Komisija za žalbe ima vrlo važnu ulogu u službeničkom sistemu, s obzirom na to da štiti prava i interese državnih službenika i namještenika i kandidata za posao u državnim organima. Zakon o državnim službenicima i namještenicima iz 2017. godine omogućio je profesionalizaciju Komisije za žalbe.
Drugim riječima, svi njeni članovi u potpunosti su posvećeni radu u Komisiji, dok su ranije to radili uporedo sa drugim poslovima, a za odlučivanje u Komisiji dobijali posebnu naknadu. Istovremeno, njena nadležnost je proširena, pa umjesto zasebnih komisija za žalbe na lokalnom nivou, ona sada odlučuje i o žalbama lokalnih službenika i namještenika i kandidata za posao u organima lokalne uprave. Međutim, procedura imenovanja i razrješenja nije u dovoljnoj mjeri razrađena, što se negativno odrazilo u praksi.
Naime, 2. oktobra 2021. godine Vlada je odlukom bez održavanja sjednice, telefonski razriješila čitavu Komisiju za žalbe, pozivajući se na zakonske odredbe koje upućuju na nestručno i nesavjesno obavljanja dužnosti. Ovo razrješenje, koje je uslovilo i činjenicu da je skoro tri mjeseca, do vremena pisanja ove analize krajem decembra 2021. godine, službenički sistem ostao bez funkcionalnog drugostepenog tijela za postupanje po žalbama, pokazalo je propuste u pravnom okviru koje imaju dalekosežne posljedice po efikasnost zaštite prava u postupcima zapošljavanja, rasporeda, nagrađivanja, prestanka radnog odnosa i sl.
Autori analize, Milena Muk i Nikola Martinović, imaju za cilj da pruže kritički osvrt na proceduru imenovanja, odlučivanja i razrješenja Komisije za žalbe i izvuče pouke iz višemjesečnog nefunkcionisanja ovog tijela kako bi se slične situacije u budućnosti preduprijedile.
