Dvije godine nakon početka primjene, efekti Zakona o državnim službenicima i namještenicima na uspostavljanje sistema zasluga u državnoj upravi su ograničeni nedosljednom primjenom novih pravila i slabom konkurencijom prilikom popune radnih mjesta.
Mali broj kandidata koji prolazi provjeru sposobnosti za radna mjesta u državnim organima, na jednoj strani, i široko tumačenje diskrecionog prava starješina da izvrše izbor između pet najbolje ocijenjenih kandidata, na drugoj, ne dopinose sistemu zapošljavanja koji bi bio zasnovan na objektivnim kriterijumima.
Napredovanje državnih službenika i namještenika praktično ne postoji. Prema dostupnim podacima, tokom izvještajnog perioda nije doneseno nijedno rješenje o napredovanju. Zakonska odredba, prema kojoj je napredovanje na osnovu odličnih rezultata u radu moguće samo u viši platni razred, očigledno nije pravi odgovor na potrebe motivisanja i zadržavanja najstručnijeg kadra.
Tokom 2014. godine, broj žalbi na rješenja starješina državnih organa se više nego udvostručio u odnosu na 2013. godinu. Veliki broj ovih žalbi odnosi se upravo na odluke o izboru državnih službenika i namještenika, rješenja o njihovom raspoređivanju i ocjene njihovog rada. Od ukupno 322 ove žalbe i odluke o njima, koje je Institut alternativa analizirao, njih 222 je usvojeno, dakle više od dvije trećine. Većina žalbi je usvojena zbog formalnih propusta državnih organa.
Transparentnost postupaka provjere sposobnosti je na zavidnom nivou. Uprava za kadrove redovno objavljuje rang liste kandidata nakon sprovedene provjere sposobnosti na svom sajtu. Međutim, na nivou državnih organa teže je dobiti podatke, zbog visokih troškova postupka pristupa informacijama koji su nas na nivou ovog godišnjeg monitorina koštali preko 500 eura. Od 18 organa, kojima smo tražili detaljne informacije o zapošljavanju i napredovanju, Ministarstvo odbrane je odbilo da dostavi imena i prezimena službenika i namještenika, koji su na radna mjesta u ovom državnom organu izabrani tokom druge polovine 2014. godine.
