Usvajanje Nacrta zakona o slobodnom pristupu informacijama u datom obliku, vratilo bi nas 15 godina unazad. Već se ionako godinama krećemo u tom smjeru, suočavajući se sa ćutanjem administracije, višegodišnjim postupcima pred Agencijom za slobodan pristup informacijama i prosječnim trajanjem postupaka pred Upravnim sudom dužim od 13 mjeseci.
To je na konferenciji ”Povratak osnovama: Informisani građani – aktivno društvo!” poručio Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa(IA).
Muk smatra i da Vlada i Ministarstvo javne uprave uporno negiraju direktnu vezu između transparentnosti i odgovornosti. ”Međutim, otvorenost nije sama sebi cilj, već preduslov za praćenje odgovornosti rada uprave”, poručio je Muk.
Službenica za politička pitanja u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori, Akvile Normantiene, kazala je da slobodan pristup informacijama predstavlja važnu stavku u kontekstu Crne Gore kada su u pitanju pristupni pregovori sa Evropskom unijom.
„Određene odredbe koju su sada u nacrtu ovog zakona, poput koncepta zloupotrebe prava, moraju biti pažljivo provjerene u crnogorskom kontekstu“, kazale je Normantiene i dodala da postoje druga pravna rješenja koja mogu spriječiti zloupotrebu prava na pristup informacijama.
Helen Darbishire, Izvršna direktorica organizacije Access Info Europe izrazila je zabrinutost zbog načina na koji je definisana zloupotreba prava na slobodan pristup informacijama.
„Mi vam preporučujemo da ne nastavljate sa trenutnim predlogom zakona, mislim da je previše široko definisan u nekim djelovima i može da vam se obije o glavu“ istakla je Darbishire.
Saglasan u ocjeni da predložena odredba o zloupotrebi prava otvara mogućnost za diskreciono odlučivanje, SIGMA ekspert za javnu upravu, Dejan Milenković, dodao je da kao sporan vidi i član koji se odnosi na relativne izuzetke – ”iz drugih razloga propisanih zakonom”.
”To je nešto što apsolutno ne bi trebalo da stoji u nacrtu jer se na taj način neograničeno otvara krug za moguće potencijalne izuzetke za ostvarivanje prava na pristup informaciji”, naglasio je Milenković.
Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Dina Bajramspahić, je kao glavni prigovor navela to što tokom javne rasprave i brojnih prezentacija nacrta zakona nisu dati argumenti koji su doveli do ovakvih rješenja.
”Ako ovakav zakon stupi na snagu, imaćemo cijele oblasti potpuno isključene iz zakona, ali mi nismo čuli zbog čega. Ne znamo šta je to navelo Vladu da ovako relaksira institucije, kao što su, recimo, policija i Agencija za nacionalnu bezbjednosti, od primjene zakona”, istakla je Bajramspahić.
Kao spornu, Bajramspahić navodi i odredbu koja se tiče sužavanja definicije informacije, što znači da organi uvode mogućnosti odbijanja pristupa informaciji koju imaju, tvrdeći da ta informacija nije od javnog značaja ili da nije vezana za rad, organizaciju i nadležnost organa.
Danijela Nedeljković Vukčević, generalna direktorica Direktorata za državnu upravu u Ministarstvu javne uprave (MJU), rekla je da je do predloženih izmjena dovela „nekonzistentnost normi, postojanje kontradiktornih određenja u jednom članu u odnosu na drugi, kratki rokovi za odlučivanje i veliki broj žalbi koje su trenutno u opticaju“.
„Svi prepoznaju bojazan od uvođenja instituta zloupotrebe prava u pravni sistem Crne Gore iz raznih okolnosti. Ono što je bitno je da smo mi probleme prepoznali, potrebno je utvrditi mjeru i predložiti ona rješenja koja su najbolja”, dodala je Nedeljković Vukčević.
Juanjo Cordero, međunarodni ekspert za pristup informacijama, kazao je da je pravo na slobodan pristup informacijama fundamentalno demokratsko pravo.
”Vlade i državni službenici su ti koji upravljaju javnim resursima koji pripadaju svim građanima Crne Gore, te da je ista stvar i sa informacijama. Zbog toga informacije moraju biti dostupne svim zainteresovanim akterima i veoma je važno da državni službenici budu odgovorni za to upravljanje resursima”, kazao je Cordero.
Slavoljupka Pavlović, pomoćnica generalnog sekretara institucije Povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštitu ličnih podataka rekla je da Zakon Republike Srbije nema nijedan apsolutni izuzetak od prava na pristup informacijama.
„To je ono što je, vjerujem, uvijek dobro rješenje koje vodi većoj transparentnosti i zbog čega je u normativnom smislu ovaj zakon ubrajan u jedan od najboljih zakona”, istakla je Pavlović i dodala da su sve informacije koje imaju direktne ili indirektne veze sa raspolaganjem javnim novcem par excellence informacije koje moraju biti dostupne javnosti.
Zamjenica Povjerenika za informacije u Sloveniji, Kristina Kotnik Šumah je kazala da Slovenija ima jako dobro definisane izuzetke, koji su taksativno nabrojani u Zakonu o SPI, i ne postoje generalni izuzeci ili ograničenja koja bi se mogla definisati u nekom specijalnom zakonu.
„Kod nas postoji jedanaest izuzetaka i svi su precizno definisani – tačno se zna šta je poslovna tajna i tajni podatak i na šta se oni mogu odnositi“, rekla je Kotnih Šumah i dodala da, ukoliko neki podatak nije suštinski tajan, niko ga ne može proglasiti tajnim.
Govoreći o zloupotrebi prava, Kotnik Šumah je istakla da je vrlo bitno da se to u praksi koristi jako restriktivno. „U Sloveniji, javni organi ne mogu odbiti zahtjev zbog zloupotrebe prava zato što je tražen veliki broj dokumenata ili postupanje po zahtjevu podrazumijeva veliku količinu posla“, dodala je ona.
Lana Podgoršek iz NVO Programiraj za Hrvatsku je istakla da je Zakon o slobodnom pristupu informacijama u Hrvatskoj dobro definisan, ali da postoje izazovi pri sprovođenju ovog zakona u praksi.
”Problemi se javljaju kod dostavljanja informacija u otvorenom formatu, informisanju građana o tome koje informacije bi trebale biti javne”, kazala je Podgoršek. Ona je dodala i da često službenici ne znaju šta smiju objaviti a šta ne, što dodatno produžava proces.
Konferencija je organizovana u okviru projekta “You4EU – Učešće građana 2.0” koji realizujemo u saradnji sa partnerima iz Srbije (Beogradska otvorena škola), Slovenije (PINA), Hrvatske (GONG) i Španije (Access Info Europe). Projekat sprovodimo uz finansijsku podršku Evropske unije, kroz program “Evropa za građane i građanke”.
