Intervju sa Stevom Mukom, predsjednikom Upravnog odbora za nedjeljnik Monitor
Institut Alternativa je nedavno sproveo istraživanje koje je pokazalo da su problemi u drzavnoj upravi brojni, ali da je korupcija i dalje osnovni problem, odnosno zapošljavanje preko veze, kako to ističu građani. Da li je to epilog afere Snimak?
Korupcija je i dalje rasprostranjena, a zapošljavanje ”preko veze“ je samo jedan od njenih oblika.
Epilog afere Snimak se konačno dogodio u Skupštini kad je jedan od ključnih aktera afere, Zoran Jelić, imenovan za člana senata DRI, institucije za nadzor javnih finansija. Da stvar bude na ivici paradoksa, skupštinski odbor je predložio njegovo imenovanje na dan kad je Federika Mogerini, visoka predstavnica EU, govorila u Skupštini Crne Gore. Poznato je da je EU godinama tražila pravosudni i politički epilog afere Snimak, ali sumnjam da je pri tome mislila na ovakav epilog, političku promociju umjesto osude.
Politička kriza u zemlji je sve dublja. Kako vidite trenutnu situaciju i izlazak iz nje?
Politička situacija liči na produženo vanredno stanje. Skupština radi bez opozicije na ivici legitimiteta. Političke vođe Demokratskog fronta su optužene od specijalnog tužilaštva za učešće u planiranom državnom udaru, a sudi im se i za navodna ranija djela slične prirode. Ostatak opozicije koji se naziva ”građanskom opozicijom“ djeluje prilično nesnađeno ukliješten “između dvije vatre”. U dodatno teškoj poziciji su SDP i URA, koje su pod najvećim pritiskom da se, makar jednokratno, vrate u parlament za koji tvrde da je rezultat državnog udara odnosno neregularnih izbora.
Sada bi u takvom parlamentu trebala da bude donijeta istorijski važna odluka o članstvu u NATO savezu, što kod značajnog dijela javnosti može dodatno produbiti osjećaj nepravde i osnažiti argumentaciju za buduće političko djelovanje snaga koje se protive NATO. Nažalost, umjesto konačnog rješenja ovog pitanja, bojim se da ćemo otvoriti novu istorijsku stranicu produbljenih podjela. Istorija se neće okončati danom izvjesnog pristupanja Crne Gore NATO savezu.
Izlazak iz političke krize vidim kroz vjerodostojan sudski proces svim licima za koje DPS i Katnić tvrde da su akteri državnog udara i kroz politički dijalog vlasti i opozicije o vanrednim izborima u 2018.godini na svim nivoima i uslovima za njihovo održavanje.
Željeni rezultat ovih procesa bi bio cjelovit odgovor na pitanje: Što se dogodilo 16. oktobra, ko je i kako umiješan, kao i na pitanje što je potrebno uraditi da se politička kriza prevede u politički dijalog unutar institucija. Plašim se da naše institucije neće uspjeti da građanima pruže vjerodostojan odgovor, a da će za politički dijalog biti potreban neki oblik posredovanja EU.
U Nikšiću DPS, nakon nedavnih izbora, vlada sa manje od 40 posto, a tu je i 11 posto nevazecih listica koji se vide kao otpor pritisku vladajuce struktre. Đukanović je, vidimo, izgubio i kontrolu nad RTCG. Tu su I svakodnevni protesti i socijalne pobune. Šta se dešava?
Nakon što je onemogućen povratak kandidata vlasti na čelo RTCG, javni servis ima šansu da započne istinsku transformaciju u javni servis. Da li će se to desiti zavisi od imenovanja koja slijede i kadrovskih osvježenja za kojima ovaj medij vapi. Nepristrasan javni servis može dati značajan doprinos kvalitetu političkih procesa I pomoći ozdravljenju medijske scene. Građani već decenijama izdvajaju milione eura za RTCG, a dobijaju jako loš prizvod. Vrijeme je da se za taj novac dobije odgovarajući medijski sadržaj.
Raduje me buđenje u profesijama kao što su zdravstven radnici, kao kroz sindikat ljekara tako I kroz promjene rukovodstva u Ljekarskoj komori. To je rijedak pozitivan primjer u profesionalnim asocijacijama. Upravo zbog toga i nailazi na opstrukcije i snažne otpore vlasti, kao i reforma javnog servisa.
Protest majki kojima je naknada za troje djece smanjena privremeno je prekinut, nakon sto je Ustavni sud je ocijenio da je zakon kojima su majkama sa troje djece smanjene naknade zakonit. Da li je to politička odluka, imajući u vidu i činjenicu da je taj sud u kandžama politike?
Da je bilo političke pameti, taj zakon nikada ne bi bio usvojen jer je izraz fiskalne neodgovornosti, diskriminatoran, preskup, i ne postiže nijedan od proklamovanih ciljeva, dok istovremeno čini druge štete u funkcionisanju države i društva. No, nakon što ga vlast nije osporavala u izbornoj kampanji, odlučila je naknadno da značajno umanji date privilegije. Problem je nastao između očekivanja da to budu zagarantovane doživotne naknade u fiksnom iznosu I vladine odluke da promijeni njihovu visinu. Istina je da su ove žene dovedene u zabludu, a onda izigrane.
Ustavni sud je umjesto da ranije razmotri ustavnost osnovnog zakona, odlučio da zaštiti ustavnost njegovih izmjena. Brojne druge odluke i naročito prolongiranje važnih odluka govore u prilog tvrdnji da Ustavni sud čini političke kompromise, što je nažalost očekivano imajući u vidu njegov personalni sastav i način imenovanja.
