem je i što Upravni sud najčešće ne donosi takozvane meritorne odluke, odnosno ne rješava sporove u konačnom, već ih vraća na ponovno odlučivanje.
“To su ping-pong situacije, gdje prvostepeni organi zapravo samo bolje uče kako da ozakone prvobitnu lošu praksu”, zaključuje Muk.
Prvu epizodu IA podcasta Re(Forma) možete pogledati u prilogu.
Ovaj podkast je nastao u okviru projekta Snaženjem zahtjeva građana i građanki do meritokratije, koji Institut alternativa sprovodi uz podršku Britanske ambasade u Podgorici. Sadržaj podkasta isključiva je odgovornost Instituta alternativa i nužno ne odražava stavove donatora.
