Podnijeli smo komentare na nacrt Zakona o slobodnom korišćenju informacija u posjedu organa vlasti, koji je trenutno na javnoj raspravi. Ovim zakonom bi trebalo da se omogući pristup podacima koji se proizvode u javnoj upravi u formatu koji je mašinski čitljiv i omogućava dalju obradu i upravljanje podacima.
Vrlo smo nezadovoljni nacrtom zakona, najprije, jer smatramo da u ovoj formi uopšte nije trebalo da postoji – već da se ova materija mogla regulisati dopunom postojećeg Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Razlog je prije svega u činjenici da su pitanja pravila postupka, prava na žalbu, sudske zaštite i kaznenih odredbi u Zakonu o SPI regulisana neuporedivo detaljnije i, u odnosu na ovaj nacrt, pružaju mnogo veću zaštitu prava građanina na pristup informaciji.
Nacrtom zakona nije dovoljno jasno definisano šta je to „mašinski čitljiv podatak“ niti ko bi eventualno bio ovlašćen da pruži ocjenu u ovom pogledu, što ostavlja prostor za zloupotrebe. Izuzeci od primjene zakona (podaci koji će biti nedostupni javnosti) su preširokog obima i uključuju čak i određene nelogične izbore, kao što su javni servis, naučno-istraživačke ustanove, muzeji i ustanove kulture.
Kada je riječ o samom postupku traženja informacije, nacrtom je predviđeno da građanin koji podnese zahtjev, mora da obrazloži zbog čega to čini. Ovaj odredba (koja ne postoji u Zakonu o SPI) podrazumijeva da postoje i razlozi koji neće zasluživati da se na zahtjev odgovori. Nacrtom nije propisana obaveza organa da dostavi odgovor na zahtjev, već samo da tražene informacije objavi na svom sajtu, što je samo po sebi loše, a žalbu Upravnom sudu čini nemogućim.
Organima je ostavljen period do 2020. godine da obezbijede „tehničko-tehnološke“ uslove za objavljivanje informacija u mašinski čitljivom formatu. Ovaj rok je neprihvatljvo dug, jer bi organi bi već sada u ogromnom broju moralo da zadovoljavaju te uslove.
Ostale primjedbe se odnose na predug rok za objavljivanje informacije, nedefinisanost termina „posjedovanje tehničko-tehnoloških uslova za objavljivanje informacija u mašinskom formatu“, nepreciznosti u definiciji inspekcijskog nadzora, mali obuhvat kaznenih odredbi i površna procjena finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona.
