Komentar naše istraživačice Dine Bajramspahić za dnevne novine Dan o razlozima za ostavke bivšeg direktora i načelnika Centra bezbjednosti Podgorica, kao i o povezanim pitanjima u vezi sa kadrovskom politikom u Policiji:
Komentar naše istraživačice Dine Bajramspahić za dnevne novine Dan o razlozima za ostavke bivšeg direktora i načelnika Centra bezbjednosti Podgorica, kao i o povezanim pitanjima u vezi sa kadrovskom politikom u Policiji:Meni nije poznato da li su ostavke direktora policije i načelnika Centra bezbjednosti bila stvarno moralni čin usljed osjećaja lične odgovornosti ili su bile iznuđene. Međutim, kada je u pitanju načelnik Centra bezbjednost, ta pozicija formalno-pravno nema mogućnost ostavke uopšte, jer se načelnici centara nisu javni funkcioneri nego državni službenici. Iako se to kod nas odomaćilo da načelnici podnose “ostavke” jer su oni u Policiji na važnim mjestima, oni mogu samo da daju otkaz.
Javni funkcioneri u Policiji su samo direktor i četiri pomoćnika direktora, a svi policijski službenici, uključujući rukovodioce, su državni službenici. Direktor Policije, po sadašnjem zakonodavstvu, može privremeno i/ili trajno da rasporedi načelnike na drugo radno mjesto kada je nezadovoljan njihovim radom. Ovo ostavlja ogroman prostor za diskreciono odlučivanje pa imamo praksu da se grupa rukovodilaca u Policiji šeta sa jednog rukovodećeg mjesta na drugo godinama. Međutim, to više nije ni tako jednostavno jer je sve veći I veći broj bivših rukovodilaca koji se nemaju gdje “prebaciti” (rasporediti) pa ostaju neraspoređeni.
Primjera radi, bivšeg načelnika Centra bezbjednosti Podgorica i bivšeg direktora, sada nemaju gdje da rasporede jer su sva radna mjesta sa njihovim, najvišim zvanjem, (glavni policijski inspektor), već popunjena. To je zbog toga što je mnogo veći broj visokih zvanja nego što je visokih radnih mjesta.
Veoma je loše što nema prakse obrazlaganja odluka koje su veoma važne za ukupno funkcionisanje policije, pa tako ne znamo koji su razlozi opredijelili izbor i postavljenje jednih ni smjenu drugih. Dugoročno, to stvara nezadovoljstvo i nedostatak uvjerenja da su izabrani najbolji na osnovu zasluga. Zato smo se u Radnoj grupi za pripremu Zakona o unutrašnjim poslovima zalagali za to da se rukovodioci u Policiji biraju putem internog oglasa a ne slobodnom voljom direktora koji može u svakom trenutku da ih smjenjuje i postavlja. Suština tog predloga je da svi koji ispunjavaju uslove i smatraju da mogu da obavljaju taj posao odgovorno, dobiju priliku da se prijave i “izmjere” sa drugim kandidatima. Na kraju će naravno, odluka biti i dalje na direktoru koji odgovara za ukupan rad Službe, međutim, moraće da bira sa rang liste na kojoj će biti svi zainteresovani kandidati sa rezultatima rada. Drugo veoma važno pitanje je pitanje mandata. Direktor je bio zaštićen mandatom i nije mogao biti smijenjen tako lako kao ostali rukovodioci u Policiji. Zato ukoliko bude usvojeno rješenje o internom oglasu, tako izabrani rukovodici treba da dobiju i mandat izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima. To ne znači da oni neće odgovorati ukoliko su njihovi rezultati nezadovoljavajući, već znači da to moraju zakonom da budu propisani razlozi za razrješenje i da samo na osnovu toga treba da budu smijenjeni. Sva ova pitanja su neadekvatno regulisana već godinama i dovela su do toga da je u Policiji veoma haotično upravljanje ljudskim resursima što sve utiče na rezultate rada. Svakodnevno se dešava da su neki službenici danas hvaljeni a sjutra smijenjeni. Zbog svega toga od smijena u Policiji nemam velika očekivanja, uglavnom sve bude kao što je bilo i ranije.
