Odluka Ustavnog suda o slučaju Mija Martinovića je jedna od najznačajnijih pozitivnih stvari i ne samo ove godine nego u poslednjih nekoliko godina, kada je u pitanju rad Tužilaštva i Policije i reforma krivičnog pravosuđa.
Ovo je prvenstveno važno zbog samog Mija Martinovića koji je pretrpio nečovječno postupanje i torturu, što je Ombudsman ranije konstatovao. Ovom Odlukom je Martinović dobio podršku i zaštitu od daljeg nezakonitog postupanja državnih organa, kao što je nekvalitetna istraga, kojima se žrtva torture dodatno ponižava.
Međutim, osim toga, ova odluka ima izuzetan značaj za ograničavanje samovolje državnih tužilaca koji su od uvođenja tužilačke istrage imali apsolutnu kontrolu nad izviđajem (pretkrivičnim postupkom). Naime, budući da je izviđaj tajan jer je to faza prikupljanja dokaza – ukoliko ne dođe do podizanja optužnog akta, u praksi niko van Tužilaštva nije mogao da cijeni da li su preduzete sve potrebne mjere i radnje koje zakon predviđa. (formalno-pravno, to može hijerarhijski više tužilaštvo, ali je to rijetko u praksi i upravo u ovom slučaju se vidi da su hijerarhijski viša tužilaštva imala osnova za reagovanje ali se to nije desilo).
Ovo je prvi put da neko institucionalno, van Tužilaštva, naredi tužiocu da preduzme konkretne korake radi sprovođenja “temeljne, brze i nezavisne istrage” i prvi put da neko ukaže na nelogičnosti u postupanju nadležnog tužioca. Nedostatak te prakse je ostavljao ogroman prostor za zloupotrebu i diskrecione odluke tužilaca. To je dovelo do toga da, u konrektno ovom slučaju, nadležni tužilac sasluša žrtve, svjedoke i 55 službenika SAJ-a i da nikome ne postavi nijedno pitanje, ne izvrši mjeru prepoznavanja, ne obezbijedi GPS izvještaj i tonski zapis snimljen u TETRA sistemu, itd. I to u slučaju koji je bio izuzetno medijski propraćen i predmet interesovanja Evropske unije i ukupne javnosti. S pravom treba postaviti pitanje kako se tek postupa u mnogo manje “izloženim” predmetima.
Druga skandalozna stvar koju je odluka Ustavnog suda ogolila je da je Osnovno tužilaštvo uputilo ukupno 14 pismenih zahtjeva i urgencija Policiji za postupanje kojima se od njih traži da sami identifikuju počinioce. Policija se oglušila o zahtjeve.
Time se samo stvarao privid da Tužilaštvo nešto preduzima jer je očigledno bilo da takav zahtjev neće biti ispunjen, ma koliko se dopis ponavljao. Umjesto toga, mnogo bi korisnije bilo da je tužilac SAJ-ovce ozbiljnije tretirao kao osumnjičene, jer je najmanje 20 među njima deifinitivno počinilo krivično djelo i ne samo da su prekomjerno upotrebili silu, već i dali neistinitu izjavu pred tužiocem i potpisali Izvještaj o upotrebi sredstava prinude koji sadrži neistine, pa ima osnova da se govori i o krivičnom djelu falsifikovanje službene isprave.
Dakle, tužilac je imao šta da preduzme umjesto jalovog pisanja dopisa Policiji. Ovaj predmet zahtijeva odlučnu reakciju Tužilaštva i Tužilaštvo je i dalje jedina adresa na koju moramo vršiti pritisak da procesuira brutalnost policijskih službenika. Samo krivično procesuiranje SAJ-ovaca može preventivno uticati na druge policijske službenike da povjeruju da neće biti zaštićeni.
Osim toga, izuzetno je važno da Tužilački savjet pokrene postupke za utvrđivanje odgovornosti nadležnog tužioca za kojeg je Ustavni sud potvrdio da je sproveo nedjelotvornu istragu. Ovo je prilika da deklarativne stavove o tome da neće biti nedodirljivih tužilaca iskažu na djelu. Isto važi i za tužioce koji su postupali u predmetu Tufika Softića za koje je Osnovni sud u Podgorici takođe potvrdio da je sprovedena nedjelotvorna istraga, odnosno da istraga nije bila adekvatna, temeljna, blagovremena i u razumnom roku.
I treće, po uzoru na odredbu iz Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu kojom je specijalnim tužiocima pružena mogućnosti da pokrenu disciplinski postupak protiv policijskih službenika koji nisu izvršili nalog, treba propisati zakonom istu mogućnost za sve tužioce kako bi se skratilo njihovo međusobno dopisivanje.
Pošto je Ustavni sud dao Osnovnom državnom tužilaštvu tri mjeseca da izvrši njegovu Odluku, ostaje da vidimo da li će ODT uraditi samo formalno i ponovo nezainteresovano ili će shvatiti važnost ovog predmeta za dalje fukncionisanje Policije i postupanje policijskih službenika prema građanima i pokazati snagu Tužilaštva.
Dina Bajramspahić
Istraživačica javnih politika
