Narušen je integritet policije u Crnoj Gori. Problem nije samo primanje mita i zloupotreba službene dužnosti, već i prekomjerna upotrebe sile, pasivnost u postupanju, iznuđivanje iskaza i političko djelovanje. Korupcija je druga najčešća asocijacija crnogorskih građana kada pomisle na policiju, odmah iza “sigurnost, bezbjednost, zaštita građana”, a samo 12 procenata građana vjeruje da korupcija nije rasprostranjena u policiji Crne Gore. Iz nabrojanih razloga integritet policije mora postati jedno od prioritetnih oblasti u daljem strateškom razvoju ove službe.
Postoji složen sistem unutrašnjeg i spoljnjeg nadzora policije koji karakteriše: nedovoljna saradnja i razmjena informacija između nadzornih tijela; nedovoljan uticaj njihovih kontrola, zaključaka i preporuka; te dilema kod građana kome prijaviti zloupotrebu, korupciju ili prekoračenje u primjeni ovlašćenja policije usljed prevelikog broja aktera. Iako su neki pomaci napravljeni, nadzorna tijela još uvijek nisu postigla potrebnu efikasnost u primjeni svojih ovlašćenja.
Reforma crnogorske policije započinje neposredno prije referenduma o nezavisnosti, usvajanjem novog Zakona o policiji, u oktobru 2005. godine. Uprava policije je Zakonom o unutrašnjim poslovima iz 2012. godine vraćena pod okrilje MUP-a. To je za posljedicu imalo smanjen stepen samostalnosti policije u upravljanju i odlučivanju u brojnim oblastima, od ljudskih resursa i finansija do transparentnosti.
U ovom izvještaju predstavili smo rezultate istraživanja s namjerom da damo doprinos unapređenju funkcionisanja policije, kao i povećanju povjerenja građana u njen rad, koje je na nezavidnom nivou, kao i u ostalim balkanskim zemljama.
Izvještaj je podijeljen u šest tematskih cjelina, od kojih se prve tri odnose na pitanja transparentnosti, depolitizacije i upravljanja ljudskim resursima. U naredna tri poglavlja bavimo se upravljanjem finansijama i javim nabavkama, represivnim mjerama za utvrđivanje odgovornosti službenika i analiziramo rad i rezultate svih aktera zaduženih za unutrašnju i spoljnu kontrolu rada policije. Nakon svakog poglavlja date su preporuke za unapređenje stanja u toj oblasti.
Istraživanjem se došlo do šest glavnih zaključaka:
(i) Iako su napravljeni važni koraci u upravljanju ljudskim resusrima, kao što je pooštravanje kriterijuma za imenovanje rukovodilaca u policiji, ključni problemi su: nedostatak strateškog pristupa u politici racionalizacije broja policijskih službenika, diskreciono odlučivanje starješine organa u zapošljavanju i napredovanju, površno ocjenjivanje, te slaba veza između izvještavanja o radu, ocjenjivanja i napredovanja.
(ii) Uprkos tome što je policijskim službenicima zakonom zabranjeno političko djelovanje, članstvo u političkim partijama i prisustvo na političkim skupovima, ove prakse nisu suzbijene, a građani policiju ocjenjuju kao veoma politizovan državni organ. Politizaciji takođe doprinosi netransparentnost odlučivanja o razrješenju rukovodilaca, nepostojanje prakse javnih obrazloženja o razlozima razrješenja, te manjkav zakonski okvir za uređenje ovih procedura.
(iii) Institucionalni okvir za nadzor nad policijom razvijen je i skoro u cjelini zaokružen, u smislu postojanja zakonskih mogućnosti za efikasan nadzor, ali postoji veliki prostor za iniciranje većeg broja kontrola od strane svih nadzornih tijela i unapređenje sprovođenja preventivnih i represivnih mjera za poboljšanje integriteta policijskih službenika.
(iv) Državno tužilaštvo je od 2013. godine do 1. oktobra 2015. godine u radu imalo 62 predmeta protiv policijskih službenika, od kojih je svega 19 rezultiralo podizanjem optužnog akta. Nema rezultata u procesuiranju korupcije na visokom nivou u policiji. Sudovi su u istom periodu imali 47 predmeta protiv policijskih službenika (ne uključujući predmete iz oblasti korupcije), od kojih su samo tri sankcionisana zatvorskom kaznom, od ukupno 16 donesenih pravnosnažnih odluka.
(v) Unutrašnja kontrola napravila je značajan iskorak kada su u pitanju samoinicijativne kontrole, kojih je u 2014. godini bilo 76, sa 26 konstatovanih nepravilnosti i ukupno šest slučajeva dostavljenih Državnom tužilaštvu. Međutim, od ukupno 500 imovinskih kartona, u dosadašnjem radu je kontrolisala 140 i konstatovala nepravilnosti u dva predmeta. Od 154 žalbe građana rukovodiocima organizacionih jedinica, u 2014. godini, samo dvije su bile osnovane. Rukovodioci su u istoj godini pokrenuli disciplinski postupak zbog težih povreda službene dužnosti protiv 87 službenika i izrekli 55 disciplinskih mjera u vidu novčanih kazni. Organizacione jedinice policije su za godinu dana pokrenule i pet krivičnih prijava protiv sedam službenika, te prekršajni postupak protiv pet službenika. Za posljednjih godinu i četiri mjeseca, najmanje 55 puta je prekršen Kodeks policijske etike, konstatuje Etički odbor.
(vi) U prosjeku, 3% godišnjih predmeta Zaštitnika ljudskih prava i sloboda odnosi se na policijske službenike. Procedura za izbor Ombudsmana ne omogućava izbor najboljeg kandidata. Iako je parlamentarni nadzor nad policijom uspostavljen, nije učestala primjena kontrolnih mehanizama, dok je uticaj zaključaka i preporuka radnih tijela Skupštine nedovoljan. Ministarstvo unutrašnjih poslova unaprijedilo je primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali se nedovoljan broj akata koji se tiču policije otvara za javnu raspravu i učešće građana.
