Institut alternativa (IA) i Akcija za ljudska prava (HRA) pozivaju Vladu, direktora Uprave policije, državno tužilaštvo i Ombudsmana da hitno obezbijede poštovanje ljudskih prava na mirno okupljanje, na zabranu zlostavljanja i slobodu izražavanja u Crnoj Gori u skladu sa Ustavom Crne Gore i međunarodnim standardima. U ovom vremenu povećanih političkih tenzija i strasti, pozivamo sve da se ponašaju razumno i nenasilno, a državne organe da obezbijede poštovanje ljudskih prava i političkih neistomišljenika. Očekujemo da se politički sukob u Budvi, koji je izazvao proteste, riješi dijalogom, uz pomoć posrednika.
Razmatramo podnošenje inicijative za ocjenu ustavnosti najavljenih mjera zabrane političkih i vjerskih okupljanja, zato što takve mjere smatramo neproporcionalnim i diskriminatornim. Čekamo da mjere budu zvanično objavljene. Pravo na protest se mora obezbijediti i u vrijeme zaraze, uz primjenu ograničenja kao što su maske i održavanje distance, onako kako je to već presudio, npr. Ustavni sud Njemačke.
Apelujemo na sve koji učestvuju u protestima i koji ih obezbjeđuju da odustanu od primjene bilo koje vrste nasilja. Osim što je zabranjeno i kažnjivo, nasilje ne daje legitimitet bilo kojoj progresivnoj ideji. Napadi kamenicama na policiju se ne mogu opravdati. Isto tako, ponavljanje policijske torture na ulicama Crne Gore je apsolutno neprihvatljivo. Svi nadležni državni organi, a posebno Vlada, morali su odmah osuditi očigledno policijsko zlostavljanje građana u Budvi, koje je zabilježeno video snimcima koje gleda cijeli svijet. Žalosno je da šef delegacije Evropske unije na to treba da podsjeća predsjednika Vlade Crne Gore. Pozivamo direktora Uprave policije, kao i nadležne državne tužioce, da pod hitno obezbijede identifikaciju i krivično gonjenje svih policajaca koji se vide na snimcima kako šutiraju i prebijaju ljude koji leže onesposobljeni ili ne pružaju otpor ili onog građanina samo zbog toga što je uzvikivao parolu „ne damo svetinje“. Ti i takvi službenici moraju jednom zauvijek da napuste policiju. Podsjećamo da nikada nisu identifikovani i da su u Upravi policije još uvijek zaposleni službenici koji su zlostavljali i Milorada Martinovića i ljude u Zlatarskoj ulici i na drugim mjestima u Podgorici 2015. godine, kao i mnogi drugi prije njih, koji su zlostavljali Aleksandra Pejanovića. Policija ne smije biti ekipa za mučenje i odgovorni u policiji za tolerisanje torture moraju da snose posljedice. Danas je Međunarodni dan zabrane mučenja, a Crna Gora ne obezbjeđuje zabranu mučenja i drugog zlostavljanja u skladu sa međunarodnim standardima.
Uprava policije mora da omogući mirna spontana okupljanja, iako nijesu prijavljena. To je u Crnoj Gori, kao i u Evropi, zakonom dozvoljeno. Građanima se mora dati dovoljno vremena da izraze svoje stavove na takvim okupljanjima. Hapšenje i kažnjavanje osoba koje mirno protestuju i ne učestvuju u nasilnim radnjama je kršenje građanskih prava i može samo da izazove revolt. I blokiranje saobraćajnica se mora tolerisati neko razumno vrijeme dok se protest ne izrazi. Protesti su samo u Beranama odgovorili zahtjevima ljudskih prava. Građanima je omogućeno da iznesu svoj stav, a policija nije primijenila silu. Isto se ne može reći za ostale gradove, gdje je policija vrlo brzo od početka okupljanja naređivala građanima da se raziđu i hapsila one koji to nisu željeli. Mirni protesti, bez primjene nasilja i napada na policiju moraju da uživaju zaštitu iako nijesu prijavljeni. Iako se direktor Uprave policije i njeni službenici ne slažu sa porukama protesta, oni ga svejedno moraju obezbjeđivati tako da se to neslaganje ne primjećuje. Policija ne smije biti sredstvo za političke obračune.
Prema okupljenima u Podgorici, policija je primijenila sredstva za razbijanje protesta nakon manje od pola sata od početka okupljanja, što je izrazito kratko vrijeme da bi se iznio bilo kakav stav. U situaciji kada je okupljanje mirno, policija nije imala osnov da takvo okupljanje razbije sredstvima prinude nakon tako kratkog vremenskog intervala. Nadležni za reagovanje na proteste u policiji moraju da znaju evropske standarde u tom pogledu.
Selektivno postupanje prema građanima primijećeno je i u odnosu na vrijeme koje su proveli u policijskom stanicama nakon privođenja. U Podgorici su građani proveli u policiji i do 15 sati, dok su građani Bara puštani nakon 2 sata. Prema saznanjima koje smo dobili, pojedinici u Podgorici su noć u policijskoj stanici proveli sjedeći na stolici u prenatrpanoj prostoriji sa još 25 lica, dok policajci nijesu nosili zaštitne maske, niti su ih podijelili prisutnima. Zar je to odgovorno postupanje u vrijeme epidemije?
Upotreba sile na protestima je prihvatljiva samo kada je strogo neophodna za uspostavljanje reda i zaštite prava, uz poštovanje pravila o primjeni sredstava prinude koja obavezuju svakog policijskog službenika. Zahtijevamo hitnu i nepristrasnu istragu incidenta bacanja suzavca u sportsku salu u Budvi, čime su ugrožena djeca.
Pozivanje na informativni razgovor lica koja su na društvenim mrežama objavili informaciju da se organizuju protesti takođe ugrožava njihovu slobodu izražavanja i mirnog okupljanja. Prijetnje da će u slučaju nereda biti označeni kao organizatori i zbog toga krivično gonjeni, predstavljaju nedopustivo zastrašivanje koje ne čini uslugu razvoju demokratije u Crnoj Gori. Ove osobe su obavještavale o protestu koji je kao reakcija na dešavanja u Budvi spadao u kategoriju spontanih okupljanja, koja, pod uslovom da nisu nasilna, zaslužuju zaštitu.
Uniforme policijskih službenika i dalje nisu obilježene, kako je to od Crne Gore zahtijevao Evropski komitet za sprečavanje mučenja još prije 12 godina, i iako je u međuvremenu donijeta Uredba o dopuni Uredbe o boji i oznakama vozila i plovila, naoružanju i posebnoj opremi koji se upotrebljavaju za vršenje policijskih poslova. Ovakva neodgovornost Uprave policije da ne poštuje propise i tako omogućava svojim službenicima da izbjegnu odgovornost opravdano ugrožava povjerenje građana. Neko zbog toga mora da snosi odgovornost.
Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA)
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA)