Vlast je i ovoga puta pokusala da diskredituje neki bunt protiv njihove politike, tako sto je ustvrdila da je taj protest politički.
Kad je na čelu protesta osoba koja je potpredsjednica partije – članice najveće opozicione grupacije, dat je ključni argument vladi i vladinim medijima da protest označe kao politički odnosno opozicioni. Prisustvo opozicionih lidera i aktivista je dodatno podstaklo stav da opozicionari čekaju ”da im majke završe posao”. Ipak, ne sumnjam da bi vlast, sve i da nije ovako, ove proteste pokušavala diskreditovati kao opozicione i antidržavne. Međutim, vlast bi imala manje argumenata, a protesti više legitimiteta.
Da li po vama opozicija adekvatno reaguje na stanje u zemlji? Mislite li da je bojkot djelotvoran?
Bojkot ne može biti jedina politička strategija opozicije. Osim bojkota, mora se obezbijediti osmišljena politička akcija. Strategija čekanja da se kriza sama riješi teško može donijeti povoljne rezultate. Demokratski front uporno nudi proteste kao spasonosni metod djelovanja. Ostatak opozicije odbacuje proteste, ali ne nudi alternativni metod političkog djelovanja. Smatram da četiri raznorodne partije ”ukliještene” između DPS i DF, moraju osmisliti najbolji model političke saradnje I djelovanja uključujući mogućnosti integracije. Prethodno, bilo bi od koristi da SNP razriješi unutrašnje protivrječnosti. Na kraju I najvažnije, sve opozicione partije moraju imati slobodu da zastupaju različite individualne stavove I metode djelovanja, ali I obavezu da formulišu zajedničku politiku I praksu koja ih razlikuje od vlasti.
Opet je u fokusu šverc cigareta. Decenijama nemamo pravi odgovor institucija na te sumnje i optužbe. Mislite li da cemo ga konačno dobiti, pošto je policija opet ušla u Duvanski?
Šverc cigareta je samo jedna od brojnih aktivnosti organizovanog kriminala. Nažalost, već godinama ako ne I decenijama, država gleda na organizovani kriminal kao na ekonomsku mogućnost, a ne kao bezbjednosnu prijetnju. Kad pogledate opis svih oblika I dimenzija organizovanog kriminala koji je dat u javnosti dostupnoj analizi koju je pripremila Uprava policije I uporedite sa rezultatima te iste policije I tužilaštva, zaključak je da smo I dalje na samom početku. Osim akcija protiv ”slobodnih strijelaca” u trgovini narkoticima (uglavnom skanka) I obavezujuće saradnje u okviru širih međunarodnih policisjkih akcija, nema pomaka vrijednih pažnje.
Institut Alternativa je nedavno ocijenio da nije realizovano 60 posto obaveza utvrdjenih Strategijom za reformu policije. Šta to govori, da se uobičajeno ispunjavaju samo kozmetičke promjene?
Policija je dugo bila politički resurs za zapošljavanje podobnih i kontrolu političkih, naročito izbornih procesa. Važni i veliki djelovi policije su za potrebe vladajuće partije, političara I tajkuna sarađivali sa organizovanim kriminalnim grupama ili prećutkivali njihove djelatnosti. Reforma takvog sistema zahtijeva snažnu političku volju da se naprave veliki i bolni rezovi. Takve volje nije bilo i o tome svjedoči I neambiciozna strategija koja se I takva slabo sprovodi. Otpori reformama su očigledni, a promjene se odvijaju isključivo pod pritiskom. Ključno pitanje reforme je kako obezbijediti da se sposoban kadar sa integritetom nađe na odgovornim pozicijama. Evropska komisija takođe traži da se proces reforme nastavi obezbjeđivanjem centralizovanog procesa transparentnog zapošljavanja. Pored niza tijela za kontrolu rada policije, zloupotrebe u policijskoj službi, od torture nakon protesta do korupcije, se ne istražuju efikasno.
Iako se jedno vrijeme vjerovalo da novi tužilački dvojac radi nezavisnije od ranijih kolega, sada već postoje ozbiljne sumnje da je tužilaštvo pod kontrolom političkog vrha. Kako vi vidite ulogu tužilastva, posebno u slučaju državni udar koji je aktuelan nekoliko mjeseci?
Mi smo pohvalili prve rezultate Specijalnog državnog tužilaštva, ali smo danas vrlo rezervisani prema njihovim rezultatima, načinu vođenja najvažnijih postupaka i prioritetima rada. Javnost s dobrim razlogom stiče utisak da se postupci vode protiv osoba bez aktuelnosti i političke težine u vlasti, odnosno onih koji nisu dio klana Mila Đukanovića. Rezultati finansijskih istraga predugo čekamo, a kaznena politika koju diktira tužilaštvo nije uvjerljiva. Postoje ozbiljne sumnje da se pritvor koristi kao tužilačko sredstvo pritiska na okrivljene u cilju sklapanja sporazuma o priznanju krivice.
Način vođenja slučaja ”državni udar” produbio je nepovjerenje dijela javnosti, a da stvari nisu čiste jasno je svima koji gledaju snimke sa suđenja. Možem samo da slutimo kako se vode slučajevi koji nisu pod neposrednom pažnjom i interesovanjem javnosti. Zato je važno omogućiti najviši mogući stepen pristupa dokumentima o radu tužilaštva.
Intervju, originalno objavljen u Nedjeljniku “Monitor”, vodila Milena Perović – Korać
