Nadležnosti postavljene preširoko, pozicije rezervisane samo za tužioce i izbjegnuto propisivanje standarda bezbjednosnih provjera.
Pitanje stvarne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (ST) je jedno od ključnih pitanja i treba da bude uređeno u skladu sa principom rasterećenja ST od predmeta za koje Viša državna tužilaštva imaju kapacitete, a više je nego očigledno da je takva situacija kada je u pitanju korupcija nižeg stepena društvene opasnosti koja je ovim nactom Zakona dodjeljena specijalnom tužilaštvu.
Jedino objašnjenje za ovakav predlog nadležnosti je da se želi “napumpavati” statistika o radu ST predmetima nisko i srednje-profilne korupcije i izbjegavati bavljenje onim što bi stvarno trebao da bude posao jednog Specijalnog tužilaštva.
Nadležnost ST, dakle, treba da uključi sve oblike organizovanog kriminala, krivična djela korupcije ako su počinjena od strane javnih funkcionera, u skladu sa definicijom iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, ili državnih službenika iznad određenog iznosa, po principu veće društvene opasnosti. Takva rješenja su najzastupljenija i u komparativnoj praksi kada su u pitanju specijalna tužilaštva, i samo takvo rješenje bi bilo odgovor na realan problem visokoprofilne korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori na koji ukazuju svi Izvještaji o napretku Evropske komisije.
Ipak, ukoliko novim Zakonom o ST budu na adekvatan način unaprijeđeni istražni instrumenti ST, kao i administrativni i tehnički kapaciteti, nadležnost ne treba da bude postavljena ni preusko, i treba da obuhvati ostala posebno-teško dokaziva krivična djela.
Analizirajući ostale odredbe nacrta Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu stiče se utisak da je namjera predlagača zakona da reformiše ST tako da ono ostane isto kao što je bilo. Prije svega, neadekvatno rješenje je zastupljeno i kada su u pitanju uslovi za izbor glavnog specijalnog tužioca i specijalnih tužilaca, jer je omogućeno samo tužiocima da konkurišu na ove pozicije.
Po uzoru na komparativna rješenja, izbor za specijalne tužioce treba da bude iz šire baze stručnjaka sa iskustvom u krivičnim predmetima i obuhvati: sudije za istragu, policijske inspektore sa iskustvom u predmetima organizovanog kriminala, ugledne pravnike, itd, tj. da obezbijedi raznovrsnija iskustva u radu tužilaštva i time doprinese rješavanju kompleksnih slučajeva.
Tužioci i drugi zaposleni u ST, takođe, moraju biti podvrgnuti prethodnim i tekućim bezbjednosnim provjerama i provjerama imovinskog stanja i preporuka IA je da to bude isključiv uslov za imenovanje glavnog specijalnog tužioca i specijalnih tužilaca. Ova praksa je standard, zastupljena je i u hrvatskom modelu koji je bio uzor Vladi prilikom kreiranja novog modela našeg Specijalnog tužilaštva. Neophodnost prakse bezbjednosnih provjera proizilazi iz posebne osjetljivosti predmeta koji su u nadležnosti ST. U tom smislu je zakonom potrebno propisati poceduru i ulogu nadležnog organa državne uprave koji vrše provjere, uključujući odredbu kojom će biti definisano da lica koja konkurišu daju saglasnost za vršenje provjera uz prijavu na konkurs. U slučaju negativnog mišljenja, treba predvidjeti mogućnost uvida u prikupljeni materijal na bazi kojeg je dato mišljenje i mogućnost izjašnjavanja lica o navedenim tvrdnjama, kao i ostale mogućnosti pravnog lijeka.
Dina Bajramspahić
istraživačica javnih politika
Vezane vijesti:
